Stožer Kolinde Grabar Kitarović je prvo nametnuo temu i javna nagađanja oko izbora termina predstavljanja programa, zagolicali su javnost, usmjerili sve poglede na sebe, a legenda o 11.11. u 11 sati i 11 minuta, iako snažno prisutna u javnosti, pa bi tako mogla biti zgodna doskočica kao primjerice Raspudićeva „kandidatura“ jumbo plakatima po Hrvatskoj, u slučaju aktualne predsjednice nosi sobom ozbiljne rizike.
No, ni taj datum i ukupan termin predstavljanja, ni izbor boja njezinoga kombinezona na predstavljanju programa i čitav niz sitnica, koje će uočiti specijalizirani promatrači onoga „iza“ sa skrivenim porukama, nije tema ovoga osvrta. Tema su njezine poruke i dojam, koji je ostavio njen HDZ danas na Velesajmu u kontekstu konkurencije i predizborne predsjedničke kampanje, te naglasak na ciljeve i metode vođenja iste. Jedino je nužno naglasiti da nekome tko je pet godina obnašao dužnost predsjednice Republike ne bi u principu trebali biti bitni ti promotivni trikovi, ako su trikovi i ako nisu nešto puno zloćudnije, niti smije kandidat nacionalne i kršćanske Hrvatske sobom vući nekakve zavjereničke, okultne ili dvojbeno interpretativne stvari, pogotovo kad je stranačka politička agenda, ali i predsjedničina osobno prilično oslabljena i uzdrmana u hrvatskom narodu serijom državnih politika zadnjih nekoliko godina, koje su i kršćanski i nacionalni identitet snažno osporile. Kad se planiraju marketinški trikovi, valja voditi računa i o tim efektima, koji bi bili pogubni da je recimo novinarstvo u Hrvatskoj novinarstvo i da su mediji bar donekle uravnoteženi.
Ništa se nije prepustilo slučaju
HDZ se u ponedjeljak na Velesajmu predstavio kao moćna organizacija. Koliko god djelovali uzdrmano, koliko se god prepričavale već godinama priče o slabostima i sukobima u toj stranci, oni su i danas organizacijom pokazali da su i dalje najjača politička snaga u zemlji. Imaju moć i to su više od bilo čega drugoga pokušali i dobrim djelom uspjeli prezentirati, posve očito tipujući na prirodna refleks golemoga broja ljudi da se u konačnici opredjeljuju za onoga tko pokaže presudnu moć.
Za razliku od prethodnih kandidatskih skupova, pogotovo onoga iz Matice, te za razliku od ukupnog dojma izrazite nesigurnosti, koju je isijavala Kolinda Grabar Kitarović tijekom cijele tekuće godine, na predstavljanju programa baš ništa se nije prepuštalo slučaju, ako isključimo to da je na pozivnicama istaknuta kongresna dvorana Velesajma kao mjesto održavanja predstavljanja, a predstavljanje se održalo u dvorani restorana Globus ili kako se danas zove taj restoran. Stranački stroj je besprijekorno radio, točno se znalo gdje će koji nosač zastave stajati, točno se vodilo računa o animatorima pljeska i ovacija, bili su raspoređeni cijelom dvoranom, poruke su bile očito minuciozno osmišljene i jasno naznačen pravac kampanje, te glavni suparnik pred hrvatskim narodom. Mnogi su danas poslije predstavljanja istaknuli ovacije Jakovu Kitaroviću, ističući ga kao glavnu zvijezdu programa, očito pokušavajući svemu dati toplu obiteljsku dimenziju, no nisam, koliko god to simpatično i nevino izgledalo, odveć siguran da je to baš neki preveliki izraz političke potpore njegovoj supruzi.
