NJEMAČKI POVJESNIČAR DR. LUDWIG STEINDORFF: Handke je u zabludama, Milošević je bitno ubrzao smrt Jugoslavije

 

Profesor povijesti istočne i jugoistočne Europe na Sveučilištu Christian Albrechts u Kielu prof. dr. sc. Ludwig Steindorff u svom prilogu za ugledni njemački Der Tagesspiegel argumentima je pobio austrijskog pisca i dobitnika ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost Petera Handkea, a koji je podupirao velikosrpsku politiku i zagovarao potporu režimu Slobodana Miloševića.

 

U skraćenom obliku, Fenix-magazin donosi najvažnije dijelova iz objavljenog teksta dr. Steindorffa pod naslovom „Povijesne zablude Petera Handkea: Milošević je smrt Jugoslavije bitno ubrzao“ i podnaslovom “Dvostruka pravednost: Izjave Petera Handkea o povijesnim okvirima u Jugoslaviji zahtijevaju neke ispravke.

Ludwig Steindorff sa titulom počasnog doktorata iz Splita / Foto: Preslik Cro-Kultura
Prof. dr. Ludwig Steindorff s titulom počasnog doktorata iz Splita / Foto: Preslik Cro-Kultura

Ugledni njemački povjesničar, koji je i  počasni doktor Sveučilišta u Splitu, prof. dr. sc. Ludwig Steindorff u svom prilogu objavljenom 5. prosinca u berlinskom dnevniku Tagesspiegel piše kako u svojim najnovijim intervjuima Peter Handke još jednom ponavlja stavove o Jugoslaviji, koje je 1995. godine formulirao i više puta nastavio ponavljati u narednim godinama. Međutim, neke njegove izjave o povijesnom kontekstu trebaju popraviti, piše njemački povjesničar najstavljajući kako „Jugoslavija nije osnovana „protiv Hitlerovog Reicha“, kao što je to Handke u svojem intervju za Die Zeit konstatirao“ već je ona osnovana davno prije, već 1918. godine, od strane južnoslavenskih nacionalnih pokreta te je unatoč svih slabosti u međuratnom razdoblju donekle funkcionirala. Njeno razbijanje na dijelove dogodilo se 1941. izvana, putem napada NS-Njemačke.

-Restitucija Jugoslavije kao federativne države tijekom pobjede nad Silama osovine temelji se na konceptima građanske opozicije predratne Jugoslavije te je odgovarala želji svih Savezničkih sila. No, novi državni i društveni poredak slijedio je, istodobno, sovjetski primjer. Nedostajala joj je demokratska legitimacija. Tako je i masovno nasilje od strane partizana po završetku rata, koje je sve do kasnih osamdesetih godina bila tabu tema, postala teška hipoteka koja je doprinijela delegitimaciji socijalističke države, piše dr. Steindorff.

Rat je počeo intervencijom JNA u Sloveniji

Za Handkea je pokop Slobodana Miloševića ujedno bio i pokop Jugoslavije, kao što je Handke naveo u intervjuu u dnevniku Die Zeit.  Ne, upravo je Milošević meritorno pogodovao smrti Jugoslavije. Podupiran od strane nacionalno mobiliziranog djela srpskog društva, u ožujku 1989. s faktičnim ukidanjem autonomije Kosova Milošević je teško oštetio konsenzus o ustavu Jugoslavije, piše dr. Steindorff i nastavlja kako je u tom kontekstu zagrebačka novinarka Jelena Lovrić u jednome članku  od 1. travnja 1989. u nedjeljnom prilogu Vjesnika, slutila kako će uskoro ne samo Kosovo postati Sjevernom Irskom ili Baskijom Jugoslavije, već zbog Miloševića prijeti libanonizaciji cijele države te upozorila kako „opasnost građanskog rata lebdi nad Jugoslavijom“.

