Islamski i školski stručnjak Klaus Spenlen je istražio sukobe muslimana u državnim obrazovnim ustanovama
On je predskazao povratak rodne segregacije, promicanje fleksibilnih muslimanskih blagdana i poticanje borbe protiv sekularne škole.
Je li je ovo budućnost obrazovnog sustava u Njemačkoj? Hoće li burka biti dio obaveznog kupaćeg kostima na bazenima u osnovnim školama? Dakle, da li će se kupaći kostimi koji pokrivaju cijelo tijelo i koji ne ostavljaju nijedan dio tijela otkrivenim, smatrati prikladmin za konzervativne muslimane?
Na primjer, to su se pitali u 2018. godini urednici medija ali i političari kao i savezna ministrica poljoprivrede Julia Klöckner (CDU).
U to vrijeme bilo je poznato da je srednja škola u malom gradu Herneu kupila burke na vlastiti trošak od 400 eura – tako da ortodoksni muslimani mogu sudjelovati u satima plivanja. No, to što je državna škola podupirala strogi islamski kodeks oblačenja, mnogima se činilo kao korak prema islamizaciji i desekularizaciji njemačkog školskog sustava.
No opravdava li to zabrinutost čak i djelomičnu islamizaciju škola u Njemačkoj? Ovo pitanje istraživao je islamski i obrazovni znanstvenik iz Düsseldorfa Klaus Spenlen.
Spenlen, koji istražuje islam u školama već četvrt stoljeća, izvještava da iz škola diljem Njemačke dolazi do sukoba s muslimanskim učenicima. Iz toga svega je napravio priručnik sa 90 konkretnih slučajeva i strategijama rješavanja takvih situacija.
U isto vrijeme odgovara na gore spomenuto pitanje: Ne, islamizacija ne ugrožava škole. U mnogim konfliktima, voditeljima škola je doista bila potrebna hrabrost da inzistiraju na svojoj ideji o školi kao religiozno neutralnom prostoru – jer je zakon očito bio na njihovoj strani.
Islamski prodor u škole se povećava
Ali Spenlen priznaje jednu stvar: Škole će neizbježno morati promijeniti svoje uobičajene svakodnevne živote na nekim mjestima i usvojiti barem nešto više islamskog karaktera.
Prisiljavanje velikog broja nemuslimanskih učenika prema muslimanskim učenicima u mnogim školama. Namjera mu je bila pomoći voditeljima škola da nauče živjeti sa njima kako ne bi bili uključeni u beznadne i bezbrojne sudske parnice. Jer u mnogim kontroverznim pitanjima muslimani imaju ustavno pravo na svojoj strani.
Na primjer, u zajedničkim sportovima i satima plivanja za dječake i djevojčice u osnovnoj školi djeca ne mogu biti izuzeta zbog vjerskih razloga, jer je sudska praksa jasna.
Ako se pobožni muslimani tada žale na prigovor savjesti jer njihova kćer, prema islamskoj vjeri, ne smije sudjelovati u mješovitim satima plivanja, škola mora zadovoljiti njihove zahtjeve. To može rezultirati uvođenjem “burkinisa” na sate plivanja u bazenima.
Nasuprot tome, sudovi obično preporučuju ponovno uvođenje rodne segregacije u plivanje i sport u školama. To nije isključivo islamsko pitanje u Njemačkoj. Danas se, međutim, u ovoj zemlji pretežno propagiraju muslimani.
Blagdani za muslimane bi bili od pomoći
Slično je i sa muslimanskim praznicima. Budući da u Njemačkoj ne postoje državni islamski praznici, ovdje se također aktiviraju ustavna prava kao što su sloboda vjerovanja i obvezno obrazovanje.
Na primjer, većina muslimanskih obitelji želi školovanje za svoju djecu. Mjesta gdje malo muslimana pohađa školu, ta se želja može ispuniti pojedinačno odobrenim slobodnim danima. Ali tamo gdje je u školama u Njemačkoj 80 ili 90 posto učenika muslimana, ova metoda prelazi granice učinkovitosti.
Teško je prilagoditi školske praznike za desetinu muslimanskih učenika. U školama gdje je većina muslimanskih učenika, Spenlen stoga preporučuje školama da koriste svoje fleksibilne praznike i promjene smjer prema muslimanskim praznicima. Stoga bi sloboda vjerovanja bila zadovoljena.
