Mnogi Nijemci su zabrinuti. Ne samo zbog koronavirusa nego i za zdravlje parlamentarne demokracije, piše Deutsche Welle
Pročitaju li se naslovi u novinama, poslušaju li se diskusije, čovjek bi mogao steći dojam da je pandemija napala Bundestag.
“Parlamentarna demokracija u opasnosti?”, “Onda će demokracija pretrpjeti trajno oštećenje”, “Vladavina uz pomoć straha”, to su samo neki od jakih naslova najuglednijih medija. O čemu se radi?
Moć više nije tamo gdje po ustavnoj definiciji pripada – u Bundestagu i u parlamentima njemačkih pokrajina. Njemačka kancelarka Angela Merkel i 16 premijera saveznih pokrajina dogovaraju između sebe sve antipandemijske mjere. Pa ako se oni dogovore – parlamenti nemaju što reći. Ali i ako se ne dogovore. Na posljednjem kriznom samitu kancelarke i šefova pokrajinskih vlada prije nekoliko dana Angela Merkel nije mogla nametnuti oštrije mjere i tako odgovori na povećan broj zaraženih. S obzirom da je nadglasana, usvojene su blaže mjere. Angela Merkel se direktno obratila građanima, apelirajući na njih da ne putuju.
Kritičari ne žele prihvatiti opasnost od širenja pandemije kao izgovor za izmještanje odluka iz demokratskih institucija u ruke nekolicine ljudi. Tako šef njemačkih liberala Christian Lindner kaže da ne treba pretjerivati s dramatičnošću u opisu pandemijskog stanja. Nasuprot njemu, socijaldemokrat koji je na čelu vlade pokrajine Brandenburga Dietmar Voidke, žali što nisu uvedene oštrije mjere.
Ipak je sve više glasova i iz redova vladajuće kršćanskodemokratsko-socijaldemokratske koalicije koji opominju da je došlo do disbalansa u podjeli vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku – mjesecima izvršna vlast donosi odluke mimo parlamenta i pravosuđa.
Još nije korona-diktatura
Povjesničar Paul Nolte je rekao da ovakvo stanje još nije “korona-diktatura”, ali je vladavina dekretima umjesto parlamentarne rasprave “tihi otrov”. Po prirodi stvari ovo je i stav oporbe – liberali, Ljevica i Zeleni sve glasnije traže da se najvažniji zakonski nacrti i namjeravane odluke predoče parlamentu, makar taj postupak zahtijevao više vremena.
Političar liberala Wolfgang Kubicki je čak upozorio da bi daljnje zaobilaženje Bundestaga u donošenju bitnih odluka u suzbijanju pandemije dovelo do “trajnog oštećenja demokracije”. On je dodao da Ustav važi i za vrijeme pandemije pa su planovi da se potpuno zatvore gradovi u kojima su žarišta “toliko apsurdni da o njima ni u kojem slučaju ne bi trebalo ni raspravljati”.
Kritičari podsjećaju da savezne, pokrajinske i općinske vlasti već devet mjeseci donose odluke kojima se bitno smanjuju osnovne slobode i prava, a da o tome nije raspravljao parlament. Pravni stručnjak njemačkih socijaldemokrata Florian Post se uključio u raspravu konstatacijom da Konferencija kancelarke sa šefovima vlada pokrajina nije ustavno predviđena kao zakonodavni organ.
A zamjenik šefa kršćansko-demokratskog zastupničkog kluba Carsten Linnemann je ovakve tendencije nazvao “uznemirujućim”, zahtijevajući od Bundestaga da opet samosvjesno preuzme svoju ulogu.
Panika kao metoda
Profesor na Humboldtovom sveučilištu i jedan od viđenijih politoloških stručnjaka za analizu demokratskih procesa u Njemačkoj Wolfgang Merkel je u jednom opširnom intervjuu kritizirao fokusiranost političara na najgori mogući scenarij. On vidi u tome populistički način da se dodvori strahovima birača. Nazvao je takav način komunikacije i vladavine “iliberalni populizam zabrana”. Wolfgang Merkel vidi u ponašanju velikog dijela političara “natjecanje u zabranama” jer ankete nagrađuju one koji se u tome ističu. I za takav poriv profesor ima naziv – Governance by Fear – vladanje na temelju straha.
On upozorava da su poslije pola godine raznih apokaliptičnih poruka i scenarija ljudi na to oguglali te da je posljedica to da građani neće povjerovati paničnim apelima i kada situacija zaista bude mnogo gora. Njegov savjet za političare je da prestanu s neprekidnim posezanjem za alarmantnim indikatorima.
Žestoka rasprava je bolja od harmonije
U Njemačkoj, dakle, traje rasprava o često nevidljivim granicama koje dijele demokratski odgovor na izazov pandemije i nepotrebno autoritarno suspendiranje demokratskih pravila. Mada mnogi komentatori kažu da je većina koraka koje je poduzela vlada bila ispravna, oni opominju da izvanredno stanje ne može biti trajno rješenje.
U ožujku je Bundestag dao posebne ovlasti Ministarstvu zdravstva da u slučaju nužde donosi “dekrete” sa zakonskom snagom, jer je konstatirana “epidemijska situacija s nacionalnim obujmom”. Ali se kritičari uglavnom slažu da bi Bundestag poslije ljetne pauze morao preuzeti glavnu riječ.
Odgovor na brige građana je snažan parlament koji ponovo preuzima vodeću ulogu – makar za to bilo potrebno uvesti digitalne sjednice. Njemački mediji podsjećaju da Bundestag sa 709 zastupnika ima naziv “prve vlasti u državi” i da to nije slučajno.
Misao vodilja svih ljudi zabrinutih za zdravlje njemačke parlamentarne demokracije mogla bi se formulirati ovako: žestoka parlamentarna rasprava – konkurencija ideja – jest mnogo bolji put za pronalaženje održivih rješenja i u krizi nego što je to harmonija kriznih odluka nekolicine ljudi.
Fenix-magazin/MD/Deutsche Welle
