Medicinska sestra Ivana Klanac-Stern radi u jednoj od bolnica u New Yorku. Već je nekoliko puta za Fenix otkrivala situaciju s pandemijom koronavirusa u najnaseljenijem gradu u SAD-u, u kojem živi više od 8 milijuna stanovnika.
Ivana od početka pojave koronavirusa u New Yorku radi na odjelu s Covid pacijentima. Sad je tome, kaže, došao kraj.
– Mjesec i pol života u “paklu” pomalo dolazi kraju. Moj Covid odjel je zatvoren, pacijenti su prebačeni na drugi odjel jer nam je odjel u fazi terminalnog čišćenja od koronavirusa. Smanjio se broj dolazaka Covid pacijenta, manje se umire, “normalni” pacijenti se opet primaju u bolnicu – otkriva Ivana.
Nikad do sada nisam vidjela toliko smrti
Ne krije da ovo “Covid vrijeme”, nije bilo nimalo lako.
– Proživjela sam mjesec dana intenzivnog rada od 6.30 ujutro do ponekad i 22 sata. Bez mogućnosti odlaska na pauzu, bez hrane po cijeli dan. Bila sam iscrpljena i slomljena. Pola kolegica nam je dobilo virus, mi ostali smo radili i za njih, ponekad po pet dana na tjedan od jutra do mraka na nogama, u strahu hoće li nam ljudi preživjeti, okrećući ih na trbuh, svako malo mjereći saturaciju kisika u krvi, brzo reagiranje kad mi skoro prestaju disati…Svi pacijenti u bolnici su nam bili samo Covid pacijenti, nikad toliko smrti nisam vidjela pred očima kao kroz ovo razdoblje. Napetost i stres svakodnevice izmorio nas je fizički i psihički – kaže Ivana.
Svo medicinsko osoblje prolazi testiranje na antitijela.
– Izvadili su mi krv, rezultate sam dobila za dva dana. Negativna. Očito je zaštitna oprema, maske koje su mi se urezivale na lice i ostavljene linije i crvenilo satima, i konstantno pranje ruku, imali učinka. Nisam imala priliku doživjeti karantenu i biti zatvorena u kuću poput ostalih. Prisiljeno biti zatvoren može dovesti do ludila, znam. Ali, sam zato bila dio pandemije (koja nažalost još traje) i bila na “prvoj crti” ovog, za mnoge, smrtonosnog virusa, spasili smo mnoge živote, svaki dan slušali članove obitelji koji su zvali kako bi pitali za svoje voljene jer su im posjete bile zabranjene. Tješila bih ih, a oni bi me s puno zahvalnosti blagoslivljali. Svi smo bili sretni kad bi otpuštali pacijente iz bolnice i vraćali ih kući – kaže Ivana.
Cijelo ovo vrijeme podrška su joj bile njezine tri kćeri u čijim je očima ona superjunakinja.
– One sve znaju o koronavirusu, simptome, znaju zašto ljudi završavaju u bolnici, što se događa, zašto pacijenti dolaze na respirator. Kad sam im rekla da nacrtaju nešto za bolnicu kao potporu osoblju, istraživale su po internetu i na kraju odlučile nacrtati mamu kao superjunakinju – kaže Ivana.
Ne čudi, jer je za njih njihova mama hrabra, borbena i snažna.
Fenix-magazin/MD
