Šahovnica podsjeća na šah, zar ne? Igru na čijim su bijelim i crnim poljima, crne i bijele figure koje ratuju, bore se do zadnjeg, pa kada i taj zadnji pogine ostaje kralj pritisnut tako da više ni koraka ne može napraviti, a da glavom ne plati.
Piše: Dr. Jure Burić
Tamo je i pješadija, i konjica, i topovi, i lovci, tamo je i kraljica i svi su oni predodređeni izgubiti glavu samo da bi kraljeva glava ostala.
Majstori i velemajstori cijeloga svijeta nadmudruju se u svom znanju igranja te svjetski poznate i iz davnina igre. Uostalom tamo su crna i bijela polja koja zapravo ne predstavljaju ništa do li dvije uočljivo različite boje.
Vratimo se mi na naš crveno bijeli hrvatski grb. On nije ratni! On je grb ljubavi, čiste i neiskvarene ljubavi za svoj narod i svoju Domovinu. Ove boje za razliku od šahovskih predstavljaju postojanje “CROATIAE ALBAE” et “CROATIAE RUBRAE”! (Crvene i Bijele Hrvatske).
Ova Crvena Hrvatska nekada se prostirala na prostorima današnja Crne Gore, a Bijela tamo daleko na sjever do Poljske.
I ni u kakvim povijesnim spisima nema izričitog naputka s kojim će prvim poljem grb počinjati, jer početi s bijelim moglo bi značiti dominaciju Bijele, a crvenim Crvene Hrvatske.
Ne, stari Hrvati bili su izuzetno korektni međusobno da su ostavljali otvoreni i jednoj i drugoj mogućnosti.
Samo kad bi im nečiji režim nametnuo prvo crveno kako su to Karađorđevići naredili stvorio bi se inat, pa je dr. Ante Pavelić naredio prvo bijelo polje. I sad radi Antina inata, mi bi trebali pognuti glavu i prihvatiti Karađorđev?!
Ma nije potrebno ići u daleku prošlost. Dovoljno će biti u onu kada je prekrasni krov na saborskoj crkvi Sv. Marka u Zagrebu dobio i prekrasan hrvatski grb.
E, on je i onda i danas počinjao s prvim bijelim poljem. To bijelo polje je preživjelo i Tita i “titiće”, preživjet će uvjeravam vas i Pupovca i “pupovce”!
Jedanput sam za to prvo bijelo polje bio i kod suca za prekršaje u Zagrebu. Netko od “prijatelja” me je prijavio kako imam u svojoj studentskoj sobici “Ustaški grb”.
A grb je bio kupljen u jednoj trgovini tik uz Trg Bana Jelačića i bio je u mesingu na crnoj drvenoj podlozi. I na njemu nije bilo boja, samo udubljene i ispupčene kockice. Ja sam onu ispupčenu obojio u crvenu boju, pa je valjda zato ona izdubljena trebala biti bijela?!
Na optužbe sam odgovorio gosponu (zapravo drugu) sudcu “satom iz hrvatske povijesti o grbu”koji ste gore već pročitali. Samo je slušao i onda zagalamio: “Idi k vragu i ti i tvoj grb, neću te osuditi”.
A kad sam mu odgovorio kako “nećemo k vragu ni ja ni moj grb”, samo zagrmi: “izlazi da te ne vidim dok se nisam predomislio”. I nije mi bilo druge, izletio sam kao metak, samo da se ne predomisli!
E, volio bih danas vidjeti nekog pametnjakovića koji bi me za isti takav grb osudio. Naravno govorim o grbu, bez onog “dodatka iznad njega”. To se službeni grb današnje Republike Hrvatske i to se ne smije mijenjati.
Ali za svakog pravog Hrvata, svaki hrvatski grb, počinjao bijelim ili crvenim poljem je hrvatski grb, bio onaj danas službeni ispred Hrvatskog sabora ili onaj na saborskoj crkvi Sv. Marka u Zagrebu.
Oba ta grba su naša hrvatska, bez obzira kojim poljem taj grb počinjao. I nema život stvora koji bi meni osobno mogao zabraniti bilo koji od ta dva grba, bilo onaj s bijelim ili onaj s crvenim početnim poljem u hrvatskom grbu.
Fenix-magazin/SČ/Dr. Jure Burić
NAPOMENA: Dr. Jure Burić je poznati dubrovački liječnik, sudionik Hrvatskog proljeća i ratni povjerenik Hrvatske vlade za jug Hrvatske, prvi župan Dubrovačko-neretvanski i bivši zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabor do njegovoga ukinuća.
