Prije nekoliko dana izjavio je američki veleposlanik u BiH gospodin Michael Murphy da se izbori u BiH moraju održati kako bi se spasila demokracija. Sama izjava je na svoj način uperena protiv demokracije, jer se radi o miješanju jednoga veleposlanika u unutrašnje stvari suverene države.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Da se američki veleposlanik u nekoj drugoj demokratskoj europskoj državi, recimo Švicarskoj ili Belgiji, stavio na stranu samo jedne etničke grupe, bio bi zamoljen da napusti zemlju, jer bi se njegovu izjavu smatralo nedopustivim miješanjem u unutrašnje stvari te države.
Nažalost, u BiH je sve moguće, pa i to da strani političari na vrlo drzak način govore što bi trebalo činiti. Takvih izjava je od strane europskih političara bilo jako puno u zadnje vrijeme. Zbog čega gospodin Murphy misli da se izbori u BiH moraju održati po svaku cijenu, pa čak i tada kad krše odredbe Ustavnoga suda koji upozorava da jedna etnička grupa nema pravo birati predstavnike drugoj. Tko je taj koji određuje demokratičnost u jednoj zemlji? Je li to Ustavni sud te države ili strani diplomati? Jesu li to strani političari, oni trećerazredni, koji u svojoj državi nemaju nikakvo značenje a žele krojiti sudbinu jedne vrlo kompleksne multietničke zajednice. Naravno da je to Ustavni sud dotične zemlje. Pa ako je Ustavni sud BiH rekao jasno da Hrvati imaju pravo birati svoje političke predstavnike kako se usuđuje netko od stranih diplomata i političara sugerirati nešto drugo.
Nametanje nelegalnih izbora
U BiH je to moguće, jer se političari, koji navodno predstavljaju narode, nisu sposobni dogovoriti, nego traže podršku sa strane. Srbi se kao pijan plota drže srpskoga predsjednika Vučića i Putina, a Hrvati, nakon neuspjele politike Dragana Čovića da riješi hrvatsko pitanje u BiH, traže da im pomogne Hrvatska.
Bošnjaci su posebna priča. Sustavno zahtijevaju uplitanje međunarodne zajednice kako bi si osigurali prednost u odnosu na druga dva naroda, dok istovremeno energično odbijaju svako uplitanje koje ne ide njima u prilog. Izetbegović kao eksponent islamske grupacije i oni drugi, koji još uvijek paradiraju Titom, traže u zadnje vrijeme da visoki predstavnik nametne financiranje izbora, ali ne i sami pravedni izborni zakon.
Istina, u BiH u takvim okolnostima nije lako biti visoki predstavnik, pa ipak, ako se čovjek nečega prihvati, treba to korektno odraditi. Gospodin Schmidt očito pod pritiskom zapadne, bolje rečeno američke, politike neće zasigurno nametnuti pošteni izborni zakon po kojem Bošnjaci ne bi mogli birati Hrvatima političke predstavnike.
Učinit će vjerojatno ono što žele Bošnjaci. Nametnut će financiranje nelegalnih izbora koji će još više zakomplicirati stanje u i onako nestabilnoj državi. Zašto zapadna politika pokušava nametnuti nešto što bi moglo biti vrlo problematično? Zato što ne razumije o međunacionalnim odnosima u Bosni i Hercegovini ništa. Ako Amerikanci nisu znali da će rušenjem Sadama izazvati kaos u Iraku, u kojem je živjelo oko 70 posto šijita bliskih Irancima, kako će znati nešto o odnosima u BiH. Nisu oni stavili sve na kartu Izetbegoviaća.
Naprotiv, njihov cilj je spriječiti njegovu dominaciju u BiH kako bi bošnjačka ljevica u zajedništvu sa Srbima i Hrvatima organizirala građansku državu, po njihovoj želji.
Čine istu pogrešku koju su učinili u Iraku. Rušenjem Sadama, omogućili su šijitima da preuzmu vlast, te na taj način diskriminiraju do tada privilegirane sunite. Iz toga nepromišljenoga američkoga političkoga poteza, došlo je do radikalizacije sunita, ali i nastanka opasnoga ISIL-a. Amerikanci su otišli, a arapske države se danas moraju nositi s nastalim problemima koji bi se mogli u doglednoj budućnosti pretvoriti u novo „arapsko proljeće“ s nesagledivim posljedicama. Naime, umjesto vojnih diktatura mogle bi se na sceni pojaviti vjerske, poput one u Iranu. Nažalost, Amerika nije naučila puno od vlastitih promašaja, počevši od Iraka, preko Afganistana pa do Sirije, ali i uplitanja u društvene odnose u nekim južnoameričkim državama. U te pogreške spada svakako i igra oko Ukrajine koja danas krvari zbog ruske politike, ali i zapadne, bolje rečeno američke, nepromišljenosