O dokumentima koje je godinama pronalazio u Vatikanskim arhivima dok je obnašao više dužnosti u Vatikanskoj kuriji, te o znanstvenim spoznajama objavljenim nedavno, povjesničar Krasić je govorio u nedjelju u Dnevniku HTV-a.

Članak “Hrvatski kao međunarodni jezik u 16. i 17. stoljeću: dokazi iz Vatikanskih arhiva”, dr. Krasić (1938.) objavio je proteklih dana u časopisu “ST-OPEN” Sveučilišta u Splitu, na engleskome jeziku.

Hrvatski se predavao na europskim sveučilištima

Autor predočava šest izvornih dokumenata iz pismohrane vatikanske Kongregacije za širenje vjere, a ti zapisi pokazuju da je u 16. stoljeću Katolička crkva kao najpogodniji jezik komunikacije među slavenskim narodima odabrala hrvatski, koji se nakon toga predavao na uglednim europskim sveučilištima.

Kroz svoje istraživanje Krasić otkriva povijest hrvatskog jezika, koji je u 16. i 17. stoljeću postao službeni jezik za sve slavenske narode, što je bila izravna odluka papa, posebno pape Grgura XIII. i pape Klementa VIII.

U razgovoru za HRT Krasić zaključuje kako bi te spoznaje mogle bi promijeniti do sada znanu povijest hrvatskog književnog jezika.

“Hrvatski jezik se upotrebljavao i na kraljevskim dvorovima, uključujući tu i carigradski kao diplomatski jezik”, naveo je u razgovoru za HTV.

Ističe da su isusovci 1599. na rimskom sveučilištu Colegium Romanum po nalogu pape osnovali Akademiju ilirskog jezika. “Tu se prvi put u povijesti hrvatski jezik počeo proučavati na sveučilišnoj i znanstvenoj razini. To je rođendan hrvatskog književnog znanstvenog jezika”, ocjenjuje Krasić.

Napominje kako je papa Urban VIII. 1643. godine izdao dekret, po kojemu se hrvatski – izabran da bude opći jezik svih slavenskih jezika – proučava ne samo u Rimu nego u drugim, bilo crkvenim bilo javnim sveučilištima.

Krasić objašnjava da su tako u 17 stoljeću sva najuglednija svjetska sveučilišta taj jezik trebala kao obvezan uvrstiti u svoje programe, čime hrvatski postaje svjetskim jezikom tog doba.

Značaj hrvatskog jezika

“A riječ je o najuglednijim sveučilištima tog doba među ostalim u Rimu, Kölnu, Ingolstadtu, Toulouseu, Beču, Parizu, Oxfordu, Madridu, Salamanki. Nevjerojatna, ali istinita spoznaja o veličini našeg jezika u 17. stoljeću koju će trebati prihvatiti i jezikoslovci i šira javnost”, dodao je.

Krasić ocjenjuje da ta otkrića, koja se temelje na dokumentima iz Vatikanskog arhiva, mijenjaju dosadašnje razumijevanje povijesti hrvatskog jezika, pokazujući da je jezik ‘malog naroda’, Hrvata, u prošlosti imao značajnu međunarodnu ulogu. Ova istraživanja bacaju novo svjetlo na globalni status hrvatskog jezika, koji je bio priznati jezik u europskim akademskim krugovima, ali su politički i kulturni uvjeti kasnije usporili njegovu primjenu u obrazovnom sustavu u Hrvatskoj, zaključio je.

Dominikanac dr. Stjepan Krasić rođen je 1938. u Čitluku kraj Mostara. Krasić je bio dugogodišnji djelatnik u Vatikanskoj kuriji, gdje je obnašao dužnosti predsjednika Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu, glavnog urednika časopisa Angelicum te savjetnika Kongregacije za proglašenje svetih.