Pobjeći iz rata, ili pobjeći smišljeno od rata znadući da će rata biti, jadno je i kukavičje djelo svakog onoga koji je pobjegao ili će pobjeći jer se rata boji više nego svoje voli.
Piše: Dr. Jure Burić
Pobjezi su bježali, a i danas neki bježe ili će bježati, na sigurnija mjesta pošteđena od patnje i suza neizvjesnosti i opasnosti. Oni traže mira i spokoja koje i kada nađu ipak nisu sretni ljudi. Takvi kad tad, kad svoju savjest zovnu na razgovor, bi se trebali uznemiriti i sami se pred sobom zbog svoga čina postidjeti.
Možda to i nisu loši ljudi, ali jadni jesu. Možda taj njihov jad i ne treba osuđivati, ne treba o njemu puno niti pričati, ali ga se niti u kojem slučaju ne bi trebalo nagrađivati.
Hrabri trebaju hrabre
Takvi nikada ne bi smjeli biti predstavnici hrabrih, onih koji su ostali a ne pobjegli, onih koji su ginuli ili za svoj narod i svoju državu gubili dio svoga tijela i svoga zdravlja. Hrabri trebaju za svoje predstavnike imati hrabre, a ne jadne!
Kad je pobjeg vojnik, on ostavlja oružje, ostavlja i ideju radi koje je to oružje uzeo, ostavlja svoje suborce, on bježi i on je dezerter koji odgovara na sudu i biva kažnjen za svoje nedjelo gubeći sve one zasluge koje je s oružjem u ruci zaslužio.
Svakom normalnom čovjeku to je teško, pa i onom koji takvoga poznaje i s njim suosjeća. Jer strah je teška bolest, strah ljude vodi u nepromišljene čine od kojih se i sam stidiš. Ne daj ga Bože nikome!
Ostavio svoj narod
Ali kad je POBJEG IZ RATA liječnik, on ne ostavlja oružje i svoje suborce, on ostavlja još nešto više od toga. On ostavlja svoje ranjenike, ostavlja svoje pacijente, ostavlja svoj narod, on pljuje na Hipokratovu zakletvu i na sve ono u što se je jednoga dana zakleo. On potrebite ostavlja na cjedilu, on samo na sebe misli i svoju kožu i svoju glavu spašava.
A sada pokušajte zamisliti državu i sustav u kojoj se POBJEG iliti DEZERTER u toj državi postavlja ili će biti postavljen na ključnu vojnu funkciju koja će tu državu predstavljati i s kojom će u toj državi vladati?! Jadna je i kukavna država s još jadnijim narodom koji je birao ili će birati takve predstavnike i takvu vlast.
Idemo dalje, pokušajte zamisliti, premda to i ne morate zamišljati jer se to pred vašim očima u našoj državi Hrvatskoj već događalo da POBJEG bude postavljen ni manje ni više već na samo ministarsko mjesto. E jadnog li ministra, jadnog li premijera koji ga je postavio i naroda koji je izabrao takvog premijera i njegovu vlast. Jadnog li sustava koji takav nakaradan izbor dopušta, a jadan sam i ja sam što o ovome moram pisati. Ali ne mogu si pomoći, oprostite mi!
Fenix-magazin/IM/ Dr. Jure Burić
