U Laslovu je u nedjelju obilježena 34. godišnjica obrane i okupacije sela, koje je 152 dana bilo prva crta južne linije obrane Osijeka od srpske paravojske i JNA, sve do 24. studenoga 1991., kada su se preostali branitelji i civili probili iz okruženja u kojem su bili nakon okupacije Vukovara.
U obrani ovog sela 18 kilometara od Osijeka, nastanjenog većinskim mađarskim stanovništvom, poginulo je 48 hrvatskih branitelja i civila, a za 15 ih se još traga.
Uz članove obitelji poginulih Laslovčana, suborce i mještane Laslova u Parku hrvatskih branitelja svijeću je upalio potpredsjednik Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.
Laslovo obranili Mađari i Hrvati, rame uz rame
Naglasio je kako je došao iskazati zahvalu hrabrosti hrvatski branitelja koji su puna 152 dana branili Laslovo u okruženju srpskih paravojnih postrojba i Jugoslavenske vojske (JNA) i jednako tako iskazati zahvalu zapovjedniku obrane koji je sa svojim timom ljudi donio odluku izvući ljude iz opkoljenog Laslov u gotovo nemogućim uvjetima.
No, nažalost, 48 hrvatskih branitelja i civila, branitelja Laslova, izgubilo je život za slobodu Hrvatske a 15 njih se još uvijek vodi kao nestale, kazao je Medved, podsjetivši na činjenicu da su Laslovo obranili Hrvati i Mađari, rame uz rame.
Također je napomenuo kako i danas Mađari i Hrvati žive u zajedništvu.
“I to je ta snažna poruka, to prijateljstvo koje je stvoreno u najtežim okolnostima, u najtežim danima naše novije povijesti, a to je i danas ovdje prisutno”, istaknuo je ministar Medved.
Podsjetio je da se Laslovo danas razvija uz potporu Vlade RH i poprima obrise predivnog mjesta za život; “da mlade generacije ostaju ovdje i grade svoju perspektivu. ali nikad ne zaboravljajući kroz kakve strahote je prošlo Laslovo i koliko žrtava je dalo za slobodu Hrvatske”, poručio je.
Potraga za nestalim Laslovčanima
Upitan ima li kakvih novih saznanja o nestalima iz Laslova, ministar Medved je naglasio da se svakodnevno, kao i na drugim područjima, provode probna iskapanja i obavljaju sve radnje koje su nužne za sami izlazak na teren.
“Prije desetak dana u Selešu smo pronašli posmrtni ostatak jedne osobe, kao što smo na području Ovčare pronašli još jednu osobu. Nastavit ćemo i ovdje u Laslovu, ali nastavit ćemo i u svim drugim područjima gdje tražimo naše nestale i nikada nećemo stati”, zaključio je Medved.
Saborski zastupnik mađarske nacionalne manjine Robert Jankovics je istaknuo kako je Laslovo još jedno stratište mađarske zajednice u Hrvatskoj.
Cijeli listopad i studeni komemoriranje uspomena na Mađare koji su branili hrvatsku domovinu
“Mi smo cijeli listopad i studeni obilazili i komemorirali uspomene na Mađare koji su branili Hrvatsku diljem Slavonije, od Marinaca, Vukovara, Korođa, danas Dalj planine, Laslova. Ta velika žrtva koju mađarska zajednica koja ovdje živi i koja je Hrvatsku od početka smatrala svojom domovinom, daje za pravo kada tražimo da ovdje gdje volimo živjeti, gdje se osjećamo dobro, imamo najbolje uvjete za život”, poručio je saborski zastupnik Jankovics.
Posebno je izrazio zadovoljstvo što je zapovjednik obrane Laslova Ladislav Kočiš zajedno sa svojim suborcima napisao knjigu „Laslo 152“, koja je temelj za generacije koje dolaze da ne zaborave junačka djela koja su ovdje napravljena u južnoj obrani Osijeka, u čemu je Laslovo imalo krunsku ulogu, i da se ta ulogu nikada ne zaboravi.
Ladislav Kočiš, ratni zapovjednik obrane Laslova: Predaja nije bila opcija jer smo bili svjesni što bi nam se dogodilo
Ladislav Kočiš, ratni zapovjednik obrane Laslova podsjetio je da se ovaj dan obilježava jer je laslovačka obrana odlučila da se više ne može braniti
“Imali smo veliki broj ranjenika, imali deset mrtvih, ostali bez streljiva, a pomoć koja je obećana nije dolazila. Donijeli smo odluku da moramo spasiti preostale živote i odlučili smo se za proboj s prvim mrakom”, prisjeća se Kočiš.
Naglasio je kako predaja srpskom agresoru apsolutno nije bila opcija jer su i onda kao i danas bili svjesni što bi se s njima dogodilo.
Dodao je kako su moral, disciplina i zajedništvo branitelja bili na tako visokoj razini da se to rijetko postiže.
“Vjerovali smo sami u sebe. Imali smo 27 ranjenika, a samo tri nosila. Naš moral je bio toliko jak, toliko moćan, disciplina i zajedništvo su bili takvi da je sve to pripomoglo da se probijemo na slobodan teritorij”, naglasio je Kočiš.
Fenix-magazin/MMD/Hina