Sedam programskih točaka
Kolinda Grabra Kitarović je djelovala puno sigurnije nego bilo kada u zadnjih godinu dana, djelovala je kao osoba, koja je pronašla neki unutarnji pokretač samopouzdanja, a programske poruke su lukavo osmišljene, kako bi se iskoristila snaga HDZ-a i demonstrirala stranačka moć, a s druge strane njezina tijekom cijeloga mandata njegovana slika emotivne žene trebala je programskim porukama majkama, ženama, starijim osobama, dodatno učvrstiti sliku nekakve tople, mirne i sigurne Hrvatske s njom na čelu. Njezinih sedam programskih točaka među kojima se ističe prijedlog uvođenja pravobranitelja za starije osobe, zatim snažan naglasak na zaštitu majčinstva, što god to značilo, ponovni naglasak na potencijal iseljene, kako je predsjednica rekla „ jedne cijele Hrvatske“ na „pružanje ruku“, s naglascima na identitet, jezik naroda, s naglaskom na izvlačenje Hrvatske iz „regiona“, kako je Kolinda Grabar Kitarović predstavila inicijativu „Tri mora“ iako nitko ne zna kako smo to „izvučeni“, neobičan i pomalo iznenađujući naglasak na izborna politička prava, sa završnim naglaskom na optimizam kao novu političku kategoriju, izazivaju posebnu pozornost i mogu biti više nego siguran znak pravca vođenja kampanje, odnosa prema suparnicima i što je najvažnije, sadržaju politika, koje bi u slučaju pobjede predsjednica vodila tijekom drugog mandata.
Iz nastupa predsjednika HDZ-a i Vlade, Andreja Plenkovića, koji se može ocijeniti snažnim, sadržajno očekivanim i tipičnim, a nakon toga iz govora Kolinde Grabar Kitarović vidljivo je da je HDZ odlučio ići s provjerenom matricom oštroga nastupa prema SDP-u, u ovome slučaju Milanoviću, što se nebrojeno puta pokazalo korisnim i presudnim u konačnom odlučivanju ljudi na izborima. To je model opstanka ovakvoga HDZ-a, ali i SDP-a, model koji se neće nikada potrošiti tzv. velikim koalicijama, jer bit o bio kraj ovakvoga državno-političkog poretka i priznanje totalne nemoći. Jedini druge hrane i svoje izborno tijelo već desetljećima uspješno plaše jedni drugima, pri čemu od rabijatnog Milanovića nema idealnije mete za izazivanje zaborava u Hadezeovom izbornom tijelu aktualnim politikama Plenkovićevoga HDZ-a , postižući u kritičnim trenutcima brisanje memorije i opredjeljivanje uz škrgut zubi. No, programom prije svega i svojim porukama, Kolinda Grabar Kitarović je prilično duboko zašla u područje Miroslava Škore koristeći nekoliko sintagmi, pa i programskih naglasaka, koji su postali prepoznatljivi znaci MOST-a. Tu prije svega mislim na naglasak na „nastojanje“ da se osigura svim Hrvatima mogućnost korištenja svoga izbornog političkog prava, zatim naglasak na važnost većega broja preferencijskih prava na izborima, na referendumsku participaciju državljana o pitanjima koja nisu „ustavno dvojbena“ i na nužnost promjene ustava kako bi se osigurala mogućnost ostvarivanja političkog prava, kako je naglasila „pola Hrvatske“. Iza svih ovih teza ostala je velika nepoznanica, jer usprkos tome što hrvatska Plenkovića doživljava kao osobu, koja nije baš na crti referendumske političke participacije,očito su poruke Kolinde Grabar Kitarović danas poslužile za ulazak u prostor suparniku, koji upravo s tih pozicija ugrožava njezin državni i politički položaj, ali i poziciju samoga HDZ-a.
