Nakon punih devet mjeseci borbe s koronavirusom i posljedicama koronavirsa i nakon što su liječnici više puta “dignuli ruke” od njega ne dajući mu nikakve nade da će preživjeti, Marijo Barišić (50) iz Wuppertala, a koji je podrijetlom iz Banje Luke, vratio se u svoju obitelj kao pobjednik. Ne još potpuno zdrav, ali daleko od liječničkih prognoza od prije nekoliko mjeseci.
Marijo je bolest pobijedio uz veliku podršku liječnika i medicinskog osoblja kao i molitvene zajednice, u koju se uključila rodbina, prijatelji pa i dobri ljudi raznih nacija i vjera, koji su se molili za njegovo ozdravljenje, prikazivali mise i hodočastili u više svetišta.
Dalibor Ćosić, Marijev pašanac je za Fenix-magazin.de otkrio kako je sve počelo i koliko je bilo teško dok je trajala borba za ozdravljenje.
– Sve je počelo prošle godine u kolovozu kada je korona utvrđena kod svih članova obitelji Barišić pa tako i kod Marija. Svi osim Marija koronu su preboljeli relativno dobro, govori Dalibor.
Kad su simptomi postali teški, Marijo je hospitaliziran, a nakon nekoliko dana u bolnici, priključili su ga na respirator. Njegovo stanje se dalje pogoršalo pa su liječnici jedinu nadu vidjeli u ECMO aparatu.
– Pomoću tog aparata su ga održavali na životu. Oba plućna krila nisu bila više u funkciji te je jedina mogućnost bila transplantacija, govori Dalibor.
Puna 135 dana Marijo je bio spojen na ECMO aparat. Riječ je o aparatu za izvantjelesnu membransku oksigenaciju, odnosno, kako navodi medicinski časopis The Cochrane Collaboration vrsti liječenja za održavanje životno ugroženih bolesnika na životu, a kojoj je cilj potpomoći rad srca i pluća.
– Kod bolesnika s teškim zatajenjem plućne funkcije ECMO omogućuje izmjenu plinova. Pacijenti s teškim zatajenjem srca ili zastojem srčanog rada, ECMO postupak koji se još naziva i izvantjelesno srčano plućno oživljavanje (engl. extracorporeal cardiopulmonary resuscitation, ECPR) omogućuje izmjenu plinova i održavanje krvotoka u tijelu. Primjena ECMO postupka povezana je s višestrukim rizicima (npr. krvarenje, stvaranje krvnih ugrušaka) , navodi The Cochrane Collaboration .
Marijo proveo 90 dana u komi
Od tih 135 dana u kojima je bio priključen na ECMO aparat, Marijo je bio gotovo 90 dana u komi. Koliko je to bila složena situacija govori podatak da je malo poznatih slučajeva kad su pacijenti uspjeli preživjeti toliko dana na ovome aparatu.
Liječnici su nakon samo četiri tjedna, koliko je Marijo bio priključen na ECMO aparat, htjeli isključiti aparat jer nisu vidjeli daljnjeg smisla, ali jedan dio liječnika je vjerovao da bi Marijo mogao uspjeti te su se tome protivili. I tu je sami početak Marijevog puta do čudesnog ozdravljenja.
Liječnici su kazali kako se čudo događa samo u Bibliji, ali dogodilo se!
Situacija s Marijevim zdravljem je bila toliko teška da su liječnici nekoliko puta zvali članove Marijeve obitelji da se dođu oprostiti od njega, ali upravo obitelj, njegova supruga Mirjana i dva sina Lionel i Lenard, nisu gubili nadu, te su ga svakodnevno posjećivali i uporno pričali s Marijom koji je u to vrijeme bio u stanju kome.
– Liječnici, pa sigurno i puno njih drugi bi rekli da Marijo u tom stanju ništa ne čuje i ne osjeća. No, Marijo se sad sječa kako ga je upravo ta posjeta i razgovor svojih najbliži ojačalo, motiviralo i držalo na životu, otkriva obitelj.
