Tradicionalno 41. hodočašće Hrvata katolika iz hrvatskih katoličkih misija iz Pastoralnog područja Sjeverna Rajna i Vestfalija, Belgije, Nizozemske i šire, u Marijansko svetište Djevice Marije „Tješiteljici žalosnih“ u Kevelaer organizirano je, u subotu 1. listopada, u organizaciji Hrvatske katoličke misije (HKM) Donja Rajna – Moers i njezina voditelja fra Josipa Filipovića.
Svečano misno slavlje u Gospinoj bazilici u svetištu predvodio je voditelj HKM Bielefeld dr. vlč. Jure Strujić, u suslavlju s voditeljem HKM Donja Rajna – Moers fra Josipom Filipovićem, voditeljem HKM Dortmund vlč. Zrinkom Brkovićem i s još desetoricom biskupijskih i redovničkih svećenika. Prije misnog slavlja išlo se u ophodu od sakristije dvorištem ispred katedrale do u katedralu, a više je vjernika bilo u hrvatskim narodnim nošnjama. Misnom slavlju pribivao je i generalni konzul Generalnog konzulata Republike Hrvatske iz Düsseldorfa dr. Ivan Bulić.
Sve je na početku pozdravio domaćin kanonik i župnik Gospine župe u Kevelearu Gregor Kauling zaželjevši na hrvatskom jeziku hrvatskim hodočasnicima dobrodošlicu u to Marijansko svetište, u koje Hrvati katolici rado hodočaste.
Potom je u ime organizatora hodočašća HKM Donja Rajna – Moers dobrodošlicu svima uputio fra Josip Filipović. „Evo nas, hvala dragom Bogu, ovdje dvije godine nakon pandemije i različitih životnih izolacija. Ponovno smo kao zajednica Hrvata katolika došli u ovo drago svetište. Nakon pandemije, koja je u nas ulila strah, ponovno se nad ljudskim rodom izlila nova tama, a to je rat koji u ljudima izaziva strah, strepnju i nevjericu. Zasigurno tu su i naše životne poteškoće i naši svakodnevni životni križevi, ali nam naša Majka Marija govori: Ne bojte se, ja sam uz vas, štitim vas i tješim! Neka nam naše današnje molitve i želje budu uslišane po zagovoru Blažene Djevice Marije“, istaknuo je.
U uvodnoj riječi predvoditelj misnog slavlja vlč. Strujić je kazao kako smo došli u ovo Gospino svetište da budemo povezani jedni s drugima i s Gospom.
„I mi možemo uočiti i vidjeti kako smo i mi u ovom vremenu izgubljeni, kako ne znamo gdje smo, kako smo zaboravili svoju tradiciju, svoje ime, svoj identitet, kako se više ne možemo sjetiti kome pripadamo, gdje nam je domovina, gdje nam je obitelj, što nam je važno i sveto“, kazao je vlč. Strujić u propovijedi te dodao: „Zar i mi nerijetko u našem življenju ne pronalazimo pravu riječ. Ostajemo nijemi, ne znamo razgovarati, ne znamo se družiti, zaboravili smo i pogazili svoju obitelj. Ne znamo gdje bismo se smjestili, ne znamo koji su naši korijeni. Zar se i nama često u našem životu ne događa da ne znamo gdje smo, tko smo, kamo idemo, kako se zovemo. Utopili smo se u bezlično društvo kojemu ništa nije sveto, koje je ubilo svoje značenje, koje se odriče svojih kršćanskih korijena, društvo koje je srušilo bitne elemente čvrstoće, etike, morala, vjernosti. Utopili smo se u bezličnu masu koja nas često čini nesretnima. Danas smo zaboravili biti, zaboravili svoj identitet. Na žalost, danas smo izabrali živjeti „light kršćanstvo“, neko bezbrižno kršćanstvo, kad ćemo nedjeljom izabrati biti kršćanima, a onda preko tjedna neki drugi život. Stoga je danas važno da se sjetimo tko smo i kome pripadamo. Zato danas dolazimo Majci Tješiteljici žalosnih zajedno s ljubljenim učenikom Ivanom“, istaknuo je propovjednik dodavši kako je trenutak križa jedan je od najstrašnijih trenutaka ljudske povijesti.
