Njemačka je u dilemi zbog ukrajinske krize. Polovicu svojih potreba za plinom dobiva iz Rusije. Međutim, odavno je zacrtan kurs ovisnosti o Putinovoj energetskoj moći, piše DW.
„Kriza oko Ukrajine dovela je do jasnog pogoršanja odnosa Rusije i Zapada.“ Ovom rečenicom su Matthias Basedau i Kim Schultze započeli svoje istraživanje pod naslovom – „Ovisnost od uvoza energenata: rizik za Njemačku i Europu?“. U studiji stoji: „Njemačka i Europa u priličnoj mjeri ovisne od uvoza energenata iz Rusije. To se prije svega odnosi na zemni plin, naftu i kameni ugljen. S obzirom na pogoršanje veza s Rusijom upozorenja će biti sve glasnija da bi ruska vlada mogla u velikom stilu iskoristiti moguće obustavljanje isporuka kao političko oružje.“
Uz to je važno napomenuti da je ovaj papir nastao 2014. kao istraživanje GIGA-e (German Institute of Global and Area Studies) Leibnizovog instituta za globalne i regionalne studije u Hamburgu.
Ništa se nije promijenilo
Na ovoj geopolitičkoj analizi se od tada ništa nije promijenilo – naprotiv. Od tada je Vladimir Putin u svojoj vanjskoj i energetskoj politici dobrano dao maha. Šef ruske države je iz temelja modernizirao vojne snage i na susjedne zemlje i dijelove Europske unije vojnim prijetnjama vrši sve veći pritisak.
Ono što je pogubno je to što je njemačka ovisnost od uvoza energenata iz Rusije značajno porasla u posljednjih deset godina. Samo dio ruskih isporuka plinu je od 2012. porastao sa 40 na 55 posto – dakle za više od trećine. Čak i u slučaju isporuka nafte, udio Rusije je u istom vremenskom razdoblju sa 38 skočio na 42 posto.
Bez straha od hladnih stanova
U međuvremenu se u Njemačkoj svaki drugi stan grije na plin – a razdoblje grijanja može se, ovisno o vremenskim uvjetima, protegnuti i do ožujka. Ipak, stručnjaci su uvjereni da ljudi ne trebaju brinuti da će njihovi stanovi ostati hladni, ako eskalira konflikt u Ukrajini.
„Ako se pogleda globalna ponuda, sutra bismo mogli zamijeniti ruski plin”, citirao je Frankfurter Allgemeine Zeitung u svom nedjeljnom izdanju Andreasa Goldthaua, stručnjaka za energetiku u Njemačkom društvu za vanjsku politiku (DGAP). „Pitanje je pak koliko za to želimo platiti?“ U slučaju obustavljanja isporuka Europa bi imala tri izvora: dobiti više plina od drugih zemalja preko plinovoda, uvoziti više ukapljenog prirodnog plinu (Liquefied Natural Plin – LNG) preko tankera ili crpiti plin iz zaliha.
Posebno je pogođena industrija koja je s 35 posto najveći potrošač u Njemačkoj, i koja se već sada mora boriti s visokim cijenama plinu. Za posebno energetski intenzivne branše poput industrije aluminija, gnojiva ili keramike proizvodnja se nakon određene cijene plina više ekonomski ne isplati.
Oseka u njemačkim zalihama plina
Ali, posegnuti za plinskim zalihama nije lako. Jer, zalihe u skladištima koja se mahom nalaze na sjeveru Njemačke, su na rekordno niskoj razini.
To potvrđuje Sebastian Bleschke iz Inicijative za skladištenje energenata e.V. (INES) u razgovoru za DW. „Njemačka ima četvrti najveći kapacitet za skladištenje zemnog plinu na svijetu. To je sigurno i razlog zašto mnogi, a posebno na unutrašnjem tržištu EU-a, sada gledaju u njemačke zalihe. One su trenutno popunjene oko 42 posto. Toliko mala razina nije bila još nikada”, rekao je direktor industrijskog udruženja operatera njemačkih skladišta plinu i vodika.
