Njemačko društvo se nalazi pred izazovima kakve ne poznaje od svršetka Drugog svjetskog rata. Demonstracije protiv AFD-A zadnjih dana, kao i razmišljanja o zabrani te stranke, mogli bi dovesti do još opasnijih previranja u društvu. Umjesto demonstracija i priče o zabrani, bilo bi puno pametnije razmisliti na koji način se može ponovno pridobiti razjarene birače, ali i o tome kako se moglo dogoditi da ta ekstremna stranka stekne veliku popularnost kod biračkoga tijela.
Piše: Dr. Luka Marković
Očito je da poneki političari nemaju snage za takav analitičan pristup problemima, iako je vrlo važan za sprječavanje još većih podjela u društvu. Nažalost, njemačka aktualna politika nema hrabrosti napraviti pravu analizu stanja u društvu i suočiti se s činjenicama da današnje njemačko društvo nije ono od prije četrdesetak godina. Radije se bavi posljedicama nego uzrocima koji su doveli do eksplozivnog stanja u društvu.
Kao čovjek koji je proveo u Njemačkoj 38 godina života, mogu s dubokim uvjerenjem reći da jačanje AFD-A nije produkt skretanja Nijemaca u desno, u one opasne povijesne vode, nego samo odraz dubokog nezadovoljstva građana s onim što se događa u samom društvu. Njemačka politika, opterećena prošlim vremenima, nije imala hrabrosti uhvatiti se u koštac s gorućim problemima koji su doveli do ovakve popularnosti AFD-A.
Strah kako bi ju se, ako se ozbiljnije pozabavi pitanjima toliko nužne integracije stranaca, pogotovo onih iz islamskih zemalja, moglo povezati s prošlošću, učinila ju je nesposobnom rješavati probleme koji su opterećivali društvo. Kako shvatiti toliku podršku AFD-U, stranci opasnih namjera, u jednom uređenom društvu u kojem mnoge stvari, od ekonomije, zaposlenosti, zdravstva i mirovinskih fondova, funkcioniraju bolje nego u velikoj većini europskih država?
Onaj tko želi dobro svojoj državi, mora napraviti ozbiljnu analizu stanja u društvu, ali isto tako priznati promašaje koji su nastali zbog krive ili kukavičke politike. Tek kad se shvati zbog kojih razloga je došlo do tako radikalnih promjena društvu, može se potražiti racionalne odgovore na izazovna pitanja. Nije nikakva tajna da Njemačka nije više sigurno društvo kakovo je bilo prije četrdesetak godina.
Istina, i tada je u Njemačkoj bilo jako puno stranih radnika i političkih migranata. Živjeli su u daleko težim uvjetima nego što danas žive migranti i useljenici u Njemačku. U jednoj prostoriji stanovalo je po nekoliko radnika. Ti ljudi koji su često živjeli životom nedostojnim čovjeka 20. stoljeća, nisu bili nezadovoljni, niti su narušavali mir u njemačkom društvu. Što više, bili su sretni da mogu zaraditi novac i poslati ga obitelji i rodbini kako bi mogli preživjeti u zemlji odakle dolaze. Za svoj loš životni položaj nisu svaljivali krivicu na njemačko društvo, nego na stanje u njihovim matičnim državama.
Da su tadašnji Turci, Hrvati, Bošnjaci, Srbi, Grci i drugi trošili zarađeni novac na sebe, mogli su živjeti istim životom kojim je živio prosječni njemački građanin. Nažalost, morali su ga slati u domovinu. S vremenom se promijenilo puno toga. Iako su prava stranaca u Njemačkoj danas daleko veća nego su bila prije četrdesetak godina, iako se ogroman broj mladih stranaca druge, treće ili četvrte generacije, bez obzira na veru i etničku pripadnost, jako dobro integrirao u njemačko društvo, ne zaboravljajući svoje korijene, stanje se u društvu pogoršalo. Nažalost, tu su i oni, neki novi doseljenici, politički i ekonomski migranti, koji nisu zadovoljni. Nisu zadovoljni iako uživaju privilegije o kakvim su oni prije pedesetak godina mogli samo sanjati. Kad se sve ozbiljno analizira, postavlja se pitanje: Zašto Nijemci, koji su inače poučeni iskustvom povijesti, u tako velikom broju podržavaju AFD? Za onoga tko želi sagledati probleme društva iskreno i ozbiljno, odgovor je jasan.
Odnosi u društvu su se promijenili. Razlog leži u činjenici da je sve više onih stranaca koji žele mijenjati njemačko društvo u kojem su njihovi djedovi, očevi ili oni sami pronašli priliku za normalan život, za život dostojan čovjeka, život u slobodi. Žele ga mijenjati tako da ga prilagode svijetu iz kojeg su pobjegli. Iskreni analitičar, bez obzira da li je lijeve ili desne orijentacije, mora priznati da njemačko društvo nema problema s hinudistima, budistima ili nekim drugim religijama, koje ne pripadaju europskoj civilizaciji, povijesno gledano, kao što joj ne pripada niti islam.
Ljudi žive svoju vjeru i tradiciju u slobodi. Ne pokušavaju mijenjati njemačko društvo, nego su sretni da u njemu mogu biti ono što jesu, prije svega slobodni građani koji se ne boje pokazati iz koje kulture ili religije dolaze. Problem loše integracije pojedinih migrantskih grupa opterećuje njemačko društvo ne samo zadnjih godina, otkad je počeo jači migrantski val iz azijskih i afričkih islamskih zemalja, nego već duže vremena.