Također, zakonito je da učenici odbiju rukovati se sa predstavnicima suprotnog spola. Isto tako se mogu moliti i zabavljati tijekom školskih pauza na jezicima podrijetla. Zbog toga Spenlen savjetuje nastavnicima da predlože neograničavajuće ponašanje učenicima “u duhu zajednice”, ali da ostanu opušteni ako ovaj apel ne uspije. Učitelji učenike ne smiju prisiljavati na ništa.
Do sada je odbijanje rukovanja među muslimanima očito bio manjinski fenomen. I općenito je teško kvantificirati koliko često se takvi slučajevi događaju, jer se to nigdje sustavno ne bilježi.
Nije čak ni jasno koliki je broj muslimanskih učenika u Njemačkoj. Čak je i Savezni zavod za statistiku priznao da ne zna koliki je to broj. Uostalom školsko ministarstvo Sjeverne Rajne-Vestfalije je u tekućoj školskoj godini izbrojalo dobrih 414.000 muslimanskih učenika.
Međutim, tijekom svog istraživanja Spenlen je stekao dojam “da je u svakoj školi sa značajnim udjelom muslimanskih učenika najkasnije od godine useljavanja 2015. je nastao određeni sukob – tijekom plivanja i tjelesnog odgoja, tijekom vjerski opravdanog nesudjelovanja u školskim putovanjima ili u izgradnju islamskih molitvenih soba.”
Koliko je bitno ublažiti sukob sekularne države i muslimanske vjere, pokazuje i druga brojka iz studije Wissenschaftszentrum Berlin iz 2013. godine. Prema njezinim riječima, 65 posto muslimanskih učenika smatra da su vjerske zapovijedi važnije od državnih zakona.
Potrebna je spremnost na sukob
Međutim, u nekim pitanjima škole mogu dosljedno provoditi svoju ideju religiozno neutralne pedagogije. Prema Spenlenu, potrebno im je samo spremnost na sukob. Jer sadašnji zakon je na njihovoj strani, na primjer, ako je zabranjeno moliti za vrijeme predavanja (jer se obvezne molitve mogu nadoknaditi nakon nastave ) ili ako se učenici pojavljuju u razredu potpuno prokriveni velom. Skrivena lica su, prema sudskoj praksi, nespojiva s otvorenom komunikacijom, koja zahtijeva školsko obrazovanje. Veo se stoga može zabraniti.
I molitvena soba također ne mora osigurati od strane škole. Međutim, primjer molitvene sobe pokazuje i granice zakonski osigurane konfliktne spremnosti. Zapravo, sobe za molitve se organiziraju u sve većem broju škola koje imaju većinu muslimanskih učenika. Je li bi uglavnom nemuslimanska škola trebala spriječiti takvu sobu ako to želi manjihska skupina muslimanskih učenika?
Islamske udruge moraju biti bez utjecaja na škole
Prema Spenlenovim riječima, još bi bilo mirnije u njemačkim školama, ako bi se mogao ukloniti čimbenik koji remeti mir, a to je “organizirani mainstream islam”.
Tako taj stručnjak proziva četiri glavne muslimanske krovne organizacije, koje su ujedinjene u Koordinacijskom vijeću muslimana (KRM). Među njima su, između ostalih, Državno-turska zajednica i Središnje vijeće muslimana (ZMD).
Njihov utjecaj na škole “se raspada i često su oni vrlo nesretni”, kaže Spenlen u intervjuu za WELT. Te su udruge istaknule “preveliku podjelu i premalo veze između muslimanskih i drugih vjernih učenika”. Često su čak poticali učenike na sukobe s jednim glavnim ciljem: “stvoranja zajedničkog identiteta za sve muslimanske učenike kroz razlikovanje nemuslimanskog okruženja”.
No, Spenlen je skeptičan glede toga hoće li se savezne njemačke države smanjiti utecaj udruga. Zato on predlaže drugi način poboljšanja integracije – u obliku obazrive forme: „Da se u iseljeničkim školama i dalje opravdava i provodi vjeronauk, u kojima djeca tijekom dva sata tjedno uče kulturne, etničke i druge pojedinosti?”
Fenix-magazin/Welt.de
