Hrvatska spisateljica s talijanskom adresom Franica Srhoj Kumlanc (75) i njen sin Jani Kumlanc Srhoj (45) autori su knjige “Korijeni” koja govori o iseljavanjima i povratku hrvatskih iseljenika. Osim u Hrvatskoj, promociju su imali i u Italiji, te u Australiji u gradu Mareebu gdje živi velik broj članova obitelji Srhoj.
Iz Mareeba je krenula i jedna zanimljiva obiteljska priča o tradiciji koja traje već 38 godina. Naime, davne 1978. godine obitelj Srhoj je bila prva hrvatska obitelj u Australiji koja je uvela tradiciju okupljanja cijele obitelji svake tri godine. Prvi put su se okupili na otoku Waiharari, točno na 80. godišnjicu dolaska Mate Shroja na ovaj australski otok.
“Ispred crkve sv. Ćirila i Metoda u kojoj Hrvati služe misu, postavljen je i njegov spomenik.
Nakon tog susreta iz 1978, Srhoji se sastaju svake tri godine u drugom gradu u Australiji ili Novom Zelandu. Na nedavnom okupljanju u Australiji postignut je dogovor da se novi susret organizira u domovini, na Hvaru 2020. godine, a sve zato jer podrijetlo vuku iz Bogomolja na Hvaru iz kojeg su njeni preci preselili prvo u Lovišta, a onda se razišli na sve strane svijeta .
“Na nedavnom sam susretu jednostavno osjećala sreću. Bila sam njihov gost 20 dana, predstavila knjigu, dogovorili smo i prijevod knjige na engleski jezik kako bi i je i mlađe generacije Hrvata koji ne govore najbolje našim jezikom, mogle čitati i tako doznati više o svom podrijetlu”, kazala je Franica.
Priča je zapravo počela kad su njen djed po ocu Jakov Srhoj i njegov brat Mate Srhoj krenuli 1896. godine u New Zeland. Djed joj se ubrzo razbolio i vratio u domoviu, ali brat mu Mate je ostao zauvijek u novoj domovini. Tamo se obogatio i oženio Vicu Matijević iz Bogomolja te ostavio brojno potomstvo. Bavili su se vinovom lozom i mljekarstvom. “Kad sam bila u Novom Zelandu vidjela sam spomenik prvom Nakovljanu koji je tu došao 1858. godine Lupisu Pavlu Sebastijanu. Luipis Pavao je pozvao u Novi Zeland mnoge Nakovljane ,prvo rođake,a kasnije i druge koji su išli u potragu za zlatom i kaurygumom. Nakovljani su se iselili u Novi Zeland navajviše u razdoblju 1892 do 1900 godine”, priča Franica.
S druge strane, njegov brat Stjepan Srhoj 1928. godine odlazi u Australiju gdje se zaposlio na farmi duhana i šećerne trske. Ubrzo je sebi doveo sinove 
Vladu i Filipa. Nakon nekoliko godina Vlado i Filip su pozvali Umberta, Vladu i Stipu, djecu svog brata Stipice daim se pridruže u Australiji. Djed Stjepan se vratio u domovinu nešto prije Drugog svjetskog rata gdje je ostao do kraja života.
Nekako u isto vrijeme kao i Stjepan u Australiju, njegov brat Nikola otišao je u Argentinu. Njegovi potomci danas žive većinom u gradu Santa Fe.
Nikola Srhoj (djedov brat) otišao je na drugu stranu svijeta u Argentinu da potražiti bolji život. Danas njegovi potomci su mnogobrojni i žive većinom u gradu Santa Fe.
“Naši rođaci u Australiji su uspješni poslovni ljudi, većinom poznati farmeri. Umberto je najuspješniji farmer, bavi se uzgojem limete i proizvodnjom mesta. Hobi mu je dresura konja za utrke. Drugi rođaci se bave poljoprivredom”, kaže Franica.
Franica je i 2009. godine bila nazočna okupljanju obitelji Srhoj, održaom u Aucklandu u New Zelandu. Na tom je susretu bilo oko 300 ljudi. “Bila sam Jani Kumlanc Srhoj gost u obitelji Tilly i Georgea Yelavića, potomka Srhoja. Kao gosti na susretu su bili i drugi iseljenici:Bilćić,Pamić,Matijević,Nobilo,Yelavić i drugi.Obitelji iz Bogomolja i Lovišta koje su danas zastupljene u Novom Zelandu su:Bilčić,Dužević,Godinović,Huljić,Ivanković,Matijević,Radojković i Srhoj”, priča Franica.
Franica Kumlanc Srhoj ( prva lijevo)
Brojne uspomene Franica je zabilježila i u svojim “Korijenima”. “Na pisanje te knjige me potakla velika ljubav prema rodnom Lovištu, Bogomolju i Nakovani. Istraživala sam povijest tih krajeva i zapisivala u svoje bilješke.Drugi autor Jani Kumlanc Srhoj je istraživao arhive po Hvaru i Dubrovniku. Mnoge zapise smo našli u starim spisima u matičnim uredima. Neke tekstove smo preuzeli i prilagodili od našeg djeda i oca Jakova Srhoja.
Zastupljeni su tekstovi na dijalektu koji govore o Lovištu i Nakovani.Knjiga obrađuje građu o Nakovanskog spili i ostaloj arheološkoj riznici.Danas u Nakovani žive povratnici iz Novog Zelanada Nedeljko Pamić i njegova supruga. Radi očuvanja baštine osnovana je u Nakovani udruga “Uzorna Nakovana” koja okuplja mještane Lovišta,Vignja,Kučišta i Orebića i njihovih prijatelja, priča Franica.
Ona već sad sprema i novi projekt, odnosno istraživanje o iseljavanju Hrvata u Molise u Italiji koji su u 15. stoljeću bježeći pred Turcima dospjeli tako daleko. ” Promovirali smo knjigu ” Korijeni” u Molise u Italiji u listopadu ove godine pred našim iseljenicima iz tog kraja. Na susretu su bili razni uvaženi gosti od predstojnika Svete Stolice Nevena Pelicarića i predstojnik Ureda za Hrvate izvan domovine Zvonka Milasa te djelatnika iz našeg veleposlanstva iz Rima. Na tom skupu u Moliseu je našim iseljenicima pjevao poznati pjevač Dean Bakić.
Fenix Magazin/MD