Politika je ostala slijepa
Može se reći, od onoga trenutka kad su se pojavile grupacije koje društvu žele nametnuti svoj srednjovjekovni pogled na religiju. Oni koji su se suočili s vrlo arogantnim demonstracijama podrške Hamasu do pokušaja grupe učenika u Neussu da i u školi protežiraju šerijatski zakon, zahtijevajući molitveni prostor u njoj i prisilu učenica da nose marame, trebaju se prisjetiti sličnih stvari od prije desetak godina u Wupertalu kad su mladi muslimani obilazili disko klubove i tjerali iz njih djevojke muslimanske vjeroispovijesti. Promijenilo se puno toga u Njemačkoj.
Zašto je politika ostala slijepa na pokušaje da se jedno sekularno i demokratsko društvo pretvori u ono kakvo imamo u nekim konzervativnim islamskim zemljama? Iako u nekim njemačkim gradovima ima više džamija nego crkava, čuju se i danas često priče o islamofobiji, pa čak i od ponekih muslimanskih krugova u Hrvatskoj i BiH. Što se krije iza toga? Ništa drugo do li želja za ekspanzijom islama. Upravo su sličnim pritiscima u Njemačkoj od strane pojedinih muslimanskih organizacija nasjeli i sami političari. Uostalom, nije nikakva tajna da se ponašanje njemačkih Turaka, pogotovo mlađih generacija, promijenilo s dolaskom Erdogana na vlast.
Nije nikakva tajna, o tome pišu i ozbiljni njemački mediji, da Erdogan ima veliki utjecaj na vjerske muslimanske zajednice u Europi, pogotovo u Njemačkoj. Od strane njemačke politike je napravljeno puno propusta, neki iz nemara, a poneki iz straha da ne bude proglašena islamofobnom. Jačanje AFD-A je upravo posljedica propusta politike, i to one koja je mislila da se sve može riješiti profitom i poboljšanjem životnog standarda građana, da će se siti i dobro zbrinuti došljaci integrirati u društvo.
Zanemarena je ona ideološka vjerska strana koja u konzervativnim društvima kao što su poneka u Aziji i Africi igra veliku ulogu. Iako mnogi pridošli intelektualci iz muslimanskih zemalja upozoravali na opasnost od želje određenih muslimanskih krugova da dirigiraju ponašanje u društvu, politika je prelazila preko toga. Posljedice njihovih propusta trpi danas čitavo njemačko društvo, i to ne samo kršćani ili ateisti, nego i veliki broj dobro integriranih muslimana.
Umjesto rada na dobroj integraciji pridošlih muslimana, politika se sve više prilagođavala željama onih ekstremnijih, od biranja svinjetine u vrtićima i školama, do skidanja križeva sa zidova javnih ustanova. Danas se čude ti koji su protežirali takvu ideologiju da mladi muslimani traže prostor za molitvu u školama i obavezno nošenje marama za djevojčice. Na tu ideju nisu došli sami od sebe, kao niti onaj obraćenik na islam Britaniji, učenik, koji je planirao napraviti masakr protiv „nevjernika“. Očito je netko te mlade ljude usmjerio ideološki i vjerski u krivo.
Opasni ideolozi u Njemačkoj
Upravo je o tim opasnim ideolozima trebalo voditi računa njemačka politika. Javna je tajna da već desetljećima u njemačkom društvu postoje dvije muslimanske grupacije, ona koja želi slobodan i civiliziran svijet i ona koja koristi svaku priliku za priču o islamofobiji kako bi otvorila prostor za jačanje islama. I u tom slučaju se pokazalo se da je napad doista najbolja obrana.
Islam se u Njemačkoj počeo ponašati kao kršćanska srednjovjekovna ideologija, koja je uvjerena da ima odgovor na sva pitanja – da ima pravo preoblikovati društvo. To da se tako veliki broj građana odlučuje za AFD ne treba tražiti samo u islamskom terorizmu, agresivnim demonstracijama, nego i u uvjerenju građana da pojedine islamske grupacije žele Njemačku po svojoj mjeri.
Kad se uzme u obzir i upozorenje stručnjaka za terorizma, kao što je ono Petera R. Neumanna u Sternu (20.11.2023) kako bi „Islamska država“ mogla ponovno početi sa svojim terorističkim akcijama u Njemačkoj, ne treba čuditi zbunjenost i razočaranje građana. Upravo u toj zbunjenosti onim što se događa u društvu, pogotovo u getima velikih gradova, u kojima se odvija paralelni društveni život, kao i razočaranje u politiku zadnjih godina, je potaklo ljude da biraju AFD, ekstremnu stranku koja zasigurno ne može riješiti nagomilane probleme, kao što ih neće riješiti niti Geert Wilders u Nizozemskoj ili Marine Le Pen u Francuskoj.
Riješiti ih može samo demokratski orijentirana politika, i to tako da neutralizira apetite onih koji žele kreirati njemačko i europsko društvo prema svojim neprosvijećenim pogledima na život. Ozbiljna politika mora napokon shvatiti da su ti i takvi opasni po mir u društvu koliko i radikalne europske stranke.
Fenix-magazin/SČ/Dr. Luka Marković
