Hrvatski šef diplomacije Gordan Grlić Radman, s kojim smo razgovarali pred ovogodišnju proslavu Dana državnosti, odnedavno je postao najdugovječniji hrvatski ministar vanjskih poslova. Obzirom da je dio bogate diplomatske karijere proveo među hrvatskim iseljenicima u Njemačkoj, gdje je bio i veleposlanik RH u Berlinu, u razgovoru za Fenix Magazin ministar je odgovarao na pitanja o Hrvatima izvan domovine i hrvatskom iseljeništvu, o Domovnici, ali i o strateškim vanjskopolitičkim ciljevima Vlade RH.
RAZGOVARALA: Marijana Dokoza
Fenix Magazin (FM): Nedugo prije održavanja Tjedna Hrvata izvan Republike Hrvatske postali ste najdugovječniji ministar vanjskih i europskih poslova u hrvatskoj povijesti. Pretpostavljamo da Vam ta činjenica osobno mnogo znači pa bismo Vas upitali: kada se osvrnete na to razdoblje, koje biste ostvarenje izdvojili kao svoje najvažnije ili najdraže?
-Ta činjenica za mene prije svega predstavlja veliku odgovornost i obvezu. Biti ministar vanjskih i europskih poslova u ovako zahtjevnom razdoblju – obilježenom pandemijom, ruskom agresijom na Ukrajinu, energetskom krizom i dubokim promjenama u međunarodnom poretku – znači svakodnevno raditi na tome da Hrvatska bude sigurna, poštovana i vjerodostojna država.
Pod vodstvom predsjednika Vlade Andreja Plenkovića ostvaren je ulazak u schengenski prostor i europodručje – povijesna postignuća koja su unaprijedila svakodnevni život naših državljana, ali i dala novu međunarodnu težinu Hrvatskoj. Često ističem kako ta postignuća nisu odredišta, nego polazišta. Osobno mi je, međutim, posebno drago sve ono što smo učinili i što nastavljamo činiti za snažnije povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske. To je pitanje koje nam je posebno značajno, ali i strategijsko pitanje hrvatske budućnosti. Uoči Dana državnosti to posebno dolazi do izražaja jer hrvatska država ne živi samo u svojim granicama, nego i u srcima Hrvatica i Hrvata diljem svijeta. Upravo zato Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske vidim kao važnu poruku zajedništva: gdje god živjeli, svi smo dio istog nacionalnog prostora.
FM: Tijekom Vašeg mandata veleposlanika Republike Hrvatske u Njemačkoj imali ste blizak kontakt s jednom od najvećih hrvatskih zajednica u svijetu, ovom u Njemačkoj. Kako danas kao ministar gledate na hrvatsko iseljeništvo u Njemačkoj? Smatra li se da su se položaj i potrebe Hrvata u Njemačkoj promijenili u odnosu na razdoblje Vašeg službovanja u Berlinu?
-Moje veleposlaničko iskustvo u Berlinu jedno je od najvažnijih razdoblja moje diplomatske karijere. Zahvaljujući nebrojenim kontaktima, njemačku hrvatsku zajednicu doživljavam kroz konkretne ljude, obitelji, župe, udruge, poduzetnike, studente, liječnike, inženjere i mlade koji su u njemačkom društvu izgradili svoj život, a pritom održali snažnu vezu s Hrvatskom.
Položaj Hrvata u Njemačkoj promijenio se, i to nabolje, ali se promijenio i karakter naše povezanosti. Danas više ne govorimo samo o zajednici koja čuva hrvatski jezik, kulturu i identitet, iako je to i dalje temelj svega. Govorimo o ljudima koji svojim znanjem, radom, poslovnim vezama, iskustvom i ugledom mogu snažno pridonijeti razvoju daljnjem Hrvatske. Upravo je to smjer politike Vlade Republike Hrvatske na čelu s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem: povećati vidljivost Hrvata izvan domovine, osvijestiti njihov doprinos stvaranju i razvoju Hrvatske te ih snažnije uključiti u naš društveni, gospodarski i demografski razvoj. Posebno me raduje što sve češće susrećem Hrvate iz Njemačke koji Hrvatsku ne doživljavaju samo kao zemlju svojih roditelja ili djedova, nego kao prostor vlastitih mogućnosti – za povratak, ulaganje, rad, obiteljski život i budućnost.
