Živopisno se ovih dana u našoj Hrvatskoj ali i iseljeništvu, raja ne miče od ekrana. U stanci od dnevnika do dnevnika čeka se hoće li negdje ugledati izmučeno lice Milana Bandića ili nekog od suradnika kako proviruje iz policijskih kombija.
Na društvenim socijalnim mrežama upitna facebook mudrost pljušti na sve strane. Moralisti raznih vrsta šire pravdu po svim meridijanima – moralni streotipi od kojih uši trnu. Prava ofenziva lažnog morala, koja se kesi tuđoj nesreći, linču, ceremonijalno i uvjerljivo govoreći: razapni ga. Nije izostavljena ni njegova osamdesetogodišnja majka kojoj su za izjavu pohitale kamere u hercegovački krš. A što bi majka kojoj je dijete u pritvoru drugo nego plakala?
Neki ljudi vole ponižavati druge kada oni padnu, kako bi se valjda oni osjećali većim. Ironija je u tome da su sve manji.
Tužan smo i patetičan narod ako je nečije privođenje jedino što će unijeti radost u naš život. Baš se pitam gdje su svi ti što su se s njim do jučer naslikavali a danas brišu slike sa profila ili se s njim sprdaju. Dok sudski proces ne dokaže da je kriv, gradonačelnik grada Zagreba je nevin. Uskladu s tim bi se trebalo i ponašati, bez kontaminiranja medijskog prostora svojim frustracijama .
Kao da i takvi nikada nisu molili Bandića da im pomogne kod zapošljavanja djeteta, kod dobivanja stana, poslovnog prostora, …? Kao da se nisu željeli slikat s njim, a danas skrivaju te fotografije i smiju se njegovim nespretnim izjavama i kretanjima koje se sada vade i prikazuju. A u njima je on bio samo čovjek sa svojim manama i vrlinama. Pitam se gdje je danas tih 750 000 Zagrepčana koji su mu dali podršku? Njemu, koji je uz to i Hercegovac? Može li biti veće pokore nego biti gradonačelnik Zagreba a biti “Made in BiH”.
Vidimo sada kako i ekipa uhljeba trlja rukice sa prstićima koje nikako nije uspjevala stavit u pekmez za njegovih mandata. Svi su oni kao pošteni, ne bi oni ne daj Bože zaposlili nekog preko veze ili uboli kakvu proviziju. Sve same poštenjačine koje facebook posipaju svojim poštenjem. A čekali su u redovima ispred njegovog ureda (kao za ispovijed) u poglavarstvu. Sad će reći da nisu jer, kad je došao red na njih, bila je pauza.
Nisu takvi zaboravili likovati padu još jednog Hercegovca koji je i mecena Posavljaka! U svom predvorju netolernatnosti ta elita čuči godinama. Okorjela je u urbani rasizam i kompleks manje sredine. Malo istine o sebi ne bi im škodilo.
Svatko od nas je osoba za sebe, koju ne određuje isključivo podrijetlo već tu ima i malo samoodgoja, kućnog odgoja, škole, doživljenog i preživljenog, …. Al džabe to govoriti. Težački rad iz područja hrabrosti ne stanuje svugdje. Jer, lako je polijevat tuđi drveni plot po mraku, i sa lažnih profila. Ta moralna društvena avangarda upitne facebook mudrosti spremna je na licemjernu masovnu osudu i bez dokaza. Pa kriv je, kažu. Godinama se to govori. Uz to je još i Hercegovac koji pomaže Posavljake!
Koje li krivnje i osude? Ne želeći ulaziti u braniteljsku sferu, valjda mu krivicu treba i dokazati.
Kao da neki nisu nikada tako neobuzdano i strastveno osuđivali a da pritom nikada prije nisu živjeli u lažnijem društvu? Izgleda da je “licemjerje i jal načije pa skoro prirodno stanje”. Takve njihove izjave prelaze granice nedostatka elementarne pristojnosti te zakoračuju u kazneno i prekršajno pravo. Strašno. Ta histerična kritična masa kritizira sve, a zapravo kritizira samo ono najdublje u sebi. Mudrost je ponekad preporučljiva svima koji ne zatvaraju lajava usta te podliježu imperativu kasapljenja i kopanja očiju svakom tko ne dijeli njihovo mišljenje i naklonost. Takvima se preporuča šutnja, jer je ona najpouzdaniji metoda prikrivanja vlastite površnosti. Narodna poslovica kaže: Šuti i ne pričaj previše, od sebe samog nemaš što naučiti.
Katarina Pejić
