Nova njemačka savezna vlada ne isključuje zakonsko uvođenje obveze cijepljenja za sve. Pravno i etički to bi bilo legitimno. Ali, jedan povjesničar medicine u razgovoru za Deutsche Welle savjetuje da se to ne čini.
Mjesecima su političari gotovo svih stranaka obećavali: obveze cijepljenja neće biti ni u kojem slučaju. Ali, jedan od prvih službenih poteza nove koalicijske vlade je uvođenje obveze cijepljenja – zasad samo za pojedina zanimanja. S obzirom da se 15 milijuna ljudi u Njemačkoj još nije cijepilo i da svakodnevno ima gotovo 70.000 novih infekcija koronavirusom, bilo je krajnje vrijeme za djelovanje.
Već u utorak su socijaldemokrati, Zeleni i liberali, koji imaju većinu u Bundestagu, predložili odgovarajući zakon i o njemu raspravljali. Oni koji zagovaraju obvezno cijepljenje iz redova nove vladajuće koalicije govorili su o „odvagivanju što je bolje” u vrijeme korona-krize, primjerice Sabine Dittmar iz SPD-a. Alice Weidel, predsjednica Zastupničkog kluba desnih populista AfD-a, označila je te planove „mjerama prisile” i „epohalnim kršenjem obećanja”.
Do sredine ožujka bi trebalo biti cijepljeno osoblje koje radi u ustanovama za posebno ugrožene osobe, dakle osoblje u staračkim domovima i bolnicama. Zakon je po hitnom postupku u petak (10.12.) prihvaćen u Bundestagu i Bundesratu.
Obveza cijepljenja za neka zanimanja u Njemačkoj nije potpuno nova, kaže povjesničar medicine Malte Thießen u razgovoru za DW. „Obveza cijepljenja postojala je za medicinsko osoblje već u 19. stoljeću.” A i danas postoji obveza cijepljenja za vojnikinje i vojnike Bundeswehra koje se „po mogućnosti cijepi protiv svega za što postoji cjepivo”.
Borba svjetonazora – cijepljenje je politička tema
Rasprava o cijepljenju uvijek je bila politički obojena, kaže ovaj povjesničar medicine. „Kod cijepljenja se nikad nije radilo samo o injekciji, nego uvijek i o svjetonazorima.”
Cijepljenje kao politikum – jer se radi o vlastitom tijelu, društvenom okruženju i državi. Žučne rasprave nisu nove. „Već prije 200 godina o cijepljenju su prepiralo i intenzivno politički raspravljalo”, kaže Thießen.
Da su Nijemci u međunarodnoj usporedbi do danas kritični prema cijepljenju ima veze, po Thießenovom mišljenju, s poviješću imuniziranja od 19. stoljeća. Brojni argumenti i stereotipi koji su se tada koristili čuju se i danas.
Godine 1874. prihvaćen je takozvani Carski zakon o cijepljenju (Reichsimpfgesetz) jer je u Europi sve više ljudi obolijevalo od velikih boginja, a samo u Pruskoj su deseci tisuća ljudi od toga umrli. Cijepljenje protiv boginja postalo je obvezno. Ali, o tomu se žučno raspravljalo. U modi je bio takozvani pokret životne reforme. On je težio optimiranju tijela prirodnim sredstvima, primjerice uz pomoć sunca ili specijalnih dijeta. Prve organizacije protivnika cijepljenja osnovane su već 1869. u Leipzigu i Stuttgartu, pet godina prije prihvaćanja Carskog zakona o cijepljenju. Carski savez za borbu protiv obveze cijepljenja vrlo brzo je imao 300.000 članova.
Za taj pokret su cjepiva bila „đavolska tvar”, nešto „umjetno, kemijsko, što se ubrizgava u tijelo”, kaže Malte Thießen. „A to je i objašnjenje zašto se oštra kritika cijepljenja do danas nastavlja i u alternativnim krugovima u Saveznoj Republici.”
Dolazi li opća obveza cijepljenja?
