Je li slučajno da su se nemiri iz srbijanskih gradova preselili u hrvatske? Možda jest slučajnost, a možda i nije? Činjenica je da se Aleksandar Vučić takvom obratu može samo radovati, i to u nadi da će pažnju srpske pobunjene mladosti skrenuti prema Hrvatskoj, u kojoj je, kako se iz nedjeljnih ljevičarskih demonstracija može iščitati, zavladao fašizam.
Piše: Dr. fra Luka Marković
To da se mnogi jugonostalgičari u Hrvatskoj teško nose s padom komunizma i propašću Jugoslavije je poznata činjenica. Nešto o tome govori i natpis „Balkanska federacija bez država i nacija“, kojim su, među ostalim, paradirali pojedini demonstranti.
Nažalost, u Hrvatskoj ima i onih koji nikako da shvate da je hrvatskoj mladosti važnija budućnost od prošlosti, europski demokratski put od sanjarenja o Titovim ili Pavelićevim vremenima. Vrijeme je da pojedinci, lijevo ili desno dezorijentirani, napokon shvate da su Titova i Pavelićeva vremena prošlost, i to ona vrlo neugodna po hrvatski narod.
Nekoliko puta sam upozorio na to da krivicu za trenutne probleme oko komemoracije u Bleiburgu snose i sami politički i crkveni ljudi, jer nisu na vrijeme odstranili one s ustaškim kapama, svejedno da li se radilo o neinteligentnim kreaturama ili ubačenim provokatorima.
Prednost razumu nad emocijama
Nedjeljne demonstracije ljevičarskih krugova protiv navodnog fašizma u Hrvatskoj su dokazale da sam imao pravo kad sam u nekoliko kolumni upozorio da pojedini Hrvati moraju dati prednost razumu pred emocijama. Grupice mladih, očito dezorijentiranih momaka, koji stoje pod utjecajem onih navodnih domoljuba čije su emocije jače od razuma, ili tko zna čijim, uspjeli su svojim ispadima pružiti priliku onima koji se, kako spomenuti natpis kaže, ne mogu pomiriti s nestankom Jugoslavije.
Nažalost, zahvaljujući nepromišljenosti pojedinaca, priliku su dobili oni koji se još uvijek dive diktatoru Titu i komunističkoj ideologiji, krijući se iza parola antifašizma, kako bi pred svjetskom javnošću ocrnili samostalnu Hrvatsku. Bilo bi dobro kad bi vladajuće strukture otvorilo napokon pitanje odnosa u hrvatskom društvu, pri čemu bi pod lupu bili stavljeni nerazumni desničarski krugovi, ali i oni ljevičarski, koji nikada nisu niti riječ rekli u obranu Hrvata u Srbiji. A njima je tamo puno gore nego Srbima u Hrvatskoj.
Čudno je da tim velikim antifašistima ne smeta problematična izložba u Zagrebu , ali niti ona odgođena u Vukovaru. To da je u prvoj u centru pažnje velikosrpski ideolog, član grupe srpskih akademika koja je izradila program „srpskog sveta“, je za Hrvate problematično. Još je problematičnije da se organizira izložba o srpskim heroinama rata u gradu koji su vojnici JNA i četnici sravnili sa zemljom. Takva izložba je posebno problematična, jer je mogla kod mnogih Vukovaraca probuditi sjećanja na one „beogradske heroine“ koje su bacale cvijeće na tenkove u Beogradu dok su se kretali prema Vukovaru, gradu od kojeg su momci s petokrakom i kokardom na glavi napravili hrvatsku Guernicu.
Zabrana koncerta u Švicarskoj
Kad se demonstracijama nadoda i zabrana koncerta hrvatskih glazbenika u Švicarskoj, postaje jasno s koliko umijeća antihrvatski raspoloženi „antifašisti“, koriste nerazumne izjave i čine pojedinih hrvatskih desničara. Zasigurno je Švicarci nisu slučajno zabranili. Hrvatska jest demokratska zemlja. Da nije, ne bi se mogle održavati demonstracije koje govore o pojavi fašizma u Hrvatskoj, i to samo zbog nekolicine ispada nerazumnih mladića, pri čemu nitko nije stradao.
Vrlo lukavo izvedeno. Umjesto da se postavi pitanje što su željeli postići Pupovac i njegovi suradnici sa spomenutim izložbama, u svjetsku javnost je ponovno ubačena priča o „hrvatskom fašizmu“. Da ga ima, ne bi se na demonstracijama šepurili i oni koji su se za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku sklonili u Beograd. Svijet Hrvatima nije nikada bio posebno sklon. I o tome bi trebali razmisliti desničari koji se služe više emocijama nego razumom, ali i aktualna politika.
Ministrica kulture se pravda da nije znala tko je gospodin o kojem je organizirana izložba u Zagrebu. Dovoljan razlog za ostavku, jer i takvi propusti vode u kaotično stanje u državi. Trebala se raspitati i saznati nešto o tom gospodinu, kojega očito Pupovac obožava. Navodno, niti oni koji su se družili i vodili ugodne razgovore s Porfirijem, nisu znali s kim posla imaju. A trebali su znati. Puno toga treba znati, prije nego se dogodi ono što se zadnjih mjesec zbivalo u Hrvatskoj.
Pogubno stanje u Crnoj Gori
Dosta se toga da naučiti iz stanja u Crnoj Gori. Tamo se previše popuštalo i šutjelo. Ili se nije željelo znati? Danas je stanje takvo kakvo jest, vrlo pogubno po samostalnost spomenute države. Nešto bi iz toga mogla naučiti i hrvatska politika.
I komunizam i fašizam su od demokratskog svijeta osuđeni kao zločinački sustavi. Vrijeme je da se to i u Hrvatskoj učini, i to ne samo riječima nego i djelima. Niti se rigidni hrvatski desničari smiju opravdavati time kako je Pavelić želio hrvatsku državu, niti jugonostalgičari i djeca komunizma pričom da su Tito i njegovu petokraka simbol antifašizma. Možda su i bili za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ali ne i u poraću i kasnijim desetljećima. Poraće i vrijeme do 1995. govori da su bili simbole krvave osvete nad neistomišljenicima, ali i u službi velikosrpske ideologije. O tome govore tolike nedužne žrtve poraća, kao i Golog otoka.
Uostalom, tko može tražiti da hrvatski narod sa simpatijama gleda u petokraku pod kojom su učinjeni toliki zločini u Vukovaru i Srebrenici, ali i širom Hrvatske i BiH. Hrvatska politika bi trebala napokon shvatiti da popuštanje jednoj ideologiji, jača i onu drugu, jer se, kako napisah u prethodnim redcima, mnogi na ljevici i desnici oslanjaju više na osjećaje nego razum.
Fenix-magazin/SIM/Dr. fra Luka Marković
VELIKI PREOKRET: Švicarske vlasti zabranile koncert hrvatskih izvođača
