Bankrot zračne luke Frankfurt-Hahn ponovno otvara pitanje treba li Njemačkoj 40-tak aerodroma za putnički promet? Oni manji ionako nikada nisu dobro poslovali, a korona bi ih mogla dokrajčiti, piše DW.
Putnici koji iz raznih krajeva Europe lete za „Frankfurt“ za sada mogu biti mirni. Po svemu sudeći, red letenja se do daljnjeg neće mijenjati iako je ta njemačka zračna luka bankrotirala, kako je ovaj tjedan potvrdio jedan sud. Naravno, nije u pitanju divovska međunarodna zračna luka u Frankfurtu na Majni, već manji susjed Frankfurt-Hahn, koji se tako iz marketinških razloga prozvao iako je udaljen sat i pol vožnje od metropole na Majni.
Prema pisanju medija, za tu regionalnu zračnu luku već ima interesenata, pa je moguće da će ipak preživjeti, iako godinama financijski nije uspio izaći na zelenu granu.
Frankfurt-Hahn se ubraja u jedno od većih među manjim zračnim lukama u Nemačkoj. Pandemija je egzistencijalno zaprijetila takvim aerodromima, premda im ni prije korone nisu cvjetale ruže. Prošlogodišnja studija organizacije BUND koja se bavi zaštitom okoliša (i redovito protestira protiv avio-prometa) pokazala je su od 14 aerodroma u zemlji samo dva profitabilna.
U pitanju su Memmingen na pola puta između Münchena i Stuttgarta, te Weeze na samoj nizozemskoj granici, između Duisburga i Eindhovena.
„Kada pogledamo rezultate poslovanja zračnih luka u Njemačkoj, izgleda da je potrebno oko tri milijuna putnika godišnje kako bi se posao isplatio“, kaže Yvonne Ziegler, profesorica menadžmenta međunarodnog avio-prometa na Frankfurtskom sveučilištu primijenjenih znanosti. No, mnoge male zračne luke ni prije pandemije nisu bili blizu te brojke, dodaje on. „U prijevodu“, kaže Ziegler, „one ne bilježe dobit.“
Prošle godine se sve raspalo. Mala zračna luka Erfurt-Weimar imala je samo 27.000 putnika, Münster/Osnabrück je zabilježio 220.000. Dortmund, koji se isto ubraja u regionalne aerodrome, zabilježio je 1,2 milijuna mušterija (odnosno 55% manje putnika nego u godini ranije).
Odavno je jasno da je Nemačka – mnogoljudna, ali po površini relativno mala i kompaktna – pretrpana zračnim lukama. Njih 24 se ubraja u „glavne“ putničke. Tu su oni najveći u Frankfurtu na Majni (70 milijuna putnika 2019. godine), Münchenu (48 milijuna), Düsseldorfu (25), Berlinu (24) i Hamburgu (17), te veliki regionalni Köln/Bonn (12), Stuttgart (12), Hannover (6) i još poneki. I onda ide cijeli niz malih.
Mogući spas za te male je opcija da postanu baza i čvorište za neku od niskotarifnih kompanija, kao što je recimo to slučaj s Dortmundom i Wizz Airom. Aerodrom Frankfurt-Hahn je počeo propadati u trenutku kada ga je irski Ryanair počeo napuštati, i umjesto toga otišao na onaj „pravi“ frankfurtski aerodrom.
„Može se očekivati da se nakon korona-krize nastavi strukturni trend da se traži nazočnost kompanija na velikim aerodromima, nauštrb malih“, kaže Eric Heymann, stručnjak za avio-promet iz Deutsche Banke. A što bude manje ponude, to su, logično, mali aerodromi sve nezanimljiviji putnicima.
Manje zračne luke još uvijek primaju subvencije, ali to, prema pravilima Europske unije, može potrajati najduže do 2024. godine. Osim spomenutih i relativno uspješnih Memmingena i Weezea, svi ti mali aerodromi su barem jednim dijelom u javnom vlasništvu. Recimo savezna zemlja Hessen drži 17,5 posto posrnulog Hahna.
U interesnoj zajednici koja zastupa regionalne aerodrome (IDRF) drugačije gledaju na stvari. Kažu, infrastruktura je uvijek skupa, a nitko se ne čudi što država subvencionira željeznicu, održava stanice ili gradi ceste. „Samo kod aerodroma se u Njemačkoj javlja to čudnovato gledište da moraju baš oni posve sami zaraditi sav novac“, kaže Klaus-Jürgen Schwahn, predsjednik IDRF-a.
Ovih dana se može čuti i da Frankfurt-Hahn ima jednu veliku prednost – posjeduje dozvolu i za noćni pogon. Možda ga to spasi ako nakon 2024. više ne bude mogao preživjeti bez subvencija?
To je, na koncu konca, političko pitanje, kaže nam Heymann iz Deutsche Banke. Posrnule zračne luke se može jednostavno zatvoriti ili ih se može „zdravo smanjiti“, kako objašnjava ovaj stručnjak. Recimo, da se odreknu linijskog prometa i charter-letova velikih putničkih aviona, pa se tako mogu odreći i (skuplje) infrastrukture potrebne za tu vrstu poslovanja. Neke zračne luke mogu ubuduće biti na usluzi privatnim vlasnicima zrakoplova, možda baza spasilačkih letjelica ili mjesta za obuku pilota.
U Njemačkoj ima skoro tisuću zračnih luka a i manjih pista s kojih je dozvoljeno polijetanje i slijetanje. Ekološki aktivisti iz organizacije BUND su kritizirali podršku toj infrastrukturi novcem poreznih obveznika jer je to, kako kažu, „rasipanje novca štetno po klimu“.
Zračne luke su do sada tretirane i kao stvar prestiža, te su savezne države pokušavale održavati ih na životu. Eric Heymann smatra da bi više nadležnosti trebalo prenijeti u ruke savezne vlade koja bi realno trebala sagledati postoje li doista „rupe“ u mreži avio-prometa, ili možda u Njemačkoj ipak ima malo previše zračnih luka?
Fenix-magazin/IM/DW