Nezgodan detalj je što s 10 posto njemačkih skladišta plinu upravljaju tvrtke kćeri Gazproma – koncerna bliskog Kremlju. A ona su, kako kaže Bleschke, popunjena tek 17 posto, za razliku od 50 posto u drugim skladištima.
Bankrot malih dobavljača
Europske zemlje proizvođači plina poput Norveške, Nizozemske ili Velike Britanije ne bi mogle naći zamjenu za ruski plin. Prema izjavi vlade u Oslu, Norveška subvencionira ono što je moguće, a ni Nizozemska ne može povećavati isporuke plina. I Velika Britanija pati zbog nestašice zemnog plina i rekordno visokih cijena, koje su već dovele do bankrota čitavog niza malih dobavljača plina.
LNG nije (još) konkurent plinu iz plinovoda
Posljednjih tjedana je sve više tankera s ukapljenim plinom krenulo iz Sjedinjenih Američkih Država prema Europi. Za razliku od susjednih zemalja, kao što je na primjer Nizozemska, Njemačka nema nijedan LNG-terminal na svojoj obali. Ali ima Sjeverni tok 2, koji je pun ruskog plinu i čeka zeleno svjetlo da krene s radom. Kod Sjevernog toka 2 postaje jasnije koliko je za Njemačku komplicirana priča o ovisnosti o ruskom plinu. S jedne strane Annalena Baerbock, ministrica vanjskih poslova to koristi kao prijetnju sankcijama, a s druge strane kancelar Olaf Scholz to relativizira kao projekt čisto privatnog sektora. Međutim, kancelar je nedavno promijenio mišljenje i rekao da će plinovod biti zatvoren u slučaju ruske invazije na Ukrajinu.
„Rusija se ne može zamijeniti kao liferant”
Insajderi u energetskoj branši, međutim, ne vjeruju da će Rusija u potpunosti obustaviti isporuke plinu Zapadu. Tako šef proizvođača električne energije Uniper, Klaus-Dieter Maubach ukazuje da se Rusija čak i tijekom Hladnog rata ili nakon aneksije Krima držala svojih dugoročnih obveza isporuka plina. On procjenjuje njemačku potrebu za ruskim plinom na oko 50 posto. No, ta stopa je promjenljiva, posebno u posljednje vrijeme. Ali, čak i s manjim uvozom ruskog plinu od 50 posto, Maubach naglašava da se „Rusija ne može u idućim godinama zamijeniti kao liferant”.
Osim toga, energetska tranzicija predviđa gašenje tri preostale aktivne njemačke nuklearke i odustajanje od proizvodnje električne energije iz ugljena. Da bi se zatvorile praznine, koje će zbog toga nastati, zemni plin za Njemačku ostaje glavni fosilni izvor energije.
Više kupovine plina preko spot-tržišta
Europski opskrbljivači i uvoznici već desetljećima imaju ugovore o isporuci ruskog plina preko plinovoda, na rok do 30 godina. Jedan od razloga za ekstremno poskupljenje zemnog plina je to što mnogi dobavljači kratkoročno kupuju plin na takozvanom spot-tržištu. A tamo su se cijene plina posljednjih godinu dana višestruko povećale.
Stručnjaci za energente su u jednom jedinstveni: dok bi se mogući izostanci isporuke ruskog plinu u potpunosti kompenzirali isporukom skupog LNG-plina, vjerojatno bi već prošla i sezona grijanja.
Međutim, Sebastian Bleschke vjeruje da vrijeme radi za Njemačku i EU, koje od Rusije ukupno dobivaju oko 40 posto svojih potreba za plinom. „Kako zima odmiče, možemo očekivati rast temperatura, a trenutno je vrijeme blago.“ Da bi zatim dodao: „Ali, ostaje određena doza nesigurnosti.”
Zemni plin će dakle ostati skup – najmanje do proljeća. Međutim, do stvarnog popuštanja tenzija u geopolitičkom pokeru Vladimira Putina i Zapada doći će tek kada na vidiku bude mirno rješenje problema.
Fenix-magazin/MMD/DW