FM: Što je prema Vašem mišljenju najveći izazov Hrvata u Njemačkoj i na čemu bi trebalo više raditi?
-Mislim da najveći izazov nije nedostatak sposobnosti ni uspjeha jer toga među Hrvatima u Njemačkoj ima uistinu napretek. Najveći je izazov umreženost i vidljivost. Hrvati su u Njemačkoj vrijedni i poštovani. Zato je važno dodatno jačati povezanost udruga, župa, kulturnih društava, poslovnih ljudi, studenata i mladih profesionalaca te aktivni angažman u njemačkoj politici i medijima.
U tome važnu ulogu ima cijeli sustav hrvatskih institucija: Ministarstvo vanjskih i europskih poslova kroz diplomatsko-konzularnu mrežu, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Ministarstvo demografije i useljeništva, Hrvatska matica iseljenika, Savjet Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Savjet mladih Hrvata izvan Republike Hrvatske, ali i obrazovne, kulturne i vjerske ustanove koje na terenu čuvaju živu vezu s domovinom. Vlada Republike Hrvatske kroz taj sustav podupire programe i projekte hrvatskih zajednica izvan domovine, stipendije za mlade, očuvanje hrvatskog jezika i kulture te veću vidljivost Hrvata izvan Republike Hrvatske. No ono što mi se čini najvažnijim dugoročnim izazovom jest međugeneracijski prijenos identiteta. Važno je, dakle, da naši mladi Hrvati u Münchenu, Frankfurtu, Stuttgartu ili Hamburgu danas ne traže samo emocionalnu vezu s Hrvatskom, nego i mogućnosti studiranja, ulaganja, poslovnog povezivanja i, naposljetku, povratka.
FM: Ministarstvo koje vodite je i prije vašeg dolaska bilo dugogodišnji pokrovitelj Domovnice, izbora najpopularnijih Hrvata u iseljeništvu, kojeg zajednički organiziraju Večernji list i Fenix Magazin. Kako Vi vidite tu manifestaciju kojoj ste osobno kao ministar i visoki pokrovitelj?
-Domovnica je za mene mnogo više od svečanosti. Kroz godine smo se uvjerili kako je riječ o jedinstvenom susretu hrvatske uspješnosti, pripadnosti i ponosa u iseljeništvu. Posebno cijenim to što Domovnica daje vidljivost ljudima koji često samozatajno, godinama i desetljećima, rade za hrvatsku stvar – kulturnim djelatnicima, sportašima, gospodarstvenicima, humanitarcima, svećenicima, mladim talentima i brojnim drugim ljudima koji potvrđuju kako je hrvatski identitet izvan domovine živa stvarnost.
Kao ministar, ali prije svega kao čovjek s osobnim iskustvom iseljeništva, takve manifestacije doživljavam vrlo osobno. One povezuju ljude, podižu samopouzdanje zajednice i, što smatram osobito važnim, šalju snažnu poruku domovini: Hrvati izvan Hrvatske nisu izdvojeni ili udaljeni dio našeg nacionalnog bića, nego njegov sastavni i dragocjeni dio.
FM: I zadnji put na skupu u Bad Homburgu ste iskazali niz pohvale za ovu jedinstvenu hrvatsku manifestaciju u Njemačkoj i čitavom iseljeništvu. Što Vas je najviše dojmilo na toj našoj zajedničkoj manifestaciji?
-Kao i svaki put, najviše su me dojmili toplina ljudi i osjećaj zajedništva. Možete imati izvrstan protokol i odlične govornike, ali ne može inscenirati trenutak kada uđete u dvoranu punu Hrvatica i Hrvata iz nekoliko generacija, iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, okupljenih s istom emocijom kada se čuje hrvatska riječ i hrvatska pjesma. Posebno je dirljivo vidjeti mlade ljude rođene u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj koji s ponosom govore o Hrvatskoj, koji žive između hrvatske i strane kulture. Upravo je to najveća vrijednost Domovnice, ona, dakle, ne okuplja samo uspješne pojedince, nego pokazuje kako hrvatski identitet u iseljeništvu ima kontinuitet, snagu i budućnost.
