Baranja, zemlja podolca, paprike, ribe i vina, uz bogatstvo običaja, konfiguracija terena, lesne padine, ravnica, te poplavni prostor kroz povijest je potvrđuju kao prikladnu za različite vrste agrarne proizvodnje, ribarstva, ribnjačarstva i turizma.
Piše: Lili Benčik
U Baranji se uređuju tri etno-sela Karanac, Kopačevo i Zmajevac, isticanje njihovih prepoznatljivih obilježja, tipične arhitekture prilagođene krajobrazu, te tradicijskih umijeća gradnje panonske kuće, vinskih podruma ( gatora) proizvodnje vina i hrane, ribolova, te povezanih običaja.
Istra zemlja maslina, ribe, vina i boškarina, uz bogatstvo raznolikosti od mora, brdovite unutrašnjosti i razvoju seoskog turizma. U Istri se razvija vinarstvo, vinske ceste, u Baranji isto tako, poznata su baranjska vina i vinske ceste. Čak postoje i slične manifestacije; u Istri Vinistra, Dani otvorenih podruma, a u Baranji Vinski maraton u Zmajevcu.
Udajom sam se pored supruga vezala i za Slavoniju. Kroz dugi niz godina upoznala sam i zavoljela tu ravnicu, tu široku slavonsku dušu, običaje, katoličku tradiciju i naravno tamburicu.
Promatrala sam kako su Slavonci radišni, kako uređuju svoje kuće i okućnice, kako se nakon teška rada znaju veseliti, kako se znaju ” keriti ” bećari s tamburašima, a bećaruše podcikivat, kako znaju strasno voljeti i patiti, kako vole život i za njega se bore.
Ribarski dani u Kopačevu
Kopačevo kako ga opisuje TZ Bilje; „Na rubu Parka prirode Kopački rit nalazi se selo Kopačevo. U selu oko 4 km istočno od Bilja živi većinsko mađarsko stanovništvo. Prvi pisani trag o selu je Darovnica mađarskog kralja Andrije II. iz 1212. godine kojom daruje palatinu Pothu dio naselja s tri mjesta za ribarenje. Nekada je u Kopačevu bilo čak 200 ribara, a cijelo je selo dobro živjelo od ribarenja. U novije vrijeme Kopačani se najviše bave uzgojem povrća. Tako je nadaleko poznata kopačevska mljevena paprika neizostavan začin za riblji paprikaš, ali i za druge baranjske specijalitete. Suvremenim trendovima u razvoju eko i etno turizma prilagođavaju se i Kopačani koji početkom mjeseca rujna redovito organiziraju Ribarske dane, na kojima posjetitelji mogu uživati u tradicionalnim ribljim specijalitetima, kao i jelima od divljači te finim baranjskim vinima.“ Ribarski dani zaista su vrhunska manifestacija Osječko-baranjske županije.
Prvi Ribarski dani održani su 1998. godine, a tada su posljednji put potomci nekadašnjih kopačevskih ribara povukli mrežu na Sakadašu i izvukli babuške, štuke i pokojeg šarana. Pojedeni su u slast, a okusi toga prvog poslijeratnog slavlja postavili su temelj za budućnost turizma u Kopačevu. Manifestaciju je prije dvadeset i pet godina pokrenula nekolicina entuzijasta, a u međuvremenu su prerasli u događaj koji okuplja dvadesetak tisuća posjetitelja. Baranjci su i ovoga puta priredili vrhunski gastro doživljaj za sve svoje nove i stare goste. A posjetitelji su uživali u šaranu na rašljama, fišu i čobancu, vinima i domaćoj paprici… Prema informaciji koju sam čula , samo prvi dan pojelo se 2 tone ribe, a tek subotu i nedjelju, kada je bila neopisiva gužva? Pored šarana na rašljama, najviše se pojelo fiš-paprikaša, a poseban specijalitet su čvarci i čips od šarana!
Kopačevo je selo koje je ustvari dalo ime Parku prirode Kopački rit. Nekada je to bilo selo alasa, profesionalnih ribara pa zato ta ribarska tradicija živi i danas u duhu mještana, a ribarski dani evociraju je na najbolji mogući način. Činjenica da se nekoć stanovništvo bavilo ribolovom, vidljivo i na pročeljima mnogih tradicijskih kuća. Danas se velikim dijelom mještani bave povrtlarstvom i cvjećarstvom, a sve više ih se odlučuje i za razvoj eko i seoskog turizma. Kopačevo se čini nestvarnim, kao neko imaginarno mjesto iz stare mađarske narodne priče, a nalazi se svega desetak kilometara od Osijeka i oko pet kilometara od općinskog središta Bilja. Vrijedi posjetiti i doživjeti!
Fenix-magazin/MD/Lili Benčik
