Tko je kriv da su mladi ljudi morali napustiti svoju Domovinu i odseliti se u tuđu? Evo vam jedan zoran primjer kako i zašto mladi ljudi iseljavaju iz BiH.
Piše: Dr. Jure Burić
Dračevo u općini Čapljina malo je mjesto u Hercegovini koje je u zadnjih desetak godina ostalo bez pola svojih žitelja. Tužna je ovo i čudna priča.
Naime troje male djece u ovome ratu ostalo je bez oca kojeg je ubila četnička granata, a nekoliko godina kasnije ostaju i bez svoje majke hraniteljice koja umire od zloćudne bolesti. Troje male siročadi preživljavaju i kad su se vremena ispunila zasnivaju i oni svoje obitelji.
Tomislav se ženi i sa svojom suprugom Ivanom dobivaju petero djece. Stana, njegova sestra, udaje se za sina poginulog hrvatskog branitelja Igora i u tome braku dobivaju četvero djece. Treće od ono troje siročadi ostaje udajom u Hrvatskoj (Metković).
Igor sa svojom suprugom Stanom odlazi u Švedsku i za sobom povlače brata Tomislava i njegovih petero djece. Nakon toga povlače i svoje rođake Stanislava s troje djece i njegovog brata Jadranka koji je još neoženjen.
Istovremeno povlače i svoje školske prijatelje braću moga prijatelja Natka Raiča od kojega sam ovu priču i čuo , Danijela i Milenka. Danijel se ženi u Švedskoj za Igorovu rodicu i još nemaju djece i Milenko koji ima jedno dijete. Danas žive svi na okupu, tako reći u desetak kvadratnih kilometara “stvorili” su svoje novo Dračevo. Eto u Dračevu življaše u petsto metara, a danas u Švedskoj u 10 km. Svi rade u jednoj firmi, predano i pošteno, pokupovali su kuće i tamo će vjerojatno i mirovine doživjeti. Djeca pohađaju vrtiće i škole, uče švedski jezik, upijaju njihovu kulturu i stil života, a svoje Domovine vjerojatno će se sjećati ili po pričama svojih roditelja ili kakvog folklornog društva.
Sada se postavlja pitanje, tko je kriv da su ovi mladi ljudi morali napustiti svoju Domovinu i odseliti se u tuđu?
Jesu li i u svojoj Domovini gdje počivaju kosti njihovog oca koji je za tu Domovinu život dao mogli pristojno od svojih primanja živjeti? Ja mislim da jesu, samo im je trebalo osigurati siguran posao i pristojnu plaću, vjerojatno puno manju od one koju sada imaju, a s kojom bi bili zadovoljni, jer bi im i troškovi života bili manji. Korist od ostanka bila bi velika, škole i vrtići ne bi se gasili, život bi bujao, Dračevo se širilo. Djeca bi uz svoje roditelje svoj hrvatski jezik učila, svoju povijest ispisivala i u svojoj kulturi uživala! Ovako bez mudrih poteza onih koji nas vode ostajemo i bez mladosti i bez budućnosti!
Fenix-magazin/MD/dr. Jure Burić
NAPOMENA: Dr. Jure Burić je poznati dubrovački liječnik i ratni povjerenik Vlade Republike Hrvatske za jug Hrvatske, prvi župan Dubrovačko-neretvanski i bivši zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabor do njegovoga ukinuća.
