Da je sniman film o životu hrvatske umjetnice iz Ulma, 45-godišnje Ljiljane Đalok, vjerojatno bi se mnogi koji je znaju najprije začudili, potom zaprepastili, a onda rasplakali, i na kraju tog filma shvatili kako je sve ono dobro i pozitivno što jedan čovjek nosi u sebi, zapravo ključ koji zaključava tamu i otvara vrata koja vode u život.
Umjesto u tom filmu, ova je svestrana umjetnica “uskočila” u jedan sasvim drugačiji film i kroz ulogu koju je utjelovila, otkrila tek djelić onoga što bi mogla učiniti ako dobije priliku. No, ona kaže: Život je ogromna prilika.
Prije nego što “priđemo” toj njezinoj ulozi i svijetu filma u kojeg je zakoračila, otkrijmo djelić njezinog puta koji bi se mogao pretočiti u jednu dramu koja bi rijetko koga u publici ostavila ravnodušnim. Ljiljana je rođena u Vojvodini. Djetinjstvo je provela u malom mjestu Morović, na obali rijeke Bosuta i Studve. Godine 1991. u selu je bilo tek oko trećine Hrvata od ukupno 2.500 stanovnika, a danas je i taj broj prepolovljen. Ostali su većinom stariji žitelji, dok su mlađi otišli u Hrvatsku, a ima i onih koji su došli u Njemačku ili otišli u druge zemlje širom svijeta.
Imala je samo 13 godina kad je počeo rat, a ona s obitelji protjerana iz vlastitog doma. Izgubila je djetinjstvo i s obitelji počela novi život u Osijeku. Život joj nije donosio samo lijepe trenutke, bilo je teških, a jedan je kad su, bježeći iz svog doma, pobjegli od smrti.
Bilo je to u noći kad su zločinci stigli pred vrata kuće njezine obitelji, namjeravajući ih pobiti samo zato što su bili Hrvati. No, nekim su čudom pomislili kako su pogriješili kuću, pa su otišli. Zbog te je slučajnosti, govori, danas živa i ona i njezina obitelj. I zbog te sretne slučajnosti i danas smatra kako niti jedan problem nije nerješiv, a riješila ih je mnogo u životu, među kojima su oni najteži, zdravstveni, koji su počeli kad je imala samo 19 godina.
Kad je pomislila da je sve prošlo, uslijedila je nova borba s tumorom. No, ona se izborila za život kad su gotovo svi odustali od nje, pritom od roditelja skrivajući ozbiljnost situacije. U jednom trenutku svog života ostala je bez dugogodišnjeg zaposlenja pa se odlučila na još jednu prekretnicu i životnu borbu. U 36. godini sama je došla u Njemačku po svoj “njemački san”.
– U životu je bilo puno teških trenutaka, borbi, ali život nisu samo teški trenutci, život je lijep, život stvara prilike, samo ih treba prepoznati, zgrabiti i uživati u njima, kaže Ljiljana koju prijatelji zovu Lily, a koja je otkrila samo mali dio onoga što joj se kroz život događalo.
Možda jednog dana sve to pretoči u knjigu ili film, ali dok se to ne dogodi, ona će glumiti u filmovima koji nisu o njoj, a kojima daje sebe. Nedavno je u drugom dijelu filma “Wrongful Death 2: Bloodlines”, redatelja Vjekoslava Katušina, koji je posljednjih mjeseci sniman u Baranji, glumila Jennifer Miller, asistenticu glavne glumice Silvie Spross, koja u filmu glumi suprugu američkog senatora (Eric Roberts).
– Njima je u prvom dijelu filma ubijena kćer te proživljavaju izuzetno teške trenutke dok razotkrivaju ubojstvo i osjećaju veliku bol zbog gubitka kćeri. Moja uloga u filmu je mala, ali dovoljna za mene i dovoljna za moj prvi susret s glumom i cijeli doživljaj filmskog seta. Moj zadatak je bio biti poslušna i tiha asistentica, no ipak sam imala par rečenica koje sam trebala izgovoriti na engleskom jeziku bez stranog naglaska i to je bilo uspješno. Sama tema filma vrlo je složena i slojevita, ima dosta tragičnih trenutaka koji se, na žalost, događaju i u stvarnom životu i o tome treba govoriti. Tremu sam naravno imala. Svi su mi govorili neka se opustim, ali ja sam se šalila da nemam tremu zbog snimanja, već je to zato jer moram šutjeti pune dvije minute. Svi su vidjeli da volim pričati i zafrkavati se, pa su se tome od srca smijali, a to mi je pomoglo da se opustim, otkriva Ljiljana Đalok.
Redatelja Vjekoslava Katušina upoznala je prošle godine na dodjeli nagrade Večernjakova domovnica u Bad Homburgu. Oboje su osvojili nagrade i priznanja koja im je dodijelio Večernji list i Fenix-magazin.
