Odluka Ujedinjenog Kraljevstva da napusti Europsku uniju stvorila je više pitanja nego odgovora. Referendum je također
promijenilo način na koji drugi vide Britaniju, ali i kako ona sama sebe vidi.
U konačnici, rezultat referenduma i njegove posljedice promijenile su i sam karakter zemlje.
Pitanje koje se postavlja
U retrospektivi, odluka da Velika Britanija napusti Europsku uniju bila je lakši dio posla. Teži dio ostaje, a to je što treba doći nakon izlaska. Velika Britanija i dalje želi imati nesmetan pristup tržištu Europske unije – ali ne želi biti podložna ili obavezana Europskim zakonima, uzimajući u obzir da je to bila situacija do sada. Velika Britanija i dalje želi da njeni građani mogu putovati što slobodnije u EU – ali također želi zadržati kontrolu nad migracijom u zemlju.
Ukratko, Britanci bi željeli imati gospodarski, a ne i politički odnos. To je nešto što Europska unija i Velika Britanija nisu mogli usuglasiti. Stoga je središnje pitanje koje je Brexit postavio upravo kakav bi odnos Britanija trebala imati s Europskom unijom nakon izlaska? Koji nivo integracije treba postojati za slobodno kretanje dobara, kapitala, usluga i rada – “četiri slobode” – u zamjenu za političke troškove?
Britanska vlada nije mogla odgovoriti na to pitanje na zadovoljstvo britanskog parlamenta, stoga parlament sad pokušava sam odgovoriti na to pitanje. No, ne postoji nikakvo jamstvo da će se naći rješenje.
Međunarodni ugled Britanije i način na koji zemlja vidi samu sebe
Britanija je oduvijek povezana sa stranima kulturama i idejama, s tradicijom i prošlošću. Ali danas je cijela zemlja u revolucionarnoj atmosferi. Tradicija ne može pomoći kad se traže odgovori na nova pitanja i raspravlja se o kompromisima oko nepremostivih razlika. U Britanskoj politici ovih dana sve se može promijeniti preko noći, što se redovito i događa. Trenutni pregovori i proces napuštanja Europske unije, su veoma nepredvidivi te postoji potpuna zbrka oko toga kako bi sve to moglo završiti. Ali kako god pregovori završili, to neće ni u kom slučaju biti kraj debate, jer će loša volja izazvana ovim procesom potrajati još veoma dugo.
To je bitka za sam identitet Britanije. Britanija je oduvijek imala podvojeni stav prema europskom kontinentu, stav koji su do sada politički igrali monarhi, generali i premijeri. Danas se ta podvojenost (neovisnost od Europe, ali i dio Europe) stvorila i razdor među običnim ljudima. Od brijača do trgovaca,i svih slojeva društva Britanija je danas bliže nestabilnosti i građanskom nemiru, nego ikad u moderno doba. Ovo razdoblje koje događa sad i unutar posljednje tri godine će zauvijek promijeniti britansku percepciju sebe kao svjetionika stabilnosti.
Kako je Brexit promijenio Britaniju
U britanskoj parlamentarnoj demokraciji nepromjenjiva i dosljedna misao vodilja kroz koju je sve izgrađeno jest da je parlament suveren. To znači da parlament može učiniti sve što želi, jedino ne može spriječiti budući parlament koji želi promijeniti zakon prošloga. No, novi instrument koji je potpuno stran britanskoj parlamentarnoj tradiciji jest referendum. Ovo je sada nešto potpuno suprotno ustaljenoj tradiciji.
U referendumu, 406 izbornih jedinica glasovalo je za izlazak iz EU, dok je 242 glasalo za ostanak. Dok je situacija u samom parlamentu potpuno suprotna, parlament ima samo 160 zastupnika koji žele napustiti EU, dok ih 486 želi ostati. Ovo je prvi put u povijesti Ujedinjenog Kraljevstva da je izražena volja naroda u izravnoj suprotnosti s voljom parlamenta. To je neistraženi teritorij i nitko ne zna kako bi se to moglo riješiti.
Postoje neki ljudi s obadvije strane koji jednostavno ne mogu prihvatiti rezultat referenduma u 2016, niti čak da veliki broj ljudi želi da se cijela stvar poništi. To je potpuno strano britanskoj političkoj kulturi koja se uvijek ponosila uljudnim i poštenim dijalogom.
Pragmatičnost u Britaniji je uvijek bila važnija od ideologije. No sada je europska rasprava prerasla u ideološke grupacije koje su potpuno neprijateljski nastrojeni jedne prema drugima. Te grupacije nadilaze klase, zajednice i obitelji. Ali više od puke razlike u mišljenju, postoji potpuni raskol i manjak apetita za kompromis.
Zaključak
Svi moji prijatelji koji su zastupnici glasovali su za sporazum Therese May. Oni uglavnom misle da se referendum mora poštovati, ali da se Velika Britanija (i Sjeverna Irska) mora zaštititi od punog udara zatvaranja europskog tržišta (što je moguće). Mnogi se približavaju ovom stajalištu i pretpostavljam da će se to na kraju i dogoditi – unatoč činjenici da ovaj sporazum kompromitira integritet Ujedinjenog Kraljevstva s ‘backstop’ (posebnom klauzulom) za Sjevernu Irsku.
Da bi se sporazum za izlazak iz EU potpisao u Britanskom parlamentu, gotovo je opće prihvaćeno da će gospođa May morati podnijeti ostavku. Glavno je pitanje što će se dogoditi kasnije? Uostalom, ovo nije kraj pregovora s Europskom unijom, to je gotovo tek početak. Hoće li se drugi premijer koji je naklonjeniji Europi tražiti približavanje Europi? Hoće li novi premijer biti neprijateljski raspoložen prema Europi i nastaviti gospodarsku bitku s Europom? Hoće li Britanija dokazati uspjeh ili neuspjeh izvan Europske unije? Hoće li Jeremy Corbyn i njegova marginalna lijeva opcija osvojiti vlast na izborima? Hoće li se konzervativna stranka raspasti? Hoće li se unutarnje podjele unutar britanskog društva izliječiti? Ne znamo.
Ono što znamo jest da će za Britance barometar uspjeha biti gospodarski rast. Ako u srednjoročnom razdoblju (desetak godina) Britansko gospodarstvo bude raslo bolje od Europskog, Britanci će smatrati da su donijeli ispravnu odluku – ako ne, oni će se vjerojatno pokušati ponovno pridružiti Europskoj uniji. Razlika je jedino u tome što ovaj put neće biti nikakvih dvojbi da će Europska unija biti politički, a ne samo ekonomski projekt.
Za Fenix-magazin iz Londona Nikola de Frankopan
