U moru loših priča te u moru iseljeničkih sudbina koje su zahvatile cijelu Hrvatsku, a posebice Slavoniju, postoji i drugačiji primjer. Obitelj Jerković iz malenog sela Koška između Osijeka i Našica jednostavno ni ne pomišlja da napusti Lijepu Našu, a svim se silama trude da i druge zadrže u ovom pitomom kraju koji je na ponos svakog tko je ikada kročio u Slavoniju.
Obitelj broji tri generacije i sedam članova obitelji. Tu su djed i baka Tomislav i Anica, potom njihova djeca Dubravka i Alojzije, te Alojzijeva supruga Ružica i njihovo dvoje djece Tomislav i Luka. Dakle u pitanju je velika obitelj, no nitko od njih ne planira napustiti Slavoniju.
”Istina je, mnogi se iseljavaju iz Slavonije no svatko zna svoj razlog i teško mi je to komentirati. Meni nikada nije odlazak pao na pamet. Čak ni unutar Hrvatske, a kamoli izvan nje. Znate, nigdje nije idealno. Uvijek i svugdje nešto će nam nedostajati. Ja sam se sa svojom obitelji smjestio u našu Košku i osjećamo da tu pripadamo. Volimo našu zemlju, Slavoniju… Puno smo mi putovali po svijetu, ali sve kako bismo vidjeli nova mjesta, upoznali se sa stvarima koje nam mogu koristiti, da bismo usporedili svoj život i posao s drugima, upoznali tuđa iskustva… Uvijek je dobro otići zbog posla te vidjeti jesu li uistinu ti stranci uspješniji od nas ili smo i mi jednako uspješni ako uspijemo vani nešto naučiti pa to primijeniti kod nas”, kazao je Alojzije Jerković, glava obitelji ali i čelni čovjek obiteljske tvrtke koja je na neki način pokretač gospodarstva u malenoj Koški.
Naime, ova se obitelj inače bavi prodajom poljoprivredne mehanizacije, uređaja i sistema za precizno satelitsko navođenje strojeva po njivama, popravkom i održavanjem istih, te opskrbom originalnih rezervnih dijelova. I sve to u malenom mjestu od 1300 stanovnika.
Dakako imala je Koška nekada i više ljudi, no odlasci u Irsku i Njemačku znatno je smanjio broj stanovnika. Kako bi sve funkcioniralo u tvrtki Jerković, za posao su zaduženi i drugi članovi obitelji.
”Sestra Dubravka te supruga Ružica rade u knjigovodstvu, a ja sam direktor Dubravka i Ružica još su zadužene i za dio poslova u marketingu te za tekuće stvari u firmi oko prijema roba, strojeva i slično. Prije dvadeset godina smo imali jednog zaposlenog, a danas ih imamo dvadeset. Kada sam stvarao servisno i trgovačko poduzeće Jerković d.o.o., nisam mogao ni zamisliti da ću zapošljavati više ljudi, a kamoli da ću dati svoj doprinos da ljudi ostanu u ovome kraju. Ima u Koški i drugih dobrih tvrtki i svi se trudimo zapošljavati ljude iz našega kraja. Danas je teško naći dobrog radnika u smislu struke i osposobljenosti no Bogu hvala uspijevamo. Samo neka sve ide svojim tijekom i nadam se da ćemo uskoro zaposliti još kojeg djelatnika”, govori Alojzije kojem posao olakšava i to što se nalazi u centru regionalnog područja za istočnu i djelom središnju Hrvatsku te činjenica da se u slavonskom selu sve naslanja na poljoprivredu.
Da bi Slavonac ostao na svojoj zemlji treba mu posao, ali i edukacija jer danas bez toga teško možemo biti konkurentni na tržištu rada i trgovine te baš zato obitelj Jerković nerijetko educira nove vozače traktora te ljude koji upravljaju novim modernim strojevima. Nove tehnologije treba znati primjenjivati jer na taj će način biti bolji efekt njihova korištenja i baš zato ova obitelj namjerava i povećati broj edukativnih tečajeva kako bi rezultat na slavonskoj zemlji bio još i bolji.
Ova obitelj, ako treba radi i vikendom i praznicima. Jesen je vrijeme kada se ubiru plodovi. Slavonija je sada u punom pogonu. ”Mi pomognemo kada god zatreba. Ako treba intervenirati oko popravka ili nekog rezervnog dijela – mi smo tu. Uvijek smo uz telefon. Pa kako da usred jeseni ne uskočite ljudima u pomoć”, objašnjava Jerković koji također voli sudjelovati u sjetvi i ubiranju plodova na vlastitoj zemlji, no zbog nedostatka vremena taj dio obaveza vodi njegov otac Tomislav koji brine o 200 hektara zemlje.
Obitelj Jerković i njihova tvrtka ne žele stajati i čekati. I dalje nastavljaju raditi na širenju posla i zadržavanju ljudi. Ovih dana otvaraju novi servisni centar kako bi slavonskim i baranjskim seljacima ponudili još kvalitetniju uslugu, ali i potaknuli druge gospodarstvenike na ulaganja kako bi Slavonija napokon imala dobru poduzetničku klimu.
”Želimo svojim primjerom pokazati da se može. Voljeli bismo da i drugi pokrenu posao i zablistaju prezentirajući slavonski trud, upornost i na kraju uspjeh. Nedostaje nam ljudi koji su se spremni žrtvovati. Ako ćemo ikoga potaknuti da se ohrabri i krene, bit ćemo sretni”, završio je Alojzije Jerković.
Fenix-magazin/SIM/Dorijan Elezović /FOTO: Gordan Trtanj