Iako su liječnici jednom prilikom sinu Lionelu rekli da se čudo događa samo u Bibliji, a da medicina pokazuje kako Marijo nema šanse, nadu i vjeru nisu gubili ni rodbina ni prijatelji tako da se na želju supruge Mirjane i njene sestre Maše od prvoga dana organizirala molitvena zajednica za Marija.
– Na početku nas je bilo nekoliko i molili smo Gospinu, Pompejsku krunicu, vapili smo Gospi od Zdravlja za ozdravljenje Marija da bi s vremenom to preraslo u jednu veliku molitvenu zajednicu u kojoj molimo do danas svaku večer u 21 sat. Povezani smo WhatsApp grupom, a zajednici se s vremenom pridružili i ljudi drugih nacionalnosti i vjera pa čak i oni koji ni ne znaju našeg Marija, rekla nam je dobra prijateljica i susjeda Marijeve obitelji.
Velika podrška obitelji i molitvenoj zajednici bio je voditelj HKM Wuppertal, fra Marko Domazet-Lošo, kao i voditelj HKM Düsseldorf, fra Tomislav Dukić. Njihova pastirska podrška je bila snažna, ohrabrujuća i utješna za obitelj, koja je ustrajala u molitvi i vjeri u Marijevo ozdravljenje.
Marijo je u prosincu prošle godine iz HELIOS klinike u Wuppertalu prebačen u Hannover gdje se trebala obaviti transplantacija pluća koja se uz određene probleme i obavila koncem siječnja ove godine. Na svu sreću, sve je dobro proteklo tako da je Marijo nakon rehabilitacije i nakon punih 9 mjeseci borbe i neizvjesnosti, u nedjelju 22. svibnja napokon došao doma.
Bilo je to veliko emotivno slavlje. Okupili su se u Marijevoj ulici uz obitelj i rodbinu (brat i sestra su stigli iz Hrvatske) i mnoštvo prijatelja i susjeda koji su mu zaželjeli dobrodošlicu posebnom pjesmom “Kako je dobro vidjeti te opet”. Na gitari je svirao Dome Kodžo dok je Tamburaški sastav “Hrvatski Čuvari” iz Wuppertala, u kojima svira i Marijev sin Lenard, otpjevali nekoliko pjesama. Pjesma i suze radosnice zatekli su i samog Marija koji ih je oduševljeno pozdravio na početku svog ‘novog života’.
– U ovom slučaju veliki pobjednici su i liječnici HELIOS klinike u Wuppertalu, koji su se na čudesan način odvažili dati Mariju šansu i usprotivili se svim medicinskim pokazateljima.
Nadam se da će u budućnosti poučeni Marijovom slučaju dati i drugim pacijentima istu šansu, rekao je Dalibor, pašanac od Marija koji je ga od samog početka svakodnevno pratio u njegovoj borbi za životom jer je bio u kontaktu s liječnicima i obitelji.
-Marijeva borba i povratak kući nakon 9 mjeseci te okolnosti u kojima je sve bio, pokazali su da se čuda ipak događaju i to ne samo u Bibliji, toga su uvjerenja svi njegovi najbliži, koji žele svjedočiti o toj predivnoj Božjoj milosti i tom čudu. Hodočašće i misu zahvalnicu predvodit će naš fra Marko već u lipnju, a i Marijo se želi što prije osobno zahvaliti liječnicima u HELIOS klinici, kaže Dalibor.
Za sada se Marijo treba čuvati kako ne bi dobio neku infekciju.
– Relevantna je prva godina nakon transplantacije a onda se nadamo skupa s našim Marijom proslaviti u velikom društvu njegov 1. rođendan s novim plućima. Ne samo da nam Marijo konačno opet može samostalno disati nego i skupa sa svima nama uzdiše sa zahvalnošću i raduje se svakim novim danom koji mu je kroz ovo Božje čudo po zagovoru naše nebeske Majke, darovan, kaže nam za Fenix-magazin supruga Mirjana.
Fenix-magazin/MD/Zvonko Bosnić
