U Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu svečano je predstavljen roman “Slušaj ptice kako pjevaju” autorice Nele Stipančić Radonić koja živi u Münchenu.
Roman je objavila prestižna splitska Naklada Bošković, koja često otvara prostor hrvatskoj knjizi iz iseljeništva od proze do poezije i esejistike. Uz autoricu o romanu su govorili ugledna književnica i esejistica dr. sc. Željka Lovrenčić i književni kritičar doktorand splitskoga Filozofskoga fakulteta Branimir Romac te Lada Žigo Španić, koja je ujedno znalački moderirala svečanošću. Ulomke iz romana nadahnuto je interpretirala dramska umjetnica Dunja Sepčić.
Prema riječima Lovrenčićeve radnju romana Nele Stipančić Radonić, napetoga poput dobre utakmice, objedinjuje upravo tā popularna igra. Ova spisateljica do sada je objavila tri pjesničke zbirke i dva romana.
Dok opširni povijesni roman Grišnici i pravednici (2016.) govori o povijesti Bosne, roman Putovanje u Indiju (2017.) suvremene je tematike. U njemu susrećemo uglavnom likove iz našega susjedstva. I u najnovijem romanu autorica se posvećuje opisima aktualnoga hrvatskoga društva. Kroz ozračje svjetskoga nogometnoga prvenstva, odnosno kroz prizmu igre, obrađuje tematiku naše društvene zbilje, istaknula je dr. sc. Željka Lovrenčić.
Prepoznatljiva poetika Nele Stipančić Radonić, određena je lakoćom pripovijedanja u posve netipičnim motrištima svakodnevice potrošačkoga društva, intrigantnim strukturama te vječno zanimljivim obiteljskim temama (bračnim, bratskim, prijateljskim…), što joj priskrbljuje sasvim osebujno mjesto u okviru recentne hrvatske književne produkcije s migrantskom pozadinom, prepoznatljivoj u bilokalnosti, odnosno bivanju između dviju različitih društvenih okolina, kazala je Lada Žigo Španić.
Priča o dvojici braće
Radi se o tekstu, unatoč beznađu što okružuje protagoniste, koji na vrlo jednostavan način dotiče neke od zagonetki ljudskog života kao što su sreća, 
upućenost na druge, životne prisutnosti i odsutnosti, nepredvidivosti kojima ne možemo umaknuti, potrebu za odlascima i odmicanjima, te osobito traganjem za svjetlom nade. Kolopletom različitih motiva uklopljenih u konkretnu priču o dvojici braće, autorica ujedno dotiče konstante postojanja, istosti i različitosti, među pojedincima i njihovim pojedinačnim sudbinama, ali i među idejama i načinima bivanja tijekom obiteljskog života, rekao je književni kritičar Branimir Romac.
Ovo je društveni, ali i psihološki roman koji kroz društvenu situaciju obrađuje i obiteljske te općenite odnose među ljudima. Iz ne baš optimistične perspektive, govori o stanju duha hrvatske nacije te o površnosti, sebičnosti i nezainteresiranosti za svijet oko sebe mnogih naših sunarodnjaka, ustvrdila je teoretičarka književnosti Željka Lovrenčić.
Sažeto, glavni su protagonisti braća Fabijan i Boris, dva u potpunosti suprotna lika. Dok je novinar-kolumnist Fabijan povučeni sanjar koji je doživio veliku ljubav s Julijom, sestrom kolegice s posla koja je umrla, i od tada živi povučeno između kuće i ureda, Boris je sušta suprotnost: šarmer i ljubitelj žena. Po zanimanju slikar, živi obiteljskim životom premda vrlo često izlijeće iz obiteljskoga gnijezda.
Njegovu suprugu Laru to više pretjerano niti ne zanima; njoj je bitna forma. Uredila si je život i brine o sinu Svenu. Pravi se da ništa ne zna o Borisovim ljubavnim pustolovinama kojima nije odoljela ni mlada Tea u koju je zaljubljen i njegov sin. Budući da otac nikada nije imao ni volje ni vremena baviti se sinovim problemima, uglavnom je sve rješavao novcem.
Velikome zaljubljeniku u nogomet, omogućio mu je i odlazak u Brazil na svjetsko nogometno prvenstvo. Kad Boris sazna da mu sin Sven nije zainteresiran za odlazak na fakultet, među njima izbija velika svađa. A kad Sven spozna da mu se otac viđa s djevojkom koju voli, stradava u prometnoj nesreći. Braća različitih karaktera, Fabijan i Boris, nakon dugo vremena, ponovno se zbližavaju upravo u toplo ljeto kad „Vatreni“ nižu uspjehe na terenu.
Uvijek nerviranje s Fabijanove i čuđenje s Borisove strane. U ovome romanu koji se zbog dinamike i napetosti lako i brzo čita, nema sretnoga završetka. Ovo naizgled lagano i vrlo vješto pisano štivo obrađuje složenu tematiku. Između ostalih stvari, iščitavamo i autoričine stavove o hrvatskoj zbilji, zaključila je Željka Lovrenčić.
Autorica Nela Stipančić Radonić rođena je 1967. godine u Mrkonjić Gradu, u Bosni i Hercegovini. Diplomirala je francuski i ruski jezik s književnošću na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te magistrirala politologiju, smjer komparativna politika na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Veći dio života provela je u Zagrebu, a zadnjeg desetljeća s obitelji živi u Njemačkoj, u Münchenu.
Glavno je područje njezina zanimanja i rada u inozemstvu književnost, a sporedno publicistika. Poeziju sklada od rane mladosti, dok u zrelijoj dobi piše kratke priče i romane. Dosad su joj objavljeni: roman Grišnici i pravednici (2016.), zbirka pjesama Mjesečeva djeca (2016.), zbirka pjesama Kamena šuma (2017.) i roman Putovanje u Indiju (2017.). Dobitnica je književnih nagrada. Svojim javnim sudjelovanjem nastoji pridonijeti suradnji između domovinske i iseljene Hrvatske kao sudionica Hrvatskoga iseljeničkog kongresa. Članica je Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, pjesničke udruge Hrvatska izvandomovinska lirika iz New Yorka te je članica i tajnica Hrvatskoga obiteljskog kola u Münchenu. Publicistkinja je u Hrvatskome slovu te suradnica na mrežnome portalu Hrvatski glas Berlina.
Publika u Društvu hrvatskih književnika, među kojom su bili i naši pisci i aktivisti od SAD-a do Australije i Venezuele, srdačno je čestitala autorici i poželjela joj što bolji odziv čitatelja u domovini i u Njemačkoj. Predsjednica Hrvatskog svjetskog kongresa za SAD Nada Pritisanac Matulich i predstavnica HSK-a pri UN-u, nakon čestitki za novi roman, uručila je autorici priznanje Hrvatskog svjetskog kongresa za izniman doprinos radu te ugledne iseljeničke organizacije.
Za Fenix-magazin/Vesna Kukavica/Foto: Fenix (Snježana Radoš)
