U velikom intervju kojeg je dao za Večernji list, popularni hrvatski glazbenik, Miroslav Škoro, otvoreno je progovorio o svom zdravstvenom stanju nastupu na Hrvatskoj noći u Frankfurtu, o bolesti, koliko je utjecala na njegov život, Thompsonu, Mati Buliću, ali i o HDZ-u, te političkim podjelama u društvu.
Na pitanje koliko ga je iscrpio koncert u Frankfurtu s obzirom da je prije samo tri mjeseca imao tešku operaciju srca, a liječnici mu ugradili čak četiri premosnice, Škoro je odgovorio:
Mislio sam da će put biti teži od nastupa, međutim teži je bio nastup. Ključni dio moje rehabilitacije jest kretanje, šetnja, ali za ovaj nastup u Frankfurtu nisam obavio neke vježbe disanja pa sam, rekla bi moja pokojna mati, ostao bez sape i počelo me boljeti i stezati. Ne vjerujem da je to posljedica operativnog zahvata, nego čovjek od puno ležanja i nevježbanja gornjeg trakta jednostavno atrofira.
Priznao je kako je na koncertu zaboravio stihove nekih pjesama.
– Dogodilo se to jednom ili dvaput i ne vjerujem da se primijetilo. Nakon operacije nastupi mi jednostavno nisu bili u fokusu. Imam sreću što narod zna moje pjesme, pa ako ja i zeznem negdje, publika učini svoje – kazao je.
Nakon operacije bitno mu se promijenila dnevna rutina. Mora triput dnevno piti tablete i šetati se.
– Od izlaska iz bolnice i ponovnog odlaska doktoru Gašparoviću prešao sam udaljenost od svoje kuće u Zagrebu do svoje kuće u Višnjevcu: točno 288 kilometara! Podsvjesno me je bolest sigurno promijenila. Svjesno nije. Ne dam se ja, nisam ja taj tip – kazao je Škoro u razgovoru za Večernji list.
Na pitanje, jesu li mu se u vrijeme bolesti javili svi od kojih je očekivao da će se javiti, te je li se možda razočarao u neke ljude, Škoro je kazao:
– Kad ležiš u bolnici, naravno da te dirne svatko tko se javi sa željom da ti pomogne. Zahvaljujem svima koji su mišlju, riječju i djelom reagirali na moju situaciju, ali nisam to vagao. Kad sam ponovno uključio mobitel, bilo je želja kao za Božić i Novu godinu – rekao je te otkrio jesu mu se javili kumovi Thompson i Mate Bulić.
– Mate Bulić jest, Thompson nije. To je to – bio je kratak Škoro.
Prokomentirao je Škoro i situaciju oko HDZ-a. Kad ga je novinar upitao jesu li ga se sjetili, možda i posjetili nekadašnji politički prijatelji iz te stranke, Škoro se nasmijao:
Nisu se ni HDZ ni SDP prekinuli od brige za mene (smijeh). Neki ljudi jesu zvali, iz HDZ-a, SDP-a, HNS-a. Posjetio me Milan Bandić, koji je zvao čim mi je postavljena dijagnoza. I hvala mu na tome. U posjetu su mi bili i Rajko Ostojić i Dražen Barišić, primjerice. U konačnici, mislim da je doktorima već išlo na živce koliko je ljudi zvalo i preporučivalo ovo ili ono. Kad si bolestan, više ti nije važno što je tko, nego ti je važno to iskazivanje brige.
Na pitanje kako gleda na političke podjele u društvu i je li se nešto promijenilo u njegovim stavovima, Škoro je odgovorio da nije.
– I dalje vjerujem da se Savez komunista Hrvatske krajem 1980-ih raspao na dvije stranke, pa su poslije iz tih stranaka izišle neke druge stranke, sve čudno organizirane i s jedinom svrhom da budu na vlasti. Ne mogu se oteti dojmu da se trenutačno ne može učiniti ništa radikalno i dobro jer je sve isprepleteno kompromisima. Dokle god je tako, ljudi će odlaziti. U skoroj budućnosti neće se ništa bitno promijeniti jer jednom je dijelu ljudi dobro i oni će lojalno i odano izlaziti na izbore i odraditi svoj dio posla. Mi drugi koji smo razočarani apstiniramo na izborima. Politika je postala svrha samoj sebi, briga za osobno, a ne za javno dobro. Ne može politička podobnost biti kriterij za neku funkciju ili posao, da netko radi ono što ne zna – kaže Škoro.
Posljedice takvog stanja je osjetio i sam kao poduzetnik. – Stjecajem okolnosti kupio sam vinograd i trebao sam biti vinogradar. Kad sam proizveo grožđe i htio ga prodati, shvatio sam da za tri kune po kilogramu grožđa ne možeš vratiti ni ono što uložiš u vinograd kroz godinu, a kamoli vratiti investiciju. Kažu: “E, sad ćemo mi ovdje sto traktora”. Ma kome, zašto traktori? Ti novi traktori služe samo da se seljaci jednom u nekoliko godina organiziraju i dođu u Zagreb pred ministarstvo. Što će ti traktor koji dnevno može preorati ne znam koliko jutara, a ti imaš jutro-dva zemlje?! Ne zagovaram zadruge, kolhoze i kolektive, samo govorim zdravorazumski.
Projekti moraju biti nositelji razvoja. Svaki pomoćnik ministra trebao bi imati jedan projektni zadatak. Primjerice, da napuni bocu vina i da ga proda. Ne treba ništa drugo. U očima Slavonaca vidio sam do prije nekog vremena beznađe, poziv za pomoć, međutim sad nema ni toga, sad su indiferentni. I odlaze cijele obitelji. Moj tehničar otišao je u Njemačku voziti autobus – rekao je Škoro.
Fenix-magazin/MD/ Večernji list
