U srijedu je u prostorijama Hrvatskog generalskog zbora u Zagrebu održana konferencija za novinare na temu srpske jezične agresije. Nakon toga su koordinacije udruga hrvatskih branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata uputile priopćenje za javnost kojeg prenosimo u cijelosti:
Jezik je pored teritorija, naroda i vlasti temeljni stožer države i društva, nacije ili bilo kojeg identiteta. Svaki napad na bilo koji od tih ključnih stožera jest agresija i rušenje društva. Prije dvadesetak godina početkom 90-tih svjedočili smo oružanom napadu na hrvatsku državu, teritorij i narod, no prije toga svjedočili smo Novosadskom sporazumu iz 1954. godine kao i Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine, dakle naši preci prije nas žestoko su branili samostojnost hrvatskog jezika, a branitelji državu. Činjenica stvaranja srpsko-hrvatskog jezika jest još jedan od udara na samostojnost hrvatskog jezika, kojeg cijelo vrijeme branimo, a nakon 90-te svjedočimo od Snježane Kordić na dalje, neprekidno se događa kulturološki udar na temelj cijele hrvatske kulture i stupa hrvatskog identiteta, a to je hrvatski jezik.
U najvišoj instituciji državne vlasti, Hrvatskom saboru krše se temeljni pravni dokumenti Republike Hrvatske, Ustav i zakoni, a napominjemo kako je hrvatski jezik od 2013. godine postao službeni jezik u Europskoj Uniji. Budući se sada Hrvatsku ne može više napasti oružanom agresijom kao 1990. godine, sada se mijenja taktika kojoj smo već imali prilike svjedočiti „Iza srpskih akademika stižu srpski tenkovi“
Bez jezika ne postoji niti jedna identitetska zajednica, osobito država ili nacija ili narod. Stoga svaki napad na jezik predstavlja zapravo agresiju. Kada se radi o srbijanskoj oružanoj agresiji i velikoj Srbiji 90-tih su pokušali napadom i okupacijom teritorija, etničkim čišćenjem te rušenjem vlasti izravno fizičkom silom i na druge načine rušiti stupove hrvatske vlasti, no kada su vidjeli da to ne mogu, jer su ih zaustavili hrvatski branitelji krenulo se u kulturološki napad na identitet, prvenstveno na hrvatski jezik, budući sva kultura počiva na jeziku.
Događaj u Hrvatskom saboru kada je hrvatska zastupnica govorila stranim srbijanskim jezikom jest vrhunac te agresije na Hrvatsku, ali nije početak. Nažalost naše državne institucije poput Ministarstva kulture, Ministarstva znanosti i obrazovanja financiraju knjige i druge projekte koji su isto tako usmjereni na rušenje kulturnog identiteta ili jezika. Sjetimo se Snježane Kordić koja je tumačila kako ne postoji samostalni hrvatski jezik ili Deklaracije o zajedničkom (regionalnom) jeziku iz 2017. godine, projekt koji negira samosvojnost hrvatskom jeziku.
Službeni jezik prema Ustavu RH i zakonima u Hrvatskoj jest hrvatski jezik, sada dodatno zaštićen i Europskoj Uniji kao jedan od službenih jezika kojim se govori u Europskom parlamentu.
Hrvatski branitelji prepoznaju agresiju na jezik koja ruši jedan od stožera države i društva te dobro razlikuju slobodu govora od srbijanske jezične agresije odnosno napada u Hrvatskom saboru. Poštivanje Ustava i zakona je temelj uređene države i društva. Iza akademskih teza obično stižu tenkovi, odnosno okupacija. To nećemo dozvoliti. Tragično je što se sve ovo događa sada nakon toliko godina samostalnosti hrvatske države. Zabrinjava inertnost i odugovlačenje zaštite države u ovom slučaju kroz zaštitu hrvatskog jezika od strane odgovornih državnih institucija i pojedinaca. Od saborskih zastupnika tražimo žurnu raspravu na ovu temu, u sklopu sjednice Hrvatskoga sabora za vrijeme izravnog TV prijenosa, javnu osudu ovakvog kršenja hrvatskog Ustava i Zakona, te Poslovnika Hrvatskog sabora.
Fenix-magazin/MF
