U povodu obilježavanja godišnjice smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tužmana, predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku dr. Miro Kovač je napisao kako je Franjo Tuđman bio hrvatski Charl de Gaull. Kovačevu objavu sa njegova Facebook profila prenosimo u cijelosti:
Na današnji dan prije dvadeset godina, kada je umro dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice i utemeljitelj suvremene neovisne hrvatske države, bio sam dužnosnik u njegovu Uredu predsjednika Republike. Kako s odmakom od dvadeset godina vrednovati njegovu ulogu u hrvatskoj povijesti? Uzmimo kao orijentir izvješće koje je u ljeto 1998. godine objavio utjecajni Američki mirovni institut sa sjedištem u Washingtonu. Naime, taj je Institut simulirao razvoj Hrvatske nakon prestanka predsjedničkog mandata Franje Tuđmana, i to ne samo na temelju mišljenja raznih stručnjaka, već i hrvatskih oporbenih političara. U izvješću se nedvosmisleno konstatiralo da je HDZ pod vodstvom predsjednika Tuđmana za svoga tada još kratkoga postojanja postigao mnogo: “neovisnu i međunarodno priznatu hrvatsku državu, nadzor nad cjelokupnim hrvatskim teritorijem, uspjeh u bosanskohercegovačkom ratu i kontinuiran utjecaj u Bosni i Hercegovini”. Hrvatskoj se u tom prema HDZ-u dijelom i kritički intoniranom izvješću priznalo, doduše implicitno, postojanje temelja pravne države i demokratskog političkog sustava. Sve u svemu, Hrvatsku za vrijeme predsjednika Tuđmana usporedilo se s “Francuskom pod De Gaulleom koji je za vrijeme obnašanja vlasti personificirao francusku naciju i narod”.
Možda je usporedba s De Gaulleom jedan od prikladnijih pokušaja opisa važnosti uloge Franje Tuđmana u modernoj hrvatskoj povijesti. Naime, Charles de Gaulle uspio je Francusku pretvoriti u jednu od pobjednica Drugog svjetskog rata i potom u nuklearnu silu, dakle ponovno u značajnu i ponosnu naciju. Državničko umijeće i djelo Franje Tuđmana sastojalo pak u tome da je Hrvatsku uspio izvesti iz jugokomunističke političke provincije i pretvoriti je u slobodnu, suverenu, neovisnu i demokratsku državu, koja je pobijedila u Domovinskom ratu i pritom jasno artikulirala svoju ambiciju da i formalno bude dio političkog Zapada.
Pogledamo li deset “najhitnijih neposrednih zadaća” koje je predsjednik Tuđman predstavio u svome pristupnom govoru u Hrvatskom saboru 30. svibnja 1990. godine (donošenje novog Ustava, postizanje neovisnosti, uključivanje u Europu, ustanovljenje pravne države, duhovna obnova, korjenite promjene u vlasničkim odnosima i gospodarstvu, demografsko oživljavanje, povratak i uključivanje iseljeništva, nužnost promjena u javnim službama, moralna obnova i etika rada), konstatirat ćemo da su cijelosti samo ostvarene prve tri točke. Za nastavak nužne transformacije Hrvatske, to jest za postizanje učinkovite pravne države, naprednog gospodarstva, demografskog oživljavanja, istinskog uključivanja iseljeništva i promjena u javnim službama potrebno je nadasve ostvarenje dviju i danas aktualnih “najhitnijih zadaća”: duhovne obnove te moralne obnove i etike rada.
O ovim dvjema i za današnju Hrvatsku ključnim zadaćama Franjo Tuđman rekao je prije skoro trideset godina u Hrvatskom saboru: “Težimo stvaranju društva u kojem će ljudske i radne sposobnosti, te građanske i moralne vrline, a ne podrijetlo i svjetonazorsko opredjeljenje, određivati položaj i vrijednosne sudove o pojedincu u društvu.” I dodao: “Protunaravni realsocijalistički sustav ostavlja nam u naslijede pogubne posljedice osobito stoga što je svojom izopačenošću porušio i omalovažio sve tradicionalne vrednote i moralne norme. To se podjednako odnosi na obiteljski i školski odgoj, na profesionalnu, radnu i poslovnu etiku. Poremećaji u sustavu vrijednosti rađali su bijegom ili apatičnošću mudrih i sposobnih, a napredovanjem nesposobnih i bezobzirnih karijerista. Izmjena tako poremećenoga vrijednosnoga sustava bit će težak i dugotrajan posao ali ga treba odmah započeti u svim sferama i porama života.”
Budimo iskreni i priznajmo da na planu duhovne i moralne obnove nismo dostatno postigli. To zaista moraju biti “najhitnije zadaće”, to jest zavjet svake hrabre, osviještene i odgovorne hrvatske vlasti, ako želimo Hrvatsku napokon pretvoriti u uspješnu zemlju.
Fenix-magazin/SIM