Cijeli govor je očito iznimno precizno prilagođen ciljevima, kako HDZ-a, tako i same Kolinde Grabar Kitarović, pa iako je u takvim okolnostima svima puna usta napretka, naroda, građana, jedinstva, mogućnosti, jasno je kao dana uz naglasak da je to politički legitimno, kako je sve podređeno uspjehu u političkoj utakmici, pri čemu je sami sadržaj politika i propitkivanje sadržaja poruka, utemeljenosti očekivanja i najava, gotovo pa potpuno nebitno. Konačno, upravo tu se Kolinda Grabra Kitarović može nepogrješivo osloniti na moć medijskog mainstreama, koji, pripadao ljevici ili bio pod kontrolom HDZ-a neće zalaziti u dubinsko ispitivanje, postavljanje ozbiljnih i jasnih pitanja i prisiljavanje natjecatelja da se pozabave sadržajem svojih poruka, a ne samo izvanjskim većinom besadržajnim efektima. Zato je programski govor Kolinde Grbarar Kitarović i bio potpuno prilagođen izvanjskim efektima, ciljanim skupinama bez dubinskog racionalnog propitkivanja, zadržavajući se na površini i zauzimanju pozicija s kojih će se stranačkom i medijskom snagom istjerati suparnike s njihovoga terena i prisiliti ih na traženje nekih novih i efektivnijih sadržaja.
Javne rasprave i polemike
Sve poruke su prilagođene trenutku isključivo, taktika je osmišljena za dobivanje izbora, pa ovo što smo slušali nije program za novi petogodišnji mandat i kao tako izgleda, nego odgovor na pretpostavljanje izazove u kampanji.
Naime, njena poruka da će se zauzeti za stvaranje nacionalne zaklade za stipendiranje najboljih maturanata za studije na najboljim svjetskim sveučilištima, očiti je odgovor na prethodne javne rasprave i polemike oko odlaska njezine kćerke na prestižno američko sveučilište, ali i pokušaj preveniranja takvih pitanja tijekom završnice predsjedničke utrke. To djelomično ukazuje na nesigurnost Kolinde Grabar Kitarović, jer ako je njena kćerka zaslužila svojim vrijednostima i znanjem, a očito jest jer, joj nitko nije mogao srediti nekakvim povlasticama prijem na četiri najveća svjetska sveučilišta i pripadajuće stipendije, onda samouvjerena osoba to koristi kao izraz svoje vrline, a ne slabosti i ne izbjegava o tome javno govoriti, čak i kad netko zlonamjerno tu činjenicu nastoji predstaviti kao nekakav elitistički klijentelizam. Nikada se ne valja držati defenzivno u vrijednostima, pogotovo osobnim, jer postoje činjenice koje su neosporive. Ovako, ideja da se utemelji takva zaklada, koliko god lijepo i poticajno zvučala, više djeluje obranaški nego izraz promišljanja o iskoracima državnih politika i nacionalnih nastojanja.
Iako u ovome osvrtu ne želim zalaziti u detaljniju analizu sedam programskih točaka predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, konačno, to radim cijelo vrijeme pojedinačnim i specifičnim analizama, valja naglasiti nekoliko dodatnih detalja, koje na tankom ledu drže ovaj program i gotovo sigurno jamče da se u djelovanju Kolinde Grabar Kitarović ne eventualnom novom mandatu neće ništa bitno promijeniti. Siguran znak za to je njezino inzistiranje na pojmovima kao što je „nastojat ću“, „ustrajat ću“, „predložit ću“, „zagovarat ću“, što su pojmovi koji se mogu nakon bilo kakve etape djelovanja mjeriti na stotine načina, mogu se ocjenjivati ovisno o pristupu medijima, snazi strukture kojoj pripada na bilo kakav način, a sve, pa i najteži neuspjesi se mogu predstaviti kao vrhunski uspjesi. To je postala uobičajena politička podvala u hrvatskom javnom diskursu, kojoj jako pogoduju i novinari, pogotovo komentatori i analitičari, jer tim pojmovima i političarima koji ih koriste kao svoje programske zavjete, nikada neće primijetiti da nije mjerljivo zalaganje nego rezultat. Kad čovjek doma pozove majstora da mu otkloni neki kvar na kućanskim uređajima, neće ga honorirati po tome koliko je stenjao ispod lavaboa, koliko se zaprljao, znojio, nego prema tome je li otklonio kvar ili nije. Zato ozbiljni političari poručuju naciji da će nešto uraditi i ostvariti, a ne da će nastojati ili ustrajavati.
