Crveni bljesak kamere nije jedina opasnost koja vozače može skupo koštati na europskim cestama. Njemački autoklub ADAC upozorava na posebne sustave nadzora koji mnogim turistima nisu poznati.
Klasične kamere nisu jedina prijetnja
Većina vozača poznaje obične radare za brzinu: kamera snimi prebrzu vožnju, a nakon nekoliko dana stiže kazna. Poznati su i semaforski radari koji bilježe prolazak kroz crveno svjetlo.
Međutim, u mnogim europskim državama postoje i posebni sustavi nadzora koji mogu otkriti više prekršaja i iznenaditi vozače tijekom odmora. Prema ADAC-u, nepoznavanje tih sustava može dovesti do kazni od nekoliko stotina eura.
1. Kontrola prosječne brzine (Section Control)
Sustav Section Control ne mjeri brzinu samo u jednoj točki, nego izračunava prosječnu brzinu vozila na određenoj dionici ceste.
Prilikom ulaska u nadzirani dio ceste kamera bilježi registarsku oznaku vozila, a isto se ponavlja na izlazu iz zone nadzora. Na temelju prijeđene udaljenosti i vremena putovanja izračunava se prosječna brzina.
Ovaj sustav posebno se koristi u:
Austriji
Italiji
Francuskoj
Poljskoj
sve češće u Hrvatskoj
ADAC upozorava da vozači ponekad mogu biti neugodno iznenađeni jer znakovi upozorenja nisu uvijek dovoljno uočljivi.
2. Multifunkcionalne kamere
Ove kamere mogu istovremeno zabilježiti više različitih prekršaja.
U Njemačkoj se, primjerice, može dodatno kazniti vozač ako se na fotografiji vidi da koristi mobitel, ali takva snimka obično nastaje zbog prekoračenja brzine.
U nekim drugim državama multifunkcionalne kamere mogu izravno prepoznati više nepravilnosti, primjerice:
prekoračenje brzine,
korištenje mobitela tijekom vožnje,
druge prometne prekršaje.
Takvi sustavi postoje, između ostalog, u:
Francuskoj
Italiji
Nizozemskoj
3. Kamere za ekološke zone i ograničene ulaze
U mnogim europskim gradovima postoje kamere koje nadziru ulazak u određene zone i provjeravaju ima li vozilo potrebne dozvole ili ekološke oznake.
Takvi sustavi koriste se u državama poput:
Italije
Belgije
Ujedinjeno Kraljevstvo
Francuske
Španjolske
Nizozemske
Posebno poznat primjer su talijanske zone ZTL (Zona a Traffico Limitato), odnosno područja s ograničenim prometom.
Problem je što se svaki pojedinačni ulazak u zonu može zasebno kazniti. Ako vozač više puta uđe i izađe iz takve zone, primjerice dok traži adresu, može dobiti više kazni.
4. Kamere za posebne prometne trake
Neke europske države imaju trake namijenjene samo određenim vozilima, poput autobusa ili vozila s posebnim dozvolama.
Takve trake nadziru kamere koje očitavaju registarske oznake.
Primjer je:
posebna traka Voie réservée u Francuskoj
autobusne trake u Španjolskoj
Ako vozač osobnim automobilom neovlašteno koristi takvu traku u Španjolskoj, kazna može iznositi oko 260 eura.
Slični sustavi postoje i u:
Nizozemskoj
Italiji
5. Kamere koje mjere buku vozila
U nekim gradovima problem predstavlja preglasna vožnja, posebno kod automobila s bučnim ispušnim sustavima.
Zbog toga postoje takozvani radari za buku. Oni koriste precizne mikrofone koji mjere razinu zvuka i povezuju je s određenim vozilom.
Takvi sustavi postoje, primjerice, u:
Parizu
Nici
U Francuskoj je granica oko 85 decibela. ADAC navodi da to nije posebno visoka vrijednost jer se granica može prijeći i kratkim snažnim ubrzanjem.
Kazna za prekoračenje može iznositi najmanje 135 eura.
Sve više digitalnog nadzora na cestama
Prema ADAC-u, trend ide od klasičnih kontrola na pojedinim mjestima prema digitalnim sustavima koji mogu kontinuirano pratiti promet.
Savjet za vozače koji putuju Europom jednostavan je: poštivati prometna pravila u svakoj državi jer nepoznati sustavi nadzora mogu dovesti do neočekivanih i skupih kazni.
Fenix-magazin/DP/MMD