– Čestitali smo si i ostali u kontaktu. Bila sam ponosna na njega što dovodi hollywoodske glumce u Hrvatsku i tako našu zemlju promovira u svijetu. Nakon nekoliko mjeseci, Vjekoslav me pozvao na svjetsku premijeru filma Wrongful Death u Münchenu. Rado sam se odazvala, sretna što ću upoznati Erica Robertsa, a kojem sam nacrtala njegov portret koji ga je oduševio. No, portretom su bili oduševljeni i drugi, tako da moj posao crtanja portreta za hollywoodske glumce još nije gotov, kaže Ljiljana.
Ljiljana kaže kako o glumi nije razmišljala sve dok je Katušin nije pitao želi li ulogu u drugom dijelu filma Wrongful Death.
– Bila sam iznenađena ali i počašćena, no uzvratila sam pitanjem : “Misliš li da bih ja bila dobra kao glumica?” On je na to odgovorio : ” Da to ne mislim, ne bih te to pitao.” Tako da sam odmah prihvatila ponudu vjerujući njemu, ali i zato što sam kroz život naučila biti hrabra i bez straha prihvatiti svaku novu situaciju, kaže Ljiljana.
Kaže kako smatra da je Katušinu bilo najteže jer je mjesecima organizirao dolazak svih glumaca u Baranju, kontaktirao s velikim brojem ljudi, te koordinirao komunikaciju među glumcima.
– Sve nas okupiti, osigurati sve uvjete i brinuti se da nikome ništa ne fali i da svi na kraju dišemo kao jedno, nije bio nimalo lak zadatak. Većina nas se vidjela u vrijeme snimanja prvi put u životu. Došli smo s dva kontinenta, Hrvatske, Njemačke, Bosne, Srbije, Švicarske, Mađarske, Portugala, Amerike itd.. a svi ujedinjeni u postizanju samo jednog cilja: da napravimo dobar film. Naposljetku smo postali kao obitelj, kaže Ljiljana.
A ta je glumačka obitelj imala jako puno zabavnih trenutaka, ponekad i stresnih, ali naposljetku su se svi dobro nasmijali. Ono što se neće vidjeti na filmu, gotovo je jednako zanimljivo kao i film.
– Za vrijeme snimanja događale su se neke vrlo smiješne situacije na koje nismo mogli utjecati pa je bilo i puno smijeha. Recimo, počnemo snimati, a susjeda je uključila kosilicu i kosi travu, pa zvuk traktora, auta, biciklista, koji su htjeli proći cestom na kojoj smo snimali pa smo ih usmjeravali na druge puteve, tamburaši koji su svirali na fešti u susjedstvu baš u vrijeme kada je nama trebala tišina, a napade komaraca svi ćemo pamtiti cijeli život. Zbog toga smo morali zvati pomoć da nam “zapraše” komarce kako bismo mogli nastaviti sa snimanjem u miru, smije se Lily.
Bilo bi zanimljivo, kaže Ljiljana, snimiti film o tome kako se film snimao.
U samo nekoliko dana sprijateljila se s brojnim slavnim glumcima, od Erica Robertsa, s kojom je imala “zanimljivu noć” i na prošlogodišnjoj premijeri u Münchenu, kada ga je nakon premijere odvela na pizzu i s njim razgovarala o svojim portretima i glumi općenito, do Chrisa Mossa, kojeg je naučila da na hrvatskom otpjeva pjesmu “Sretan ti rođendan”, a koju su zajedno otpjevali uz pratnju tamburaša.
S švicarskom glumicom Silviom Spross posjetila je Kopački rit, a oduševio ju je i Jerry Irons koji je nedavno snimao film s Kevinom Costnerom.
– U jednom trenutku mi je pričao kako mu je nedavno bilo na snimanju filma s Kevinom Costnerom, a zatim je želio da mu pričam o svojim sjećanjima iz Domovinskog rata. Rekao je kako je pratio sve, no nije mogao shvatiti zašto su civili ginuli jer je mislio da samo vojnici ratuju. Zatim mi je rekao kako njegova majka ima 92 godine i prati svaki njegov projekt, te ju zanima sve što se piše o njemu u medijima i želi sve to vidjeti iako ne razumije hrvatski. Tako da imam zadatak poslati sve članke iz novina za njegovu majku, smije se Ljiljana.
Ljiljana otkriva kako su glumci oduševljeni gostoljubljivošću Hrvata. Otkriva i kako je po završetku snimanja bilo suza zbog rastanka.
– Razmijenili smo brojeve telefona i imamo WhatsApp grupu “Wrongful Death Tim” u kojoj smo nastavili komunicirati. Svi s nestrpljenjem očekujemo iduću godinu kada ćemo se svi ponovno okupiti na svjetskoj premijeri filma koja će biti u Njemačkoj, kaže Ljiljana ističući kako se iskreno nada da će se publici svidjeti film.
– Izuzetno mi je drago što sam dio ovog projekta i što sam se usudila prihvatiti ovaj novi izazov u životu. Sada imam nezaboravne trenutke koje ću pamtiti dok sam živa i ljude koje sam nekada gledala samo u hollywoodskim filmovima, a sada su mi prijatelji. Zahvalna sam na svakom trenutku i veselim se premijeri filma i našem ponovnom okupljanju, kaže Ljiljana Đalok.
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
