FRANKFURT – Proputovati cijeli svijet na motoru, želja je 36-godišnjeg Željana Rakele iz Splita koja se sve više ostvaruje. U zadnjih pet godina, Želja je na svom motoru BMW GS 1200 Adventure bio na pet kontinenta, boravio u preko 90 država i prošao više od 270.000 kilometara. Svi navedeni podaci nadopunjeni su nakon nedavnog samostalnog Rakelinog relija po Australiji, koju je cijelu obišao za svega 19 dana vožnje prešavši 20.000 kilometara.
Na povratku za Split, u Frankfurtu, gdje mu je dopremljen motor iz Australije, iz razgovora smo pokušali doznati više o čovjeku kojemu je hobi putovati svijetom na svom motoru.
– Završio sam automehaničarski zanat. Bavio sam se borilačkim sportovima. Radio kao zaštitar po diskotekama u Splitu, a zatim otvorio vlastitu zaštitarsku tvrtku koja danas zapošljava 50 radnika. Osim zaštitarske tvrtke imam i kick-boxing klub Terminator, a predsjednik sam i osnivač BMW Motokluba Split, priča o sebi Rakela ističući da mu je na poslovnom planu najveći uspjeh kada je bio osobni vozač i bodyguard bivšeg sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbachova.
MN: Hrvata ima diljem svijeta i oni mi pomažu
Svoja putovanja dijelom plaća vlastitim novcem, a dio pokrivaju sponzori.
– Financiranje ovakvih putovanja je sve teže jer gospodarstvenici u Hrvatskoj jedva vraćaju kredite i isplaćuju plaće radnicima. Olakotna mi je okolnost za putovanja to što sam Hrvat i što Hrvata ima diljem svijeta. Poznajem mnoge naše ljude i oni mi pomognu. Neki to naprave uz male donacije, a drugi tako što prespavam i jedem kod njih, priča Želja ističući da je bogat onaj koji ima prijatelje.
Na pitanje je li na putovanjima imao neugodnosti, odgovara potvrdno.
– Najopasnije mi je bila vožnja kroz Pakistan, na području Baluchistana gdje je bila ratna situacija. Imali smo jako neugodna iskustva s njihovom vojskom, kaže Želja koji se prisjeća i svoje prometne nesreće u dalekom Sibiru.
MN: Australija negdje izgleda zastrašujuća
– Imao sam prometnu nesreću u kojoj mi je puklo lijevo koljeno. Četiri sam se dana taksijem izvlačio iz Sibira. Najprije mi je trebalo prijeći 600 kilometara do prve udaljene bolnice, u kojoj se zbog straha od vađenja zdravih organa ipak nisam dao operirati. Unatoč bolovima, izdržao sam i avionom sam stigao do Zagreba gdje sam uspješno operiran.
Na pitanje kako je doživio Australiju odgovara:
– Australja je jako veliki kontinent s malo stanovnika pa nenaseljena područja izgledaju zastrašujuće. Znao bih proći cijeli dan, a da ne progovorim ni jednu riječ. Veliki problem je i to što je Australija jako skupa za nas iz Hrvatske. Na nekim mjestima gdje je pustinja, plaćao sam gorivo po 2.2 dolara po litri, a spavanje u Road Hausim usred pustinje i po 140 dolara za noć. Noću nisam vozio jer je jako opasno radi životinja na cesti. To me je ograničavalo jer nisam mogao prelaziti više od 1.200 kilometara dnevno. Ipak, putovanje je bilo puno adrenalina, lijepih iznenađenja i uspomena. Drago mi je da sam kao prvi Hrvat sa hrvatskim tablicama na motoru sam obišao cijelu Australiju, ponosno će Rakela kojemu se anegdota iz Pertha usjekla u pamćenje.
– Vidio sam da mi čovjek ljubi registarske oznake na motoru. Nisam znao razlog dok nije progovorio hrvatski. Rekao je da je presretan što u Australiji vidi hrvatski grb na motoru sa hrvatskim tablicama.
Za razliku od prethodnih putovanja, na kojima je putovao sa prijateljima ili suprugom, u Australiju je išao sam.
– Predivno je to životno iskustvo koje dosad nisam doživio. Obišao sam i vidio neka od najpoznatijih i najvažnijih mjesta u Australiji. U tome su mi pomogle tamošnje hrvatske obitelji koje sam prvi put vidio u životu. Svima bi im još jednom zahvalio uz spominjanje njihovih prezimena: Miličević, Kuštro, Tošić, Đogaš, Lonac, Marijanović, Duplančić i Balić.
M. Vitić