„U tom teškom trenutku ljudske povijesti događa se i veliki trenutak ljubavi. Svako teško vrijeme je ujedno i vrijeme novih mogućnosti, novoga izbora, vrijeme novoga načina života. Trenutak u kojem Isus kaže Mariji – „evo ti sina“ i trenutak u kojem kaže učeniku – „evo ti majke“, trenutak je velike ljubavi. To je trenutak Božje ljubavi koja nam daruje novu nadu. Nije sve izgubljeno. Marija je ta koja može vratiti izgubljene uspomene. Marija je ta koja nam može probuditi izgubljeni identitet. Marija je ta koja može ponovno nadahnuti nadu naših srcima i dati da radosno koračamo kroz ovaj život. Isus s križa svakome od nas daje lijepu baštinu. Danas stojimo kod Marije Majke, kod Tješiteljice žalosnih da bi nas utješila i pomogla na našim životnim putovima, a za to je potreban trenutak iskrena srca i iskrene molitve. Neka Gospa izbriše naše suze, neka obnovi naša ranjena srca, neka blagoslovi naše obitelji, neka vrati mir i blagoslovi lice ove zemlje. Zajedno smo s njom pod križem, zajedno s njom nosimo svoj križ, s njom patnicom sami patimo i ozbiljno računamo s njezinim zagovorom. Neka ovaj današnji dan i trenutak zajedništva i molitve, trenutak naših zavjeta, unese mir i radosnu snagu u našim srcima po zagovoru Gospina Sina, a našeg Brata i Prijatelja Isusa Krista.“
Na kraju misnog slavlja fra Josip Filipović je svima zahvalio na svemu te je sve potaknuo na Gospinu listopadsku pobožnost. Nakon završnog blagoslova išlo se pred Kapelu milosti gdje se molila molitva „Anđeo Gospodnji“. Vjernici su imali prigodu dati svoj doprinos za organizaciju hodočašća i pomoći siromašnim studentima u domovini. Bila je prigoda i za osobne molitve i sakrament sv. ispovijedi.
Misno slavlje svojom je pjesmom animirao zbor mladih HKM Donja Rajna – Moers pod vodstvom pastoralnog suradnika u toj misiji Darka Lovrinovića.
Nakon ručka svi su uz hrvatska nacionalna i duhovna obilježja u ophodu išli od Kapele milosti do Hrvatskog križa moleći krunicu i pjevajući Gospine pjesme.
Ispred Hrvatskog križa vlč. Strujić održao je nagovor: „Stojimo pod križem naše boli. Naših neuspjeha, naših svađa, naše nejedinstvenosti. Stojimo pod križem naših grubih i otrovnih riječi. Stojimo pod svojim osobnim križem koji nam je teški teret. Promatram u svom križu i križ svoje obitelji, križ svoga naroda. U križu promatram i bol svijeta koja je toliko očita i jasna, koja nam pokazuje da je ovaj svijet naše sudbine, da je ova zemlja natopljena krvlju, patnjom, boli mnogih ljudi. U križu čovjek nikada ne traži tko je kriv, traži samo olakšanje, izlaz, snagu. Stojimo pod križem i gledamo taj križ pred kojim smo se našli uspoređujući ga s našim životnim križevima, križ koji nije prazan, na kojem je razapet sam naš Spasitelj. Dok stojim pod križem svoga života, znam da nisam osamljen, znam da ima netko tko je križ kao znak sramote pretvorio u znak pobjede. Stojim i gledam onoga koji je za mene razapet na drvu križa, Isusa, Brata, Spasitelja, Otkupitelja. I
znam da njegova ljubavi prema meni i mene potiče da nosim svoj križ i da pomažem i drugima nositi njihove križeve. Neka svi naši životni križevi – osobni, obiteljski, domovinski, budu uvijek blagoslovljeni, dobri Bože, Tvojim križem, križem koji je donio spasenje svijeta.
Kako se bliži svetkovina Svih Svetih i spomendan vjernih mrtvi, a kako mnogi vjernici ne mogu pohoditi svoje najmilije, izmoljena je molitva odrješenja za sve stradale, umrle i poginule. Hodočašće je završilo himnom Republike Hrvatske „Lijepa naša“.
Fenix-magazin/MD/Tekst i snimke: Adolf Polegubić
