Kad je 1990. godine iz Splita stigao u Melbourne igrati za hrvatski klub St. Albans Dinamo, bivši hajdukovac Ante Radić nije mogao ni slutiti da će upravo ondje upoznati životnu ljubav – tadašnju Miss Dinama Katicu, s kojom je danas u braku već 35 godina.
Piše: Marijana Dokoza
Na prvom zajedničkom plesu pričao je toliko brzo i dalmatinskim dijalektom da ga ona nije ni riječ razumjela, no upravo je taj susret označio početak njihove zajedničke priče u australskom hrvatskom iseljeništvu, gdje je Ante kasnije postao nogometni trener, radijski urednik i jedan od važnijih čuvara hrvatskog identiteta među Hrvatima u Melbourneu.
Godinama kasnije, njegov sin Michael-Ante bio je na medenom mjesecu u Hrvatskoj, ušao je u jednu crkvu i glasno rekao: „Ovo je baš lipa crkva“, svećenik ga je pogledao, zastao i ispravio ga: „Baš je lijepa crkva“, posebno naglasivši riječ „lijepa“.
– Sin mi je to ispričao, a meni je se ta njegova anegdota duboko urezala u sjećanje. U toj anegdoti vidi se sve ono što hrvatsko iseljeništvo pokušava sačuvati generacijama – jezik, dijalekt i osjećaj pripadnosti domovini, čak i kada si tisućama kilometara daleko od nje.
Više zanimljivosti: ČOVJEK IZA “KULISA” DOMOVNICE: Petar Budimir – dva desetljeća uz Izbor najpopularnijih Hrvata
– Michael mi je poslije rekao da se dok je boravio u Splitu i pričao sa Splićanima, osjećao kao da razgovara sa mnom. To mi je bilo posebno drago. A ovo s „lipa“ i „lijepa“ najbolji je primjer koliko su i dijalekt i jezik važni za našu djecu u iseljeništvu, govori Ante Radić, koji već 36 godina živi u Melbourneu.
Ondje vodi privatni staklarski posao, dugogodišnji je ravnatelj Hrvatskog radio programa na postaji 3ZZZ i jedan od prepoznatljivih ljudi hrvatske zajednice u Australiji. No njegov životni put počeo je u Splitu i Kaštel Sućurcu, gdje je odrastao u obitelji s četiri sina.
Brat mi je preminuo u maminim rukama
– Najstariji je bio Davor, zatim ja, pa Ivan i najmlađi Denis. Nažalost, Denis je preminuo kao četverogodišnjak, u maminim rukama. Imao sam tada jedanaest godina. To su trenutci koji ostanu s čovjekom cijeli život, prisjeća se Ante.
Obitelj je nekoliko godina poslije pogodila još jedna tragedija. Otac, koji je radio u splitskom škveru kako bi obitelji osigurao normalan život i školovanje, poginuo je na radnom mjestu.
– Nikada se od toga nismo potpuno oporavili. Mama nas je uspjela izvesti na pravi put, ali često mislim na njih oboje, kaže Radić.
Nogomet je u njegov život ušao vrlo rano. S braćom je prve korake napravio u Jadranu iz Kaštel Sućurca, a kasnije su zajedno igrali u juniorima i seniorima Sloge iz Mravinaca. Ante je potom zaigrao i za Hajduk, a kasnije nastavio karijeru u RNK Splitu, tada članu međurepubličke lige zapad.
– To je bio sjajan period. Igrali smo protiv klubova iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije. U momčadi su bili Ervin Boban, Darko Butorović, Ante Šećer, Goran Vučević, Poklepović, Novaković i golman Uvodić. Bilo je zadovoljstvo biti dio takve ekipe, govori.
Nogomet me oblikovao kao čovjeka
Ipak, vjeruje da je njegova nogometna karijera mogla biti još uspješnija da nije bilo ozljede koljena još u juniorskim danima Jadrana.
– Ozljede su me pratile baš u trenucima kada sam mogao napraviti iskorak. Ali nogomet me oblikovao kao čovjeka i dao mi mnogo toga u životu, kaže.
Godine 1990. stigla je ponuda za odlazak u Australiju. U početku nije ozbiljno razmišljao o odlasku.
