Nema onog tko nije čuo izraz “tvrdoglav ka magarac”, a nekolicina vlasnika magaraca u subotu u Posedarju, gdje je održana 50. Tradicionalna trka magaraca, mogla se i uvjeriti u magareću tvrdoglavost.
Nije da oni nisu to znali, ipak su vlasnici životinje koja je postala rijetkost u Dalmaciji, ali je bila i ostala tvrdoglava i izdržljiva.
– Ali kad toliko želiš pobijediti, moliš Boga da mu da pamet i volju da požuri. Želiš ti onaj pršut, ali tovar neće pa neće, smije se jedan od vlasnika magaraca koji su se natjecali u “Trci magaraca”.
Još ako je glavna nagrada nadaleko poznati Posedarski pršut, onda je motivacija tim već za vlasnika magarca.
U trci je sudjelovao i magarac koji je poslužio kao primjer za spomenik koji je postavljen u Sukošanu, a kojim su Sukošanci odali počast životinji koja je simbol težačkog života, ali i Dalmacije.
-Uz znak zahvale ovoj plemenitoj životinji, u Sukošanu na obali na Ruševcu otkriven je spomenik, statua tovara u naravnoj veličini, kaže mi poznati zadarski novinar Velimir Brkić u zadarskom kraju poznat po nadimku Vele.
Vele je jedan od onih rijetkih novinara koji znaju prepoznati, ne samo zanimljiv događaj, već i izvući zanimljivu priču iz svakog, pa i onog koji vam je čvrsto odlučio ne otkriti je. Zbog toga ga vole baš svi u Zadru i zadarskoj okolici, ali i iseljenici iz ovog kraja.
Pa ne čudi što baš na svakom događaju na kojeg odem, čujem pitanje: Je li Vele tu? Zapravo, bilo bi čudno da to pitanje ne čujem.
Vele već godinama prati sva tradicionalna događanja u okolici Zadra, pa i trku magaraca u Posedarju koja godinama zaredom privlači veliki broj posjetitelja na posedarsku rivu.
Dok domaći uživaju, turisti fotografiraju i čude se kako to da u Dalmaciji dižu spomenike magarcima te o njemu još pjevaju pjesme. A zapravo je fascinantna ta magareća strpljivost sa svom tom djecom, njihovim mama a ponekad i očevima koji se žele fotografirati s magarcima.
– Kako to da ima taj tvoj magarac toliko strpljivosti?, upitam jednog vlasnika.
– Odmah da te ispravim, nije magarac nego tovar, odvrati mi mladić sa smijehom.
Zapravo je i jedan i drugi naziv ispravan, samo u nekim selima se kaže tovar, u nekim magarac.
-Nemojte se čuditi što dobro podnosi slikanje, pa tovar je simbol ustrajnosti i izdržljivosti, kad bi svi mi bili toliko izdržljivi ne bi bilo nikakvih problema – nasmijao se jedan vlasnik tovara, dok je drugi pojasnio kako je njegov magarac iz Perušića, a poznat je po mirnoći ali i izdržljivosti, pa se slobodno s njim možemo slikati.
Drugi mladić nadoda kako je dobro da se održava ova trka magaraca, a i “naslikvanje s magarcem” jer kako bi djeca inače znala kako izgleda magarac.
Nažalost, u pravu je jer je sve manje tovara, odnosno magaraca u mjestima gdje su nekad bili gotovo jedina životinjska snaga, osim u Dalmaciji, i Istri i Hercegovini.
– Samo ovu dicu malo toga zanima, samo da im je na TikTok pa poslije nekoliko dana gledam na TikToku svog tovara – smije se jedan od vlasnika tovara.
A eto, ako ništa drugo makar će djeca vidjeti magarca na TikToku, pridružim se šali pa se i sama pridružim “naslikavanju” s tovarom.
Oni koji nisu uživali u trci magaraca, mogli su uživati u izložbi fotografija pod nazivom “Trka magaraca kroz povijest”, natjecanju u plivanju, nošenju jaja u žlici za djecu, skakanju u vrećama, povlačenju konopa, i naposljetku koncertu grupe Vigor. Ipak, trka magaraca je trka magaraca…i ne viđa se svaki dan da i tovar otkaže poslušnost na veliku tugu svog vlasnika koji ipak neće dobiti posedarski pršut!
Fenix-magazin/Marijana Dokoza
