Posljednjih dana svjedoci smo pojačane medijske aktivnosti različitih ljevičarskih intelektualaca i svakojakih aktivista koji se ne ustručavaju lakonski očešati o hrvatske branitelje i razloge njihova prosvijeda u Savskoj 66. Reagirajući na akciju branitelja pod nazivom “Jedan križ, jedan život” prvi se javio Marko Rakar koji je dio tima predsjednika Republike Hrvatske, usporedivši branitelje s američkim fašističkim pokretom Ku Klux Klanom. Aludirao je na križeve koje su branitelji nosili na svojim majicama, a koji je simbolizirao jednog branitelja koji je počinio samoubojstvo.
Nedugo nakon toga na Facebooku se oglasio i voditelj Odsjeka za psihijatriju varaždinske Opće bolnice mr.sc. Nenad Horvat napisavši u svezi braniteljskog prosvjeda da je to: “Domoljublje na četiri kotača… s pogonom na klerofašizam”. Vrhunac medijske operacije blaćenja i omalovažavanja novije hrvatske povijesti i uloge dr. Franje Tuđmana u stvaranju demokratske Hrvatske doživjeli smo na Radmanovoj televiziji kada je kod Stankovića u emisiji “Nedjeljom u 2” gostovao kontroverzni povjesničar Dragan Markovina, koji kaže kako period vladavine predsjednika Tuđmana ne može baš po ničemu pozitivnom pamtiti.
Sada je posve jasno da je politika “crvenjenja Hrvatske”, glorificiranja crvene zvijezde petokrake, kao i komunističkog antifašizma upravo onaj razlog zbog kojeg su branitelji otpočeli prosvijed kako bi ukazali na štetnost takove politike. Izgleda da pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu kao garanciju suvereniteta, samostalnosti i nacionalne slobode za reciklirane komuniste nije ništa drugo doli fašistički zločin.
Ako je tako, onda zapravo nismo daleko odmakli od vremena kada se partija obračunavala s onima koji nisu mislili da je nacija povijesna kategorija koja će odumrijeti, jednako kao i država. Lijevo radikalni politički stavovi svoj su okvir pronalazili u jugoslavenskoj državi čiji su temelji bili bratstvo i jedinstvo, socijalističko samoupravljanje i pokret nesvrstanih.
Takova politika je poražena 1990. godine na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj i uvođenjem demokracije. Iako se sa odlukom hrvatskog naroda da živi samostalno u neovisnoj Hrvatskoj jugokomunisti nisu pomirili, hrvatski narod je bio odlučan oduprijeti se agresiji i obraniti demokratske i nacionalne vrijednosti. Danas je država Hrvatska neosporna činjenica, članica EU i NATO. Stoga i oni koji je nikad nisu željeli koriste sofisticirane metode kojima dijele i rastaču hrvatski narod kako bi njime mogli vladati. Da apsurd bude veći, oni koji su bili sljedbenici totalitarnog komunističkog režima danas braniteljima drže lekcije o demokraciji i slobodi govora. O tempora, o mores!
Stoga nas branitelji i danas podsjećaju svojim aktivnostima na vremena kada smo se svi skupa solidarizrali u idealima slobode, pravde, istine i demokracije, kojima smo jednom zauvijek porazili totalitarni komunistički režim i obranili Domovinu od agresije jugokomunističke JNA i pridodanih četnika. Jer, Domovinski je rat stožerna točka prijepora između domoljuba i jugoslavena na kojem se vide sve svjetonazorske razlike između hrvatske Hrvatske i Hrvatske jugoslavena. Jugoslaveni žele obezvrijediti vrijednosti proizašle iz Domovinskog rata, i u tome kontekstu valja promatrati svu silu uvreda na račun branitelja.
