Mogućnost propasti avioindustrije povlači za sobom niz padova, poput zračnih luka, proizvođača zrakoplova, motora, dijelova, dobavljača, a samo u Njemačkoj o toj industriji ovisi 850.000 radnih mjesta… Koliki bi to svjetski razmjer bio, nije teško sagledati, piše Ante Kralj u svom tekstu za Fenix-magazin kojeg smo objavili prije mjesec dana a kojeg zbog aktualnosti ponovno objavljujemo.
„Jedna milja autoceste odvest će vas jednu milju, ali jedna milja uzletne staze odvest će vas kamo god želiš.“
Tako zvuči jedna stara američka izreka, koja već generacijama fascinira sve one koji se smatraju zaljubljenicima zrakoplovstva. No, prvi put u svojoj 100-godišnjoj slavnoj povijesti, čini se kako ta izreka nažalost gubi svoje značenje. U vremenu lockdowna, karantena, samoizolacija i svakodnevnih promjena pravila za putovanja, globalna avioindustrija se suočava s najvećom krizom od svojih početaka.
Pogubne mjere
Dok se početkom ova 2020. godina očekivala kao još jedna u nizu rekordnih godina za ovu industrijsku granu, već je početkom travnja svima bilo jasno da će od novog rekorda neće biti ništa, jer se kobna pandemija COVID-19 širila neviđenom brzinom cijelim svijetom.
Kao reakciju na to, mnoge vlade država cijeloga svijeta uvodile su razne mjere, od kojih je najveći dio njih bio fatalan za avioindustriju. Tako je europska kontrola leta Eurocontrol, koja ima pregled nad svim kretanjima u europskom zračnom prostoru, dnevno počela objavljivati usporedbe količine prometa između 2019. i 2020. godine.
Tako su, primjerice, 14. travnja 2020. zabilježena 3.718 leta u europskom zračnom prostoru prema 30.276 letova na isti dan u 2019. godini ili pojednostavljeno rečeno, samo toga dana je zabilježen minus od 87,7 posto.
Ako se dodatno uzme u obzir da je teretno zrakoplovstvo tijekom COVID pandemije naglo poraslo kako bi se mogli održavati nužni lanci opskrbljivanja, postaje još jasnije da je pad civilne, odnosno putničke avijacije, još kobniji nego što se čini na prvi pogled.
Završetak prvog lock-downa
Nakon crnih dana proljeća, cijelo društvo, pa tako i avijacija, s veseljem je dočekalo završetak lock-downa i popuštanje mjera. Naši su se ljudi radovali ljetnom odmoru i posjetu svojim obiteljima u Domovini uz relativno male prepreke, i sve je konačno opet krenulo nekim normalnijim putem. Kako se društvo radovalo, tako je i avijacija bila sretna jer je postalo jasno da su se ljudi zaželjeli putovanja. I tako je napokon krenula najunosnija faza godine – ljeto!
Zrakoplovi, koji su bili parkirani po cijeloj Europi, ekspresno su se vraćali u svoje matične baze i pregledavani na tehničku ispravnost. Posade, koje su željno čekale da opet rade ono sto najviše vole slale su se na školovanja u simulatore, kako bi se opet mogle pokrenuti operacije. Iz operativne perspektive bili su to vrli zahtjevni dani, jer je većina osoblja koja je odgovorna za sigurnost leta, bila mjesecima bez posla. A to je značilo manjak rutine.
No, u takvom poslu, svaki dan mora biti izveden sa 100 postotnom preciznošću i isprike za pogreške nema. Jer, one završavaju uz velike, često katastrofalne posljedice. Ljetna sezona je iz operativne perspektive odrađena izvanredno pod vrlo zahtjevnim uvjetima, a svim ljudima involviranim u taj proces treba iskazati veliko poštovanje.
Novi rast broja zaraženih
Nažalost, nakon ljeta, brojke zaraženih Covidom-19 počele su se opet povećavati. Tako je sve veći broj država stavljao jedni druge na crvene liste. Tako je Njemačka odlučila krajem kolovoza staviti veći dio Hrvatske na svoju listu. Kao logična posljedica toga je da su brojke putnika opet krenule padati i europske aviokompanije su se de facto našle u drugom lock-downu od kojega svi strahuju.
Ne samo da je ova kalendarska godina operacijski zahtjevna za avioindustriju, nego je prije svega zahtjevna i financijski. Ovdje se ne radi samo o avioprijevoznicima. Tu su i zračne luke, proizvođači (zrakoplova, motora, dijelova), dobavljači, itd. Primjerice, samo u Njemačkoj o avioindustriji ovisi oko 850.000 radnih mjesta. Vlade stoga pokušavaju spriječiti kolaps unutar te gospodarske grane kroz isplate velikih državnih subvencija. Tako je, primjerice, Lufthansa dobila državni kredit od 9.000.0000.000 eura, dok je globalno gledano ukupno plaćeno 112.000.000.000 eura u kreditima za avioprijevoznike.
Slučaj Lufthanse
To na prvi pogled izgleda puno za osobu koja nije upoznata s velikim fiksnim troškovima te branše. Sama činjenica da Lufthansa uz svu tu državnu pomoć i uz sve mjere štednje može preživjeti svega 15 mjeseci, govori dovoljno o kompleksnosti te industrije.
Ako vlade moćnih, kao i manje moćnih država svijeta uskoro ne krenu s više obzira prema sektoru avioindustrije, koji je ujedno i infrastrukturno važan dio gospodarstva, vrlo lako je moguće da će ta branša ubrzo potpuno potonuti. A onoga trenutka kad propadnu avioprijevoznici, samo je pitanje vremena kad će početi domino efekt u kojem svi možemo ostati bez proizvođača. pa i zračnih luka. Tko će preuzeti trošak te propasti? Ne zna se! Nadajmo se da do toga ipak neće doći. Inače, bit će ono: tko preživi, pričat će!
Fenix-magazin/MD/Ante Kralj
Zanimljive kolumne, komentare, ali i razne druge priče, reportaže, putopise, pronađite u tiskanom izdanju Fenix Magazina
Želite li se pretplatiti na tiskano izdanje hrvatsko-njemačkog mjesečnika Fenix Magazin, možete to učiniti:
putem e-maila: revelin.media@gmail.com
telefonom: +49 (0) 69 34 878 1400
faksom: +49 (0) 69 34 878 1409
ili putem linka ONLINE PRETPLATA