– Netko je nekome spomenuo moje ime dok je bio na odmoru u Splitu. I tako je sve krenulo. Zanimljivo je da mi je nekoliko godina ranije jedna žena iz Canberre rekla: „Ante, ti ćeš jednog dana doći u Australiju“. Samo sam se nasmijao, a na kraju je ispalo da je bila u pravu, govori.
Više zanimljivosti: NJEMAČKA PRECIZNOST, HRVATSKO SRCE I PARIŠKA ELEGANCIJA: Priča o uspjehu 28-godišnje Hrvatice iz Njemačke
Hajdukova je zaigrao za Dinamo
Dolazak u Melbourne bio je veliki životni zaokret. Nova zemlja, novi jezik i potpuno drukčiji život tražili su prilagodbu.
– Nije bilo lako biti daleko od obitelji i prijatelja. Ali puno je značilo što sam bio okružen Hrvatima koji su pomagali jedni drugima, prisjeća se.
Po dolasku je zaigrao za hrvatski klub St. Albans Dinamo.
– Malo je neobično da Hajdukovac igra za Dinamo, ali najvažnije je bilo da je to hrvatski klub, smije se Ante.
Upravo ondje upoznao je svoju buduću suprugu Katicu, tadašnju Miss Dinama.
– Kao novi igrač dobio sam čast otvoriti prvi ples s novom misicom. Dok smo plesali, ja sam pričao više nego ona, a ona se samo smješkala. Kasnije mi je priznala da nije razumjela ni jednu riječ jer sam govorio prebrzo i još dalmatinski. Tko zna, možda da me tada razumjela, danas ne bismo bili zajedno, govori kroz smijeh.
Njihova ljubavna priča traje već 35 godina. Katica, čiji su roditelji iz Like, s Antom je u Melbourneu izgradila obitelj, a njihovi sinovi Michael-Ante i Daniel-Ivan danas govore hrvatski i redovito dolaze u Hrvatsku. Michael radi kao procjenitelj građevinskih radova, njegova supruga Amalia učiteljica je u osnovnoj školi, dok je mlađi Daniel osnivač online platforme za podučavanje jezika.
Iako je u Australiji nastavio igrati nogomet i kasnije trenirati juniore i seniore, Radić ističe da su hrvatski klubovi ondje imali mnogo veću ulogu od sporta.
– Melbourne Croatia i Sydney Croatia bili su centri okupljanja hrvatske zajednice. Kroz sport su se čuvali jezik, običaji i identitet. Djeca su učila odakle dolaze i što znači biti Hrvat, kaže.
Posebno mjesto u njegovu životu ima Hrvatski radio na postaji 3ZZZ, gdje djeluje gotovo trideset godina. Počeo je kao sportski izvjestitelj, a danas vodi hrvatski program koji se emitira tri puta tjedno.
– Radio je most između domovine i iseljeništva. Za mnoge starije ljude ovdje to je jedina svakodnevna veza s Hrvatskom. Zato je važno očuvati program, ali i prilagoditi ga mlađim generacijama i digitalnom dobu, govori Radić.
Mnogi razmišljaju o životu u Hrvatskoj
Kaže kako današnje generacije Hrvata u Australiji drukčije doživljavaju Hrvatsku nego njihovi roditelji.
– Mlade danas više zanimaju kultura, sport, putovanja i identitet nego politika. Privlači ih Hrvatska, Jadran i način života. Mnogi dolaze, ostaju dulje ili razmišljaju o povratku, kaže.
Posebno ga raduje što njegovi sinovi vole Hrvatsku i hrvatski jezik.
– Michael me gotovo svaki dan pita kako se neka riječ kaže na hrvatskom. To pokazuje koliko mu je stalo do jezika i korijena, govori Ante.
Uz nogomet i radio, piše i poeziju. Njegove pjesme posvećene su obitelji, Splitu, Hajduku i Rivi, a jednu od njih, „Da mi je“, pokušao je i uglazbiti.
– Moj život bio je pun novih početaka, žrtve i udaljenosti od doma, ali uvijek s neizmjernom ljubavlju prema obitelji i Hrvatskoj, zaključuje Ante Radić.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
