Austrijski diplomat u mirovini i bivši veleposlanik Republike Austrije u Republici Hrvatskoj dr. Rudolf Bogner preminuo je 18. kolovoza ove godine u Beču u 89. godini života, izvijestila je austrijska televizija ORF na svom portalu. Pokopan je 5. rujna na bečkom groblju Mauer u krugu obitelji. Misa zadušnica za pokojnika služena je u Schottenkirche (Škotskoj crkvi) u Beču. Vijest, koja vjerojatno zbog godišnjih odmora nije stigla pravovremeno do brojnih bečkih i ostalih Hrvata, ali koju se i s zakašnjenjem svakako treba prenijeti, jer se radi o gradišćanskom Hrvatu i velikom diplomatskom profesionalcu koji je volio ne samo svoje Gradišće i Austriju nego i Hrvatsku.
Iz Beča piše: Snježana Herek
Potvrda tome je i visoko hrvatsko državno odličje “Red kneza Trpimira s Ogrlicom i Danicom”, koje je dr. Rudolfu Bogneru 2000. godine dodijelio tadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, za njegov “osobit doprinos razvitku prijateljskih odnosa i suradnje između Republike Hrvatske i Republike Austrije, za vrijeme obnašanja dužnosti austrijskog veleposlanika u Republici Hrvatskoj”.
Zahvaljujući austrijskom ministru savjetniku u mirovini i utemeljitelju i prvom predsjedniku Austrijsko-hrvatskog društva u Beču dr. Marijanu Brajinoviću i glavnom uredniku gradišćanskohrvatskog tjednika “Hrvatske novine” Petru Tyranu, koji su bili nazočni na sprovodu umirovljenog austrijskog diplomata, došli smo do sljedećih informacija i slika. Onih sa sprovoda i one na kojoj je dr. Bogner s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom pri predaji vjerodajnica za veleposlaničku dužnost u Zagrebu.
O Bognerovom životnom putu na pokopu je govorila njegova kćer Viveca Hameder, koju je dr. Bogner dobio u braku s švedskom diplomatkinjom Gunillom Silas Lindqvist, s kojom se je oženio 1964. godine u Katoličkoj katedrali u New Delhiju u Indiji. Drugo dijete, sina Markusa dobio je 1966. godine u Karachiju u Pakistanu. Nakon rođenja drugog djeteta vratio se je s obitelji natrag u Beč, gdje je radio na raznim dužnostima u Ministarstvu vanjskih poslova i šire. ORF ističe kako je dr. Bognera, kao dužnosnika Austrijskog ministarstva vanjskih poslova, obilježila “sjajna diplomatska karijera”.
Dr. Rudolf Bogner je rođen 1935. godine u Bečkom Novom Gradu (Wiener Neustadt), a s majkom i bratom živio je u austrijskoj pokrajini Gradišće u selu Cindrof / Siegendorf s većinskim hrvatskim stanovništvom. Otac mu je poginuo u Drugom svjetskom ratu. Vezano uz Bognerov životni put isti izvor navodi da je ovaj vrstan i iskusan diplomat nakon osnovnog školovanja u selu Cindrof došao u Beč, u jedan od bečkih internata kako bi pohađao Akademsku gimnaziju. Potom je u Beču upisao i 1956. godine završio studij svjetske (vanjske) trgovine i stekao titulu Dkfm. (diplomirani trgovac). Tri godine nakon toga je postao doktor ekonomskih (komercijalnih) znanosti.
Svoje znanje Bogner je dalje usavršavao na Sveučilištima u SAD-u, Francuskoj i bivšoj Jugoslaviji, odnosno u Zagrebu i Beogradu, gdje je disertirao na temu “Vanjskotrgovinski režim SFR Jugoslavije”.
S doktorskom titulom ekonomskih znanosti prijavio se je za rad u austrijskom Ministarstvu vanjskih poslova, gdje je počela i završila njegova diplomatska karijera.
Duga, uspješna i impozantna, koju je obilježilo veliko Bognerovo znanje, profesionalnost i strast za diplomaciju, kao i odlično znanje više svjetskih jezika. Sve to otvorilo je ovom gradišćanskom Hrvatu širom svijeta vrata za veleposlaničku dužnost. Kao primjerice u Indiji, Pakistanu, Rumunjskoj, Mađarskoj, Tajlandu, Mjanmaru (tadašnjoj Burmi), Laosu, Singapuru, Omanu i Hrvatskoj.
Kada je riječ o Hrvatskoj, dr. Bogner je od 1997. do 2000. godine u Zagrebu bio austrijski veleposlanik. Na kraju mandata za to je i nagrađen, kako smo prethodno naveli, visokim hrvatskim državnim odlikovanjem. Tajland mu je od 1981. do 1988. godine bio prvo veleposlaničko mjesto, a Zagreb od 1997. do 2000. posljednje. Prije Zagreba (1996.) bio je posebni izaslanik austrijskog predsjedanja Srednjoeuropskom inicijativom (SEI), a nakon Zagreba voditelj Ureda Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u Podgorici u Crnoj Gori (2003./2004.).
Nakon što se je vratio u Austriju i otišao u mirovinu, skrasio se je prvotno u svom omiljenom Gradišću, a potom u poodmakloj starosti (2021.), u jednom od bečkih staračkih domova. Kako piše tjednik “Hrvatske novine” Dr. Bogner, dok god je to mogao, često je posjećivao priredbe gradišćanskih Hrvata kako u Gradišću, tako i u Beču.
U dirljivom opraštanju Bognerove kćeri od oca na pokopu 5. rujna u Beču, Viveca Hameder je rekla: “Moj mi je otac poklonio svijet. I zbog toga ću mu uvijek bila zahvalna”. I mi svi zajedno za sve ono što je učinio za Hrvate i Hrvatsku. Ovaj svjetski čovjek i diplomat koji je, kako je istaknula njegova kćer, obožavao svoju unučad, nogomet, tenis, jedrenje i fotografiranje, te bio nepokolebljiv vjernik. Počivao u miru Božjem!
Fenix-magazin/SČ/Snježana Herek
