Od 13. do 15. rujna neinvazivnom metodom prikupljanja podataka praćena je prisutnost vidre na području NP „Krka“ i potvrđena su dosadašnja spoznaje o njezinoj prisutnosti duž kanjona rijeke Krke, od Skradina do Bilušića buka, i na sutoku Krke i Čikole.
Iz Nacionalnog parka “Krka” izvijestili su kako žele na širem području parka očuvati 1.320 hektara pogodnih staništa potrebnih za održavanje populacije vidre od najmanje 21 do 23 jedinke.
“Stoga, uz redovito praćenje prisutnosti vidre, koje se provodi svakih šest godina, JU „NP Krka“ planira i genetsku analizu, koja je primarna i najpreciznija metoda za utvrđivanje veličine populacije vidre. Analizom DNK izoliranog iz dlake ili prikupljenog svježeg izmeta mogu se procijeniti veličina i struktura (mužjaci/ženke) populacije, areal obitavališta, raširenost i genetska raznolikost vidre”, stoji u priopćenju.
Vidra je u Republici Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta. Štite ju Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija) i Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta. Ugrožena je uglavnom zbog uništavanja i fragmentacije povoljnih staništa i onečišćenja voda.
Vidra (Lutra lutra) je zvijer iz porodice kuna. Prilagođena je životu u vodi: njezino su stanište primarno slatke vode. Pod vodom je vrlo okretna jer je građa njezina tijela prilagođena za plivanje i ronjenje. Krzno koje prekriva tijelo smeđe je ili tamnosmeđe boje, sa svjetlijom trbušnom stranom, koja je sivkasta ili bijela. Glasa se jasnim tihim zviždukom, dahtanjem, skvičanjem i režanjem. Vidre međusobno komuniciraju s pomoću mirisa.
Vidra je uglavnom aktivna noću, dok preko dana leži u brlogu pod zemljom ili u skloništu iznad zemlje. Na svom teritoriju treba do 30 sigurnih i zaštićenih odmorišta, koje koristi u različite svrhe, a najsigurnije i najnedostupnije koristi kao brloge za okot i podizanje mladih.
Dnevno u lovu provede nekoliko sati, a u potrazi za hranom prelazi velike udaljenosti. Odrasle vidre plivaju brzinom od 1,5 do 2 km na sat, od sedam do osam sati po lovnoj noći.
Životni joj je vijek u divljini kratak, prosječno od tri do četiri godine, pa rijetko doživi više od deset godina, dok u kontroliranim uvjetima u zatočeništvu živi i petnaestak godina.
Fenix-magazin/SIM/Hina