Milošević spriječio preustroj

Milošević i njegovi politički saveznici bili su ti koji su krajem 1990. spriječili preustroj Jugoslavije u jednu konfederaciju, odnosno savez suverenih država. Samo godinu dana kasnije slično rješenje omogućilo je mirni prestanak Sovjetskog saveza. Milošević je svojim destruktivnim pregovaranjem upravo gurao demokratski izabrana vodstva Slovenije i Hrvatske prema osamostaljenju, piše dr. Steindorff tvrdeći kao „rat nije počeo deklaracijama o neovisnosti, nego intervencijom Jugoslavenske narodne armije u Sloveniji te nasiljem srpskih pobunjenika u Hrvatskoj. Upravo spomenuti blokirali su već u kolovozu 1990. glavne prometnice prema Dalmaciji“Kumrovec

Srpska strana konflikta je bila ta koja je uvijek iznova pokretala spiralu eskalacije nasilja. Priznanje Slovenije i Hrvatske od strane Njemačke krajem prosinca 1991. te sredinom siječnja 1992. od ostatka Europske zajednice, nije bio uzrok početka rata. Priznanje je tek slijedilo nakon višemjesečnih, a od kolovoza 1991. eskalirajućih ratnih zbivanja u Hrvatskoj, te protjerivanjme više od 250.000 ne-srba iz Krajine, tada srpski kontroliranim područjima, piše dr. Steindorff.

-Promatra li se državna kriza i raspad Jugoslavije iz metodološke povijesne perspektive, jasno je kako je raspadanje države u smjeru konfederacije već sredinom šezdesetih godina bilo predodređeno.Upravo pokušaj od strane Miloševića i njegovih sljedbenika od 1989. ovaj proces radikalno preokrenuti umjesto pronalaska kompromisa, doveo je do definitivnog kraja Jugoslavije. Lančana reakcija jugoslavenskih sukcesijskih ratova od 1991. do 1995. započeo je tek kada se država već raspala.

Nadalje, prva je najkonsekventnije provodila „etničko čišćenje“ – sve do Srebreničkog masakra. Moguće je kako je Milošević tijekom ratnog sukoba u BiH bio pod prisilom osoba poput Radovana Karadžića i Ratka Mladića, dakle, vođama bosanskih Srba, a koliko je bio pod tim pritiskom ostat će neodgovoreno, piše dr. piše dr.Steindorff prigovarajući Handkeu da govori o „pravoslavnim i muslimanskim Srbima“ kao da Muslimanima nedostaje nacionalni identitet.

Spirala nasilja

-Muslimani u Bosni i Hercegovini su potomci islamskoj vjeroispovijesti konvertirani pravoslavnih i katoličkih južnih Slavena. S nastajanjem sekularne nacionalne svijesti krajem 19. stoljeća samo se mali broj Muslimana odredio kao Hrvat ili Srbin. Za veliku većinu Muslimana BiH je stara vjerska diferencijacija postala nacionalnom diferencijacijom te je već 1961. od strane države ponuđena mogućnost izjašnjavanja kao Musliman u etničkom smislu. U samosvijesti sekularne nacije, bosansko-hercegovački Muslimani se od devedesetih godina nazivaju Bošnjacima, pojašnjava dr. Steindorff.

-Sa strategijom ignorancije i trivijaliziranim izborom riječi Handke nije uzmogao stvoriti „pravednost za Srbiju“. U potrazi za pravdom za srpsko društvo, ne radi se o kolektivnoj krivici ni o kolektivnoj nevinosti. Insinuirati jedno ili drugo zapravo znači uskratiti pravdu.

Svatko, naročito politički i vojni odgovorni, neka se ocjenjuju sukladno vlastitim riječima i dijelima. I kako bi se tom cilju približili, dajući žrtvama nasilja glas, smatram kako se rad Haškog Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, osnovanom u svibnju 1993., isplatio, napisao je dr.Ludwig Steindorff, profesor povijesti istočne i jugoistočne Europe na Sveučilištu Christian Albrechts u Kielu.

Fenix-magazin/SIM/Tagesspiegel /Ivan Matić

 

 

Pogledajte drugo

OD NEDJELJE: “Lockdown” za necijepljene osobe – evo što ne smiju i u kojem njemačkom gradu

Necijepljene osobe u Stuttgartu od nedjelje ne smiju izaći iz kuće nakon 21 sat. Vijest …