Ovog tjedna je u zgradi Tužiteljstva Bosne i Hercegovine Sarajevu nastavljeno suđenje za progon srpskog stanovništva s područja Orašja.
Tužitelj Milenko Kajganić je uložio više desetina dokaza o navodnim zločinima, a na koje je obrana optužene skupine Hrvata iz Orašja predvođenih Đurom Matuzovićem uložilo prigovore opovrgavajući „relevantnosti ili autentičnosti“ tih dokaza. Odbijajući te tužiteljeve „dokaze“ Matuzovićev odvjetnik Vlado Adamović je istaknuo kako oni „nisu podobni za izvođenje pred sudom“ jer „u formalnopravnom smislu ne zadovoljavaju standard dokaza“.
Kao što je poznato, za progon srpskog stanovništva i drugih navodnih zločina počinjenih u Orašju, optuženi su pripadnici HVO-a te vojne i civile policije u Orašju. Uz već spomenutog Đuru Matuzovića optuženi su još Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić. Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te vojne i civilne policije u Orašju. Sudski proces protiv desetorice Hrvata iz Bosanske Posavine nastavit će se 30. ožujka ove godine.
Osvrt na suđenja u Sarajevu i svoje viđenje događaja iz sudnice, za portal Fenix-magazin.de poslao je čitatelj Ilija Lončar iz Nizozemske koji je pratio nastavak ovotjednog suđenja. Evo što je napisao i kakvi su njegovi dojmovi s tog suđenja:
Kako prikazati zbivanja u sudnici i oko sudnice u slučaju “Matuzović i ostali?” Kako ne povrijediti narative koji još uvijek vrijede kao pošteni? Kako ne povrijediti ljudsku etičnost i sudsku poslovičnost te kako ostati neumiješan u taj slučaj?
Ako sudska pravda nije na vrijeme, onda se ona može smatrati nepravdom! To je kao formula nebrojeno puta ponovljana na Haaškom tribunalu od strane hrvatskih odvjetnika u Haagu od kojih je nekolicina njih sada angažirana ili redovito osobno nazoče u procesu obrane optuženih Hrvata iz Posavine.
Razrušena i raseljena Posavina
Imajući na umu kako je Posavina razrušena i da u njoj gotovo više i nema Hrvata jer su njihove nekada prelijepe moderne obiteljske kuće i gospodarski objekti razoreni i opljačkani.
Tamo gdje su Hrvati ostali, taj prostor je obranjen uz neizmjeran broj hrvatskih žrtava.
Kako razumjeti ondašnja zbivanja koja su otjerala tamošnje Hrvate?. A danas slušamo čestu srpsku uzrečicu puno podsmjeha: „tko nas to zavadi”? Nije teško na ovakvo pitanje dati odgovor. Mnogi prognani znadu svoga progonitelja, a mnogi su poznavali svoje mučitelje. Mi se usuđujemo razmišljati da je netko u svemu ovome imao konce u rukama uz oruđa kojima je kompletnu devastaciju s lakoćom postigao. Braniti se protiv nadmoći nije bilo lako ni onda pa ni danas.
Ipak, za takve zločine i zlodjela sudi se trećoj tj. slabijoj strani u sukobu. Sudi se Hrvatim i pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane koji su branili svoje domove i svoj rodni kraj. Sada su oni krivi zato što su se obranili?. Bogu hvala što su se neki Hrvati usudili braniti i obranili svoje. Gledajući sve to, postavlja se logična pitanja: Ako su paragrafi pošteni, a jesu, je li za takva turbulentna vremena onaj koji optužuje pošten, jesu li namjere tužiteljstva poštene te koliko su branitelji okrivljenih uistinu angažirani i spremni ta takva suđenja? Imaju li oni prostora za učinkovito djelovanje? Mogu li se odhrvati Tužiteljstvu koje ne posustaje?
Ratnici silom prilika
Koliko su optuženi branitelji svojih kuća, svojih obitelji, u jednom cijelom vremenskom periodu koje im se stavlja na teret bili u prilici rasuđivati o tome da li na ispravan način brane svoju obitelj, kuću, svoju njivu, svoju crkvu i župu? Apolitičnom, mirnom, pravdoljubivom i iskrenom Hrvatu iz Bosanske Posavine je ovo navedeno bilo sve ono zarad čega je imao razloga živjeti. Iznenada, silom prilika je bio natjeran da bude ratnik i da bez poznavanja pravnih znanosti dijeli pravdu i osmišljava strategiju obrane.
Zbog boljeg razumijevanja povucimo paralelu u prve dvije godine rata u BiH sa situacijom u današnjoj Ukrajini. Također se svakodnevno čuju u svim europskim medijima i među običnim svijetom pitanja: Zašto NATO ne urazumi agresora na Ukrajinu? U Posavini su Hrvati upirali oči prema Bogu jer druge pomoći nije bilo. Ondašnja situacija u Posavini je bila ista kao i danas u Ukrajini. Daleko moćniji i vojno ustrojeniji neprijatelj je išao pod izgovorom da nekoga oslobađa, da zavede red, smijeni vlast – posebno tamo gdje ga nitko nije zvao. Njihov je uspjeh bio taj da su nas kao narod protjerali, a imovinu im uništili…
Već šest godina hrvanja s Tužiteljstvom BiH ove desetorice Hrvata u predmetu “Matuzović i ostali” je dodijalo svima. Najviše optuženima i njihovim obiteljima. Svi oni se pitaju hoće li i kada doći kraj ovoj agoniji?. Gdje je tu humanost, gdje su ljudska prava, gdje je presunkcija nevinosti?
To pišem kao onaj koji je 16.ožujka 2022.godine s nekolicina drugih bio nazočan u sarajevskoj sudnici u kojoj smo svjedočili jednoj smušenoj predstavi tužitelja BiH čije ime uopće nije važno. Sudeći prema onoma kako je na njegovu nepripremljenost reagiralo tročlano Sudsko vijeće s renomiranim sutkinjama Tatjanom Koserić i Željkom Marinić, te predsjednicom Sudskog vijeća sutkinjom Minkom Kreho, za očekivati je kako će tužiteljeva predstava pasti i pravda pobijeditia, napisao je svoje mišljenje Ilija Lončar.
Fenix-magazin/SIM/ Ilija Lončar