Kolinda Grabra Kitarović je naglaskom danas da misli da su ovakve ovlasti predsjednika Republike više nego dovoljne, jasno poručila da joj ne pada na pamet zahvatiti u dubinske uzroke svih nevolja u Hrvatskoj, pa iako je naglasila nastojanje u borbi protiv korupcije recimo, to nastojanje će bez dubinskih zahvata u državno-politički poredak ostati samo znojenje, prljanje i trud bez ikakvih rezultata. Predsjednica je naglasila da će nastojati ojačati postojeće institucije i nastojati postići veće povjerenja „građana“ u te institucije. Tako se dubinski sustavni problemi svode na subjektivne slabosti čelnika tih institucija, koje ne stoje iako ih ima napretek, jer kad u državnim institucijama imate takvu neefikasnost kakvoj svjedočimo u Hrvatskoj, onda ili ispada da su gotovo svi Hrvati kvarni, pa se nikako ne može doći do dobrih i uspješnih ljudi za čelna mjesta ili popunjavanje institucionalne kadrovske strukture, ili ono što se samo po sebi nameće – da nešto ne štima sa sustavom i kriterijima po kojima se radi kadrovska selekcija.
Ozbiljni društveni i državni poremećaji ne mogu biti samo izraz ljudske zločestoće.
Ukupno, HDZ je prije svih, s tim i Kolinda Grabar Kitarović jasno naznačila Milanovića kao ključnu metu kampanje, kao što su i oni njemu uostalom, posve očekivano i standardno, radi snažnijega zbijanja vlastitog izbornog tijela plašenjem i takmičarskim refleksom prema onima „lošima“, a zalazeći duboko u područje Škorinih poruka, počevši od izbornoga programa s naglaskom na preferencijalna prava, zatim pozivanja na „jedinstvo“, odricanja od „ideoloških tema“, uspješno su zadali i Škori novu zagonetku, na koju će njegovo stožer morati odgovoriti, ako se želi predstaviti bitno drugačijim od Kolinde Grabar Kitarović. Izazivač mora uvijek biti vidno drugačiji i u svojim porukama jasniji i bolji od nositelja pozicije da bi ga u izborima nadvladao, prvenstveno zbog posve tipičnog ljudskog refleksa golemoga broja izbornika, koji ne mijenjaju ako nisu pred puno boljim i prije svega drugačijim izborom. Porukama prema Milanoviću i ovakvim prodorom u Škorino područje, HDZ i Kolinda Grabar-Kitarović su točno po matrici po kojoj je Plenković obezglavio MOST, neobičnu suspektnu skupinu formiranu u vrijeme pripremanja obračuna s tvrđim Karamarkovim HDZ-om i zamišljenu kao prijelazni i potrošni alat za pripremanje terena za dolazak politike tipa Plenkovića od svojih pozadinskih kreatora, prilično ozbiljno zagazili u kampanju postavljajući se u poziciju onoga tko vodi igru. Druga je stvar to što u porukama Kolinde Grabar Kitarović nema ni traga ozbiljnih programskih i državnih teza i stavova recimo Ante Đapića, no oni očito polaze od toga da njegove poruke neće nikada u kampanji postati ozbiljna usporednica za golemu većinu naroda, pa se u odnosu na njih neće ni vrjednovati predsjedničine poruke. S druge strane MOST će zbog gubitka smisla i političkog „izvan ideološkog“ terena na kojemu djeluje, postati ozbiljan problem Miroslavu Škori, jer njihovu političku agendu i sve najvažnije poruke je danas bez da trepne okom preuzela Kolinda Grabar Kitarović, stvarajući tako dojam da su ona i Škoro manje više isto, a to onda znači da je nepotrebno bilo što mijenjati.
Fenix-magazin/Marko Ljubić
NAPOMENA: Stavovi izneseni u pismima čitatelja, kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Fenixa
