KOMENTAR ZVONIMIRA DESPOTA: Hrvatska je danas sramota naspram današnje Poljske

Prošle godine prijatelj je odselio u Poljsku, dobivši u Krakowu stalni posao. U Zagrebu je dobio otkaz, posao nije mogao naći doma, ali ga je vrlo brzo našao u Poljskoj, piše Zvonimir Despot za Fenix Magazin. 

 

U Krakowu je bio tri mjeseca na probnom roku i nakon toga dobio stalni posao. Pitam ga kako je… Kaže da uopće ne može opisati razliku u odnosu na Hrvatsku. Misli li se vratiti? Nikad, samo posjetiti rodbinu. Jer, ne samo da je plaća motivacija, nego cjelokupno okruženje, sustav, država, društvo… Gore se radi, diše i živi posve drukčije, daleko bolje.

Prije 30 godina, kad je pao Berlinski zid, Poljska je bila siromašna zemlja. Istočnoeuropske zemlje bile su zemlje velike sirotinje. Danas prođite Poljsku, Češku, Slovačku i druge zemlje bivšeg komunističkog bloka… Samo pogledajte njihove fasade kuća, gradsku infrastrukturu… I pogledajte, recimo, Zagreb na što liči!? Zadržimo se samo na Poljskoj. Dobro bi bilo podsjetiti se gdje smo bili mi prije 30 godina, a gdje Poljaci, i gdje su oni danas, a gdje smo mi.

U trideset godina sve se preokrenulo

Evo, polazim iz vlastitog iskustva. Moja rodna kuća u Koprivnici bila je u središtu grada, uz gradsku tržnicu. Prije 30 godina preplavljivali su je Poljaci. Dolazili su masovno, u prastarim ruskim automobilima, s prastarim predmetima, u prastaroj odjeći… Po svemu se vidjelo da su velika sirotinja. Dolazili su k nama kako bi prodali sve što su imali po kućama, podrumima, tavanima, štalama…

To je bilo brdo krame na prodaju. A njima je svaki dinar bio dragocjen da se mogu prehraniti. Mi smo im u kući davali jesti, piti, osvježe se, a koji put nešto i kupili od njih. Bilo je to prije samo 30 godina. Poljska danas potpuno je druga zemlja. Neprepoznatljiva, jedna od najvećih europskih ekonomija, rekli bismo Njemačka europskog istoka.

Hrvatska danas sramota je prema Poljskoj danas. Hrvatska je prije 30 godina imala daleko bolje predispozicije da se razvije dalje nakon pada komunizma i dolaska tržišne ekonomije. Rat koji je uslijedio, agresija koju smo imali, ratna šteta koja je počinjena, nikako ne mogu biti ikakvo opravdanje danas, 2019. godine, za sve promašaje svih dosadašnjih politika i vlada.

Poljska i druge bivše istočnoeuropske komunističke zemlje, brzo su nakon pada Berlinskog zida raskrstile s bivšim sustavom i okrenule se višestranačju, demokraciji, tržišnoj ekonomiji, privatizaciji… Gdje država nema dominantno mjesto u gospodarstvu, a glavnu riječ vodi privatni sektor. Sve su to postigle zemlje koje su do pada Berlinskog zida jedva preživljavale pod teškom čizmom staljinističkog ruskog komunizma.

Titov „soft“ socijalizam

Hrvatska je, pak, za vrijeme Jugoslavije živjela u režimu Titovog „soft“ socijalizma i debelo promašene ekonomske politike, koja je sunovratila i uništila bivšu državu, čije ekonomske promašaje još i danas i osjećamo i debelo plaćamo. Ali, dok su Poljska i druge zemlje pod staljinizmom brzo raskrstile s njime, dotle Hrvatska danas i dalje živi svoj „soft“ socijalizam koji vidimo na svakom koraku, samo što je umiven višestranačjem, demokracijom i nekakvim privatnim sektorom koji tu nešto glumi tržišnu ekonomiju, pokušava preživjeti, i dozvoljava mu se živjeti jer netko treba puniti proračun.

Ili, kako je to lijepo u subotu rekao predsjednik Sabora Gordan Jandroković, svaki pošteni poduzetnik treba državi platiti porez. Samo što nedostaje nastavak, a taj je da taj isti poduzetnik očekuje i efikasnu državu, efikasnu birokraciju, što manje poreze, što manje nameta, što bolju poslovnu klimu… Prema Jandrokoviću – platite porez, i šutite! Dalje mi radimo po svome! Porez morate platiti da bi mi i dalje zadržali svoje fotelje. Što, da se država smanji? Ma dajte, nemojte biti smiješni!

Znači, prije 30 godina, poljska sirotinja dolazila je čak do nas u Jugoslaviju, Hrvatsku, kako bi prodala svoju starudiju i pokušala preživjeti od tih zarađenih nekoliko sitnih jugodinara. Jugoslavija je njima tada bila neka slamka spasa čim su mogli izaći iz zemlje. A danas smo došli do toga, ne samo da je Poljska postala velika ekonomska sila, nego da su Hrvati počeli odlaziti u Poljsku tražiti posao i svoju egzistenciju i budućnost. U Poljskoj danas postoji već podosta velika kolonija Hrvata. Nisu to samo više Njemačka i Irska, kao najrazglašenije zemlje. U trideset godina sve se preokrenulo. Poljska je ekonomski procvala, a raste i dalje, dok Hrvatska stagnira. Jer nas na svakom koraku koči taj čuveni „soft“ socijalizam! Porazno!

Fenix-magazin/Zvonimir Despot

Želite li čitati zanimljive priče o Hrvatima u iseljeništvu i u tiskanom izdanju Fenix Magazina, možete se pretplatiti:
putem e-maila: revelin.media@gmail.com
telefonom: +49 (0) 69 34 878 1400
faksom: +49 (0) 69 34 878 1409

ili putem linka ONLINE PRETPLATA

Pogledajte drugo

ŠPANJOLSKA UKINULA IZVANREDNO STANJE: Tisuće mladih na ulicama se zabavljalo uz alkohol do kasno u noć

Španjolska je u nedjelju ukinula izvanredno stanje u zemlji koje je zbog pandemije koronavirusa bilo …