FM: Hrvatska i Njemačka nedavno su dodatno unaprijedile bilateralnu suradnju. Na koji način bi ta suradnja mogla otvoriti nove prilike za mlade Hrvate koji žive, studiraju ili rade u Njemačkoj?
-Moj nedavni posjet Berlinu i ministru vanjskih poslova Johannu Wadephulu i potpisivanje Akcijskog plana vidimo kao operativni okvir koji otvara konkretne kanale suradnje u obrazovanju, znanosti, inovacijama, energetici, digitalnoj transformaciji, obrambenoj suradnji i poduzetništvu. Za mlade Hrvate koji žive, studiraju ili rade u Njemačkoj to je važan signal da njihova zemlja podrijetla, s jedne strane, i zemlja u kojoj žive, obrazuju se i profesionalno razvijaju, s druge strane, ne samo da se dobro razumiju, nego aktivno grade zajednički prostor novih prilika.
Suradnja Hrvatske vojne akademije „Dr. Franjo Tuđman” i Sveučilišta Bundeswehra Helmut Schmidt jedan je od konkretnih primjera takvog pristupa. Riječ je o suradnji na strategijskoj razini, usmjerenoj na razmjenu znanja i iskustava u postojećim obrazovnim sustavima te razvoj novih studijskih programa za osposobljavanje donositelja odluka u području obrane i sigurnosti. Takvi nam projekti pokazuju kako, uz politički dijalog i gospodarske odnose, hrvatsko-njemačka suradnja danas obuhvaća i stvaranje zajedničkog prostora znanja, obrazovanja i profesionalnog razvoja.
Upravo u tom prostoru nova generacija Hrvata u Njemačkoj može imati važnu ulogu. Oni mogu živjeti i djelovati transnacionalno, dakle raditi s njemačkim tržištem, ulagati u Hrvatsku, osnivati tvrtke, sudjelovati u akademskim, znanstvenim i inim projektima te biti most između dviju država. To je duh suvremenih hrvatsko-njemačkih odnosa, a mladi Hrvati s iskustvom iz obiju sredina imaju prirodnu i neprocjenjivu prednost koju trebamo zajedno koristiti.
FM: Ovo pitanje možda je više u nadležnosti Ministarstva demografije i useljeništva, ali ipak ću Vas pitati: što MVEP planira ili već poduzima kako bi se znanje, poslovne veze i iskustvo hrvatskih stručnjaka iz iseljeništva snažnije uključili u razvitak Hrvatske?
-Točno je da je pitanje povratka i demografije u velikoj mjeri u nadležnosti Ministarstva demografije i useljeništva, ali Ministarstvo vanjskih i europskih poslova ima važnu i zakonom propisanu ulogu u odnosima s Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Zakon o vanjskim poslovima među poslove Ministarstva ubraja održavanje i promicanje veza s hrvatskim iseljenicima i manjinama te njihovim udrugama u drugim državama, razvijanje suradnje s hrvatskim iseljeništvom i brigu o očuvanju njihova nacionalnog i kulturnog identiteta. Naša diplomatsko-konzularna mreža svakodnevno je u izravnom kontaktu s Hrvatima izvan domovine i zato dobro razumije njihove potrebe, mogućnosti i očekivanja.
