Crvena Jabuka obilježava tri desetljeća, a 49-godišnji pjevač Dražen Žerić Žera otkriva kako im je u bendu drago što su sve te godine opstali unatoč svim dramama, pogibiji dvaju članova, ratu, brojnim promjenama postava – a zajedno s njihovim pjesmama preživjela je i njegova frizura i legendarne starke.
F: Iza vas je 30 godina na sceni. Je li osjećaj danas na bini isti kao i prije?
Da, potpuno. Nama se osjećaja prije i poslije. Ima samo ono što se jednostavno ne može riječima opisati.
F: Kako ćete proslaviti 30 godina?
Imat ćemo par velikih koncerta u Hrvatskoj. Ali idemo i u Dublin, Pariz i Budimpeštu.
F: Vratimo se unatrag 30 godina kada je Crvena Jabuka imala veliku nesreću. Jeli se još uvijek toga prisjećate?
Naravno. To je bio jedan veliki šok za sve nas. Danas se još uvijek prisjećam pokojnog Dražena Ričla i Aljoše Buhe. Oni su mi uvijek bili s desne strane i kad pjevam uvijek ih tu vidim. Ako nemaš tog osjećaja onda se glazbenik bavi krivim poslom. Što osjeća neki pjevač kada pjeva Gas Gas ili kad neki tsunami napada? Volio bi ući u taj mozak da vidim što ti ljudi osjećaju dok to pjevaju. Volio bi doživjeti kako je to kad u glavu udari ko šampanjac.
F: Znači ne mislite dobro o današnjoj glazbenoj sceni?
Ja ne volim to komentirati. Dok god ima publike, znači da ono što postoji nekome nešto i vrijedi.
F: Koliko će nedostajati toj sceni pokojni Kemal Monteno?
Falit će ne samo mojoj generaciji. Više će faliti ovoj mlađoj generaciji u Hrvatskoj koji su medijski zatrovani jednim primitivizmom s malih ekrana, sa nečim što se i ne može baš nazvati glazbom. U taj koš ne bi stavljao jednog Kemala Montena, Gibonnija, Olivera Dragojevića, Parni Valjak, Arsena Dedića, Prljavo Kazalište i puno svojih kolega. U svakom slučaju nedostajati će Kemal i njegova smrt je veliki gubitak za kompletan prostor bivše Jugoslavije
F: Kako ste doživjeli njegovu smrt?
Ja sam bio spreman na to jer smo živjeli s njegovom bolesti. Liječnici su rekli da se može dogoditi najgore ili najbolje. Kad je transplantacija u pitanju može sve biti super ili može biti ono što je se dogodilo sa Kemalom.
F: Je li je istina da njegovi fanovi skupljaju novac za oproštajni koncert u Sarajevu?
Koliko ja znam nitko ništa ne skuplja. Nažalost, uvijek ima onih koji vole nad mrtvima praviti neku svoju promidžbu. Ako bude neki koncert bit će to za njegovu obitelj a ne da se pravi neka reklama od toga.
F: U današnje vrijeme se pojavljuje sve više golotinje, a sama pjesma dolazi u drugi plan..
To je jedan neukusni primitivizam koji se događa. Upravo zbog takvih stvari je gubitak Kemala Montena ogroman velik.
F: Prošle godine su se pojavile glasine da odlazite u mirovinu.
To je se pisalo po Internetu, a virtualni svijet je virtualni svijet. Nažalost tamo možete svašta vidjeti. Od rata u Siriji do bureka u Sarajevu. Moje mišljenje je da ne vjerujete previše Internetu. Čak bi mladima dao savjet što manje virtualnog da bi mogli ići ljubiti cure kako treba.
F: Koji vam je životni moto?
Živi svaki dan kao da ti je posljedni. Dokad će trajati, trajati će. Ja znam da ću umrijeti sa osmijehom.
F: Tri stvari bez koje nebi mogli u životu?
Cigara, cigara, cigara.
F: Bez Starki bi mogli?
Ja volim svoje starke. Ali na moru volim npr. hodati bos na prirodnom kamenu. To je jedna ljepota za koju ova mlada virtualna generacija ne zna.
F: Hoćete li ikad promijeniti frizuru?
To nije frizura, to jednostavno tako raste. Što mislite, što bi Dino Merlin dao da ima ovakvu kosu? Meni osobno je glavno da se bavim pjesmom. Smiješno mi je kad čujem da neki plaćaju svoje osobne stiliste.
Daniel Bošnjak i Zvonko Bosnić
