Uz čarape na sandale i autoceste bez ograničenja brzine, vrtni patuljci klasični su njemački klišej.
Vireći ispod ružičnjaka u dvorištu, skriveni među bundevama u povrtnjaku ili raštrkani po travnjaku, ove male figure mogu se naći u mnogim, ponekad neukusnim, njemačkim vrtovima.
Doista, diljem Europe patuljci i dalje uspijevaju pronaći svoje mjesto u vrtovima, na radost milijuna – i zgražanje milijuna drugih.
Za one koji nikada nisu imali privilegiju vidjeti ih, vrtni patuljci dolaze u svim veličinama i bojama, a modeli se kreću od tradicionalnog čovječuljka koji nosi crvenu šiljastu kapu i gura kolica, do onih odjevenih u boje omiljenog vlasnikova nogometnog kluba.
Izrađeni od gipsa, gline, keramike ili obične plastike, vrtni patuljci često se smatraju oličenjem kiča. Među drugima, pak, imaju kultni status. Nije ni čudo budući da patuljci imaju bogatu povijest.
Stoljećima su se pojavljivali u sagama, bajkama i mitovima kao pomagači koji posjeduju blago i magične moći.
Figurice i kipovi smještani su u kraljevske vrtove diljem Europe još od baroknog razdoblja.
Primjerice, skulpture u salzburškom Zwergelgartenu (Vrtu patuljaka), izrađene od bijelog mramora, stare su više od 320 godina.
Krajem 18. stoljeća vrtni patuljci već su bili nadaleko poznati – njemački pjesnik Johann Wolfgang von Goethe pisao je u građanskom epu ‘Hermann i Dorothea’ o vrtu s “obojenim patuljcima“ koji je bio poznat “po cijeloj regiji“.
Patuljci se također često pojavljuju u bajkama braće Grimm (1812.), poput ‘Snjeguljice’ ili ‘Cvilidrete’.
„Najveći procvat doživjeli su u razdoblju od 1870. do 1920.“, napisala je svojedobno kulturologinja Esther Gajek u jednom eseju.
Opsjednutost figuricama potaknuta je popularnošću bajki tijekom neoromantizma krajem 19. i početkom 20. stoljeća, smatra istraživačica.
Potkraj 19. stoljeća prvi vrtni patuljci masovno su se proizvodili u Gräfenrodi u Tiringiji – i prodavali čak kupcima iz Velike Britanije.
Tada je u proizvodnji bilo mnogo koraka: ručno lijevanje u kalupe, sušenje i pečenje, bojanje i lakiranje.
„Neki su se patuljci sastojali od deset pojedinačnih dijelova (pregača, brada, lula itd.) od kojih je svaki bio izrađen drugim kalupom“, piše Gajek.
Dugo su vrtni patuljci bili rezervirani za višu klase. Danas je drugačije jer se od šezdesetih godina rade od plastike i dostupni su svima.
Prema Međunarodnoj udruzi za zaštitu vrtnih patuljaka (koja doista postoji) u švicarskom gradu Baselu, pravi vrtni patuljci – bilo s muškim ili (sada također) ženskim osobinama – nose šiljastu kapu i bave se “aktivnostima usmjerenima prirodi“.
Također su izrađeni od prirodnih materijala kao što su glina, ilovača ili drvo. Udruga modele izrađene od plastike ne smatra autentičnim.
Ako ste mislili da je ovaj fetiš vezan za vrtne patuljke prisutan samo u njemačkom govornom području, varate se.
Velika Britanija imala je problema s manjkom patuljaka u proljeće 2021. nakon što se, zbog pandemije koronavirusa, sve više ljudi počelo baviti vrtlarstvom, izvijestio je BBC. Potražnja za njima je porasla, a dostava je bila otežžana zbog tadašnje blokade Sueskog kanala.
Fenix-magazin/MD/Hina