Već dugi niz godina radimo na tome da se hrvatski stručnjaci, znanstvenici, poduzetnici i mladi profesionalci iz iseljeništva snažnije uključe u hrvatske razvojne procese – kroz gospodarsku diplomaciju, poslovne forume, povezivanje s hrvatskim institucijama i sustavno jačanje komunikacije s hrvatskim zajednicama. Važno je naglasiti kako to više nije samo pitanje emocije ili nostalgije, nego sve više pitanje konkretnog partnerstva, ulaganja, prijenosa znanja i povratka. Posebno je važno prepoznati promjenu koja se događa, a to je da se sve više Hrvata iz Njemačke i drugih zemalja njemačkog govornog područja vraća u Hrvatsku ili s njom želi biti snažnije povezano, donoseći mreže kontakata, jezične kompetencije, poslovno iskustvo i visoke standarde rada. To je kapital koji Hrvatska treba pametno dočekati. Naša je zadaća otvoriti im vrata, uklanjati prepreke i poslati jasnu poruku: Hrvatska vas treba i Hrvatska vas želi.
FM: Dobro poznajete i hrvatsku i njemačku politiku, kako iz razdoblja kada ste u Berlinu djelovali kao veleposlanik, tako i danas u svojstvu ministra. Kako biste ocijenili sadašnje hrvatsko-njemačke odnose i može li se reći da su oni u stalnom napretku?
-Da, naši bilateralni odnosi stalno napreduju i taj je napredak sadržajan. Kao veleposlanik u Berlinu imao sam priliku izbliza vidjeti koliko Njemačka cijeni Hrvatsku kao stabilnu, odgovornu i konstruktivnu državu. Danas, kao ministar, svjedočim dodatnom sazrijevanju tih odnosa. Više ne govorimo samo o bilateralnoj suradnji u klasičnom smislu, nego o partnerstvu u ključnim europskim pitanjima kao što su sigurnost i obrana, energetika, proširenje Europske unije, konkurentnost te stabilnost jugoistoka Europe.
Potpisivanje Akcijskog plana s Njemačkom potvrda je činjenice da naše dvije države žele surađivati strukturirano, dugoročno i s jasnim političkim i operativnim ciljevima. Hrvatska je Njemačkoj pouzdan partner prema europskom jugoistoku, a Njemačka je Hrvatskoj jedan od najvažnijih političkih i gospodarskih partnera u cjelokupnom europskom prostoru. Posebnu vrijednost tim odnosima daje hrvatska zajednica u Njemačkoj jer upravo ljudi najtrajnije povezuju naše dvije države.
FM: Često ističete da su Hrvati izvan domovine važan dio hrvatskoga nacionalnog identiteta. To ste naglašavali i kao veleposlanik, a činite to i danas u ulozi ministra. Nažalost ne razmišljaju svi tako u Hrvatskoj. Neki i danas hrvatsko iseljeništvo tretiraju kao hrvatsku emigraciju. Što se još treba promijeniti da bi se ta slika promijenila u nekim glavama u Hrvatskoj?
-Prije svega moramo promijeniti jezik kojim govorimo o Hrvatima izvan domovine. Riječi nisu nevažne, osobito u javnom prostoru i diplomaciji. Ako nekoga desetljećima nazivamo „emigracijom”, tada ga nesvjesno smještamo u prošlost, u neku udaljenu povijesnu kategoriju. A Hrvati izvan domovine nisu prošlost – oni su sadašnjost i budućnost Hrvatske.
Promjena percepcije, dakako, dolazi kroz primjere i konkretna iskustva. Svaki put kada Hrvat iz Münchena, Beča ili Züricha dođe u Hrvatsku, osnuje tvrtku, zaposli ljude, donese znanje, kontakte i novu snagu, on mijenja tu sliku nabolje. Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske, koji smo od ove godine institucionalizirali i koji je u Hrvatskom saboru izglasan jednoglasno – a jednoglasnost u Saboru nije česta pojava – upravo je takav signal. To je poruka da hrvatska država na svoje iseljeništvo ne gleda kao na one koji su otišli, nego kao na ljude koji su Hrvatsku ponijeli sa sobom i koji joj se danas vraćaju znanjem, iskustvom, ljubavlju i novom snagom. Jednako je važno da i hrvatska javnost vidi bogatstvo aktivnosti, institucija, udruga, kulturnih programa, poslovnih mreža i osobnih uspjeha naših sunarodnjaka izvan domovine. Tek kada se to vidi i prepozna, može se promijeniti i percepcija.
Fenix-magazin/SIM/Marijana Dokoza
