Zaposlenici u tvornici SRW u Espenhainu kraj Leipziga su stupili u štrajk jer žele kolektivni ugovor. Ne samo zbog plaća, koja je često manja od 2.000 eura mjesečno, nego i zbog boljeg odnosa prema radnicima. Kako navode iz Sindikata IG Metall, ovi radnici su stupili u štrajk jer žele da ih se tretira s poštovanjem i na ravnopravnoj osnovi. Već su 43 dana u štrajku.
Njihov štrajk sada ima i učinka: zalihe metala koji izdvajaju iz otpada i recikliraju polako nestaju. Željezara Riesa već je navela kako im navedena tvrtka treba isporučiti materijal. A ponestaje i aluminija kojim opskrbljuju BMW, Porsche i VW.
Unatoč tome, vlasnik tvrtke i dalje odbija pregovore s radnicima. SRW je angažirao zaštitare sa psima da patroliraju tvornicom kako bi spriječili štrajk. To je ono što radnike posebno smeta: njihov se poslodavac prema vlastitim zaposlenicima ponaša kao prema kriminalcima.
Za tvrtku bi dobro došao i kolektivni ugovor. SRW jedva da više može pronaći radnike. Mnogi su napustili tvrtku posljednjih godina. “SRW stvarno treba kvalificirane radnike”, objašnjava pregovarač iz IG Metalla Leipzig u SRW-u, koji je u štrajkaškom šatoru svaki dan od ranog jutra do kasne večeri.
Manje od 2.000 eura mjesečno
Uprava ne želi tarifni ugovor. Grupa Scholz, kojoj pripada SRW, ostvaruje godišnju prodaju od 1,6 milijardi eura. Scholz pak pripada kineskoj grupi za staro željezo Chiho s 200 poslovnica diljem svijeta i 225.000 zaposlenika.
Zaposlenici u SRW-u u Espenhainu ostvaruju stotine milijuna od prodaje – ali primaju samo 2.000 eura neto mjesečno, ali samo ako rade i noćnu smjenu.
Mnogi zarade manje od 2.000 eura. Štrajkom radnici traže 8 posto više novca, po 1.500 eura regresa i božićnice, te smanjenje radnog vremena s 40 na 38 sati tjedno.
Prije svega žele da poslodavac više ne može raditi ono što želi. “Zahvaljujući IG Metallu i našem zahtjevu za kolektivnim pregovorima, konačno možemo razgovarati pod jednakim uvjetima.”
Gotovo da nema povećanja plaća
Posljednjih godina jedva da je bilo povećanja plaća. “Cijelu godinu su nam govorili da tvrtka loše posluje i da nam ne mogu ništa dati. A na božićnoj zabavi rečeno je kako je ovo bila najbolja godina u našoj povijesti,” kaže jedan od radnika.
Prošle godine SRW je malo više povećao plaće – ali samo zato što su plaće bile ispod zakonom propisane minimalne satnice.
Ledeno hladno zimi – užasno vruće ljeti
Kako pišu njemački mediji, radnici vrijedno rade. Materijal, koji je prevelik za mehaničko odvajanje s pomoću centrifugalnih sila i magneta, mora se ručno razvrstati. Pokretna traka radi nemilosrdno. Službeno je dopušteno samo pola sata pauze u smjeni. Jedan radnik se navodno čak i pomokrio u hlače, jer nije bilo zamjene.
Mediji navode kako proizvodni pogoni nisu izolirani, te kako je u njima zimi unutra jednako hladno kao i vani. A ljeti je užasno vruće, posebno u kabinama za sortiranje metala. “Nekada smo morali stajati na pokretnoj traci i po sedam i pol sati. Sada barem imamo stolice”, izjava je jednog od radnika.
Glasno, prljavo i otrovno
Njemački mediji pišu kako je u tvornici SRW hladno, vruće, glasno i prljavo. Dojava o požara oglasi se jednom tjedno, a posvuda je metalna prašina u zraku, koja svjetluca i treperi na suncu.
“Nitko nam ne može reći što udišemo – i kako sve to reagira jedno s drugim: olovo, bakar, aluminij, oksidi, automobilski akumulatori s korozivnim mirisom, otpad od spaljivanja otpada. Sve je to krajnje nezdravo”, kritizira radnik koji u tvornici radi od 1995. godine.
“Gotovo svatko ovdje može spontano navesti nekolicinu bivših kolega koji su rano umrli – ubrzo nakon umirovljenja ili prije. Moj ujak je također umro šest mjeseci nakon umirovljenja”, dodao je ovaj radnik.
Fenix-magazin/SČ