Na renomiranom „goEast“ filmskom festivalu u glavnom gradu njemačke pokrajine Hessen, dobitnik glavne nagrade je film “Ničije dijete“/No One’s Child redatelja Vuka Ršumovića . Film je rađen u hrvatsko-srpskoj koprodukciji Ankice Jurić Tilić (Zagreb) i Miroslava Mogorovića (Beograd). Film se zasniva na istinitoj priči o divljem dječaku, koji je sredinom 1980-tih godina pronađen među vukovima u šumi u planinama Bosne i Hercegovine.
U rano proljeće 1988. lovci u bosanskim planinama pronalaze malog dječaka među vukovima. U Travniku mu jedna od socijalnih radnica proizvoljno daje ime Haris i zatim ga po hitnom postupku šalju u centralno sirotište SFRJ u Beograd. Tijekom godina Haris se transformira iz divlje zvijeri koja grize, ne podnosi ni ljude ni kuhanu hranu ni nošenje cipela, u kultiviranog dječaka koji savlađuje pisanje, čitanje te postolarski zanat. Iko su medicinske prognoze loše, odgojitelj Ilke pokušava na svaki način pomoći dječaku. Prvi znaci napretka postaju vidljivi kada se Haris veže za drugog dječaka iz sirotišta, Žiku. Međutim, po Žiku dolazi otac i on napušta dom, a Haris ponovo ostaje sam. Dok čeka Žiku da ispuni svoje obećanje i vrati se po njega, Haris izgovara prve riječi, potom polazi i u školu, gdje pokazuje brzi napredak.
Nakon što ga je otac otjerao iz kuće, Žika se vraća u dom, ali više ništa nije isti kao prije. Kako Žika više nema pravno na smještaju sirotištu, a nesposoban snositi se sa novo nastalom situacijom, on se ubija…
I suprotno prognozama, kod Harisa dolazi do poboljšanja u ponašanju. No, njegovu krhku socijalizaciju prekida rat: u proljeće 1992. Jugoslavije više nema, a socijalne službe nove BiH države traže da se dječaka pošalje kući – kući, gdje se upravo sprema rat.
Po povratku u Bosnu, Haris nema kamo otići. I dok besciljno luta, nailazi na grupu vojnika koja ga vodi sa sobom. Dobija i pušku i odlazi u borbu…
Jedne noći, poslije krvave bitke Haris, po prvi put u svom životu, donosi samostalnu odluku. Ostavlja pušku, i odlazi nazad na planinu na kojoj je pronađen. Bježi sve dalje i dalje od rata i kaosa. Konačno, dolazi do potoka i ogleda se u njemu. Pogled kroz kliker u prostranstvo neba izražava čežnju jedne beznadne situacije. Psihološka regresija koja je prouzrokovana ratnim strahotama i podjelom u društvu postaje logična posljedica i vodi u bijeg iz tog društva u kojemu nestaju tekovine civilizacije, a moralne norme prestaju važiti…
Ugledna televizijska mreža Sat 3 preuzela je distribuciju filma, tako da će se on uskoro pojaviti i europskom televizijskom programu. Hrvatska kulturna zajednica iz Wiesbadena će u dogovoru s producentom Mogorovićem, u svom programu predstaviti film i otvoriti dijalog o regresiji ljudskog ponašanja u graničnim situacijama.
„Ničije dijete“ je film za svakoga!
Ivica Košak