Obveza cijepljenja za neka zanimanja vjerojatno je za novu saveznu vladu samo početak. Savezni kancelar Olaf Scholz (SPD) već sad se zalaže za opću obvezu cijepljenja najkasnije do početka ožujka. „Moj prijedlog je da rok do kojeg će se svaka osoba cijepiti ne bude daleko”, rekao je Scholz nedavno u jednom intervjuu za Bild-TV.
Pri donošenju takve odluke za svakog zastupnika i zastupnicu se radi o „pitanju savjesti”.
Kod pitanja moralno-etičkog značenja zastupnice i zastupnici u Bundestagu ne moraju slijediti mišljenje stranke – što inače često čine – nego su potpuno slobodni pri svom odlučivanju.
Dosad opća obveza cijepljenja protiv korone postoji samo u autoritarnim srednjoazijskim državama Tadžikistanu i Turkmenistanu. Austrija ju namjerava uvesti u veljači, a tko se toga ne bude pridržavao prijeti mu kazna i do 3.600 eura. Kina do danas nema opću obvezu cijepljenja.
Obveza cijepljenja je „tup mač”
Povjesničar medicine Thießen je iznenađen što je rasprava o obvezi cijepljenja tako brzo dobila na intenzitetu. Možda je razlog to što u međuvremenu mnogi Nijemci zagovaraju opću obvezu cijepljenja. U najnovijem ispitivanju javnog mnijenja ARD-DeutschlandTrend izjasnilo se 71 posto za opću obvezu cijepljenja. Ali, Thießen preporučuje da se to ne čini. Obveza cijepljenja ili čak prisila na cijepljenje je „rigidno miješanje u privatnu sferu” koje se teško može opravdati.
S druge strane obveza cijepljenja bi imala prednost da bi „pritisak još jednom znatno bio povećan” i da bi „država bila obvezna ponuditi dovoljno cjepiva”. Ipak, ovaj znanstvenik prije zagovara veću „participaciju, transparentnost, informiranje i povećanje dostupnosti”, primjerice ponudu cijepljenja u trgovačkim centrima ili mobilnim centrima za cijepljenje.
Opća obveza cijepljenja protiv velikih boginja, koja je u Saveznoj Republici Njemačkoj vrijedila do 1976., predviđala je čak prisilno cijepljenje, dakle davanje cjepiva uz primjenu sile. Ali, činovnicima u ministarstvu je, kaže Thießen, „brzo postalo jasno da je to krajnje kontraproduktivno” i da to vodi masovnim prosvjedima.
I brojni pokrajinski ministri unutarnjih poslova i zaštitnici ustavnog poretka upozoravaju na opasnost daljnje eskalacije ako se uvede opća obveza cijepljenja. „Bojim se doista da bi obveza cijepljenja mogla dodatno potaknuti prosvjede”, kaže ministar unutarnjih poslova Brandenburga Michael Stübgen (CDU) u razgovoru za Redaktionsnetzwerk Deutschland. Saski ministar unutarnjih poslova Roland Wöllner (CDU) izjavio je za RTL: „Moramo imati na umu da se prosvjed sve više puni mržnjom i nasiljem.”
Zabrinuta je i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Regionalni direktor WHO-a za Europu Hans Kluge označava obvezu cijepljenja „apsolutno posljednjim sredstvom”. On je u utorak apelirao na zemlje da obvezu cijepljenja primjenjuju samo „ako su iscrpljene sve druge moguće opcije za poboljšanje aktivnosti cijepljenja”. Pritom središnju ulogu igra povjerenje javnosti.
Na kraju će odluku morati donijeti politika, kaže Malte Thießen. On smatra da je dobro što svaka zastupnica i zastupnik u parlamentu slobodno može odlučiti prilikom glasovanja o obvezi cijepljenja, bez stranačke stege. A u razgovorima s političarima sve češće čuje da imaju „bolove u želucu” kad se radi o općoj obvezi cijepljenja u Njemačkoj.
Fenix-magazin/MD/DW
