Potaknuta zadnjim komentarom izvjesne Kristine Klaiber, koja je na Facebook stranici Fenix Magazina ispod teksta ” Potvrđeno: U kafiću u frankfurtskom Höchstu bile zatočene Hrvatice” ostavila komentar koji aludira kako je sve izmišljeno (unatoč tome što je sama vlasnica kafića koja je Hrvatica potvrdila da su bile zatočene), odlučila sam kao urednica Fenix Magazina odgovoriti na njenu uvredu i neistinu.
Ne toliko zbog Fenixa, jer oni koji nas čitaju, znaju da uvijek nastojimo donijeti pravodobne i provjerene informacije, već zbog onih kojima je sve tuđe bolje od svoga. Tako je Kristina ( ako i nije Hrvatica, ne obraćamo joj se kao Hrvatici) kao i njoj slični pojedini “Hrvati“ povjerovala prije natpisu nekog njemačkog blogera nego Fenixu.
Na ovaj odgovor me najviše potaknuo drugi dio zluradog komentara Kristine Klaiber” gdje piše „…isto kao i za onog dečka što ste ga tri puta pokopali, a on Bogu hvala živ”. Pritom je mislila na pokojnog Igora Stankovića, o kojem možete pročitati na ovom linku “U Frankfurtu umro Igor Stanković – sestra se od njega oprostila emotivnim stihovima“
Nažalost, suprotno Kristinoj tvrdnji, Igor Stanković nije više među živima. To zna Igorova obitelj i njegovi prijatelji kao i svi oni s kojima je radio ovdje u Njemačkoj.
Pratila sam njegov slučaj od trenutka kad je nestao, do trenutka kad je pronađen i, na žalost, do trenutka kad je umro u bolnici u Frankfurtu.
Bila sam u kontaktu s njegovim roditeljima i sestrom, i vjerujte, kad pratite nečiji život, pa i tako kratko vrijeme kao tih nekoliko dana, i iako ne poznajete osobno tu osobu, učini vam se kao da je već duže znate.
Kad mi je naposljetku došla SMS poruka od njegova oca u kojoj piše “moj sin je preminuo u bolnici”, nešto me je presjeklo, osjetila sam tugu jer je ugašen jedan mladi život, jer sam se i sama zbog Igora i njegove obitelji cijelo to vrijeme nadala drugačijem ishodu.
I onda nakon svega dotična Kristina Klaiber napiše svoj neumjesni komentar. Tada shvatim da je i ona cijelo vrijeme pratila Fenixovu priču oko nesretnog mladića, da bi ipak na kraju odlučila povjerovati nekom njemačkom blogeru koji je napisao kako hrvatski mediji lažu, kako je Igor Stanković živ.
Nažalost nije! Gospođo ili gospođice Kristina Klaiber to nije istina. Pišete dezinformacije i sami sebe sramotite. Vjerojatno ste jedna od onih koja se povodi onom kako vam je sve tuđe bolje (mislite valjda) i istinitije od onoga što je hrvatsko.
Ne ljuti toliko Kristinin komentar, jer on govori više o njoj i njenom “basanju”, već žalosti činjenica da pojedinim Hrvatima ne valja ništa hrvatsko te da je sve tuđe bolje i vrijednije od hrvatskoga – počev od stanja u vlastitom domu pa nadalje. Tako Kristina vjeruje nekom natpisu njemačkog blogera a ne riječima oca ili sestre nesretnog hrvatskog mladića koje je prenio (a ne izmislio) Fenix. No, nije Kristina Klaiber jedina koja će povjerovati radije u tuđe nego svoje i tako širiti dezinformacije. Takvih kao Kristina nažalost ima na sve strane. Stručnjaci za ta područja to objašnjavaju različitim kompleksima, a većina njih počinje kompleksom manje vrijednosti.
Hoće li oni zbog takvih kompleksa manje voljeti svoje te manje biti Hrvati i sad kad počne Svjetsko nogometno prvenstvo? Hoće li se ponositi što su Hrvati samo dok hrvatska reprezentacija bude pobjeđivala? Ili će kad naša reprezentacija izgubi prvu utakmicu prenositi komentare nesklonih njemačkih medija (kojih se uvijek nađe) i pisati sve najlošije o svojoj reprezentaciji? Vjerujemo kako većina Hrvata neće biti takva i kako neće osuđivati svoje a veličati i vjerovati u tuđe.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
