Svi nas, a među njima i izvori iz Hrvatskog nogometnog saveza (HNS), uvjeravaju kako će se stadion u Zagrebu sigurno graditi i kako će se obnavljati stadionska infrastruktura diljem Hrvatske.
Piše: Antonio Bevanda
Ipak, pušemo i na hladno. Toliko smo puta već čuli da se gradnja planira, a Maksimir je postao pravo ruglo. Oni kojima nije drag hrvatski sport, a pitanje je i koliko im je draga hrvatska država, ovih dana “napadaju” Vladu zbog ideje da financira stadion. No, oni su vjerojatno manjina. Više se ne smijemo zbog stadiona sramotiti pred svijetom. Treba graditi novi stadion u glavnom gradu svih Hrvata, obnoviti Poljud i još neke stadione. Osijek će uskoro preseliti na novi stadion, ali njega su financirali Mađari.
Pokojni Vlatko Marković je u listopadu 2008. godine u Tuhelju položio kamen temeljac za gradnju kampa hrvatske nogometne reprezentacije. Bio je Vlatko siguran da će se graditi, ispalo je jedno veliko ništa.
Godinama, ali doslovno godinama su nas uvjeravali kako će Zagreb dobiti novi, moderan stadion, od otprilike 30.000-35.000 mjesta. Eto, godina je 2022., uskoro će i 2023., a stadiona nema. Maksimir je tu, istočna tribina je u groznom stanju, praktički je opasna po život. Zbog toga Dinamo Ligu prvaka pred tek nešto više od 20.000 ljudi, umjesto da je igra pred više od 30.000.
Vlada je najavila kako će pomoći gradnju stadiona. Napravio je to glasnogovornik Marko Milić u Otvorenom HRT-a. Vidjeli smo obećanje, bilo je to valjda 50 i neko Otvoreno posvećeno stadionu. Više je tih emisija posvećeno samo Izbornom zakonu u BiH i huliganskim ispadima, a stvari se ni u ta dva slučaja gotovo da i nisu pomaknule.
Sad su najave drugačije. Jedva čekamo da vidimo bagere i radnike. Neka ruše, a onda neka počne gradnja. Maksimir je idealna lokacija. Valjda će gradnja krenuti negdje 2024. godine. Božićni party Dinama prije par godina donio je bombastičnu najavu predsjednika Mirka Barišića. Dinamo sam kreće u gradnju stadiona. Naravno da ga Dinamo sam ne može napraviti, ali država, malo neka gurne i Uefa, te Dinamo mogu napraviti lijepo zdanje.
Bilo je i jako dobrih ideja. Jednu od njih nam je prije nekoliko godina iznio Ivan Meštrović, tadašnji predsjednik Osijeka. Tada se pisalo o gradnji nacionalnog stadiona.
– Imam dva viđenja rješenja pitanja nacionalnog stadiona, kroz komercijalizaciju imena ili preko crowdfundinga. Više od četiri milijuna Hrvata živi izvan Domovine, a oni su i najveći ulagači u Republiku Hrvatsku. Samo su prošle godine uložili više od dvije milijarde eura. U kontekstu raseljavanja, to su sve tužne priče, a na ovaj bismo način napravili spomenik našem iseljeništvu, i to onim naraštajima koji su napustili Hrvatsku 20-ih, 30-ih ili 50-ih godina prošlog stoljeća. Obitelji bi donirale novac kroz jednu transparentnu web-platformu, a na svakoj bi sjedalici novoga stadiona bilo ugravirano ime njihova pretka koji je napustio Domovinu i godina kada je to bilo. Imali bismo stadion kapaciteta od 35 do 50 tisuća mjesta, koji bi kasnije i Hrvati iz iseljeništva obilazili, razgledali te gdje bi cijeli svijet vidio jedan novi pristup crowdfundingu – rekao nam je Meštrović.
Kako god, samo neka gradnja krene. Pa da tamo do 2026. ili 2027. imamo stadion za ponos.
Fenix-magazin/SIM/A.Bevanda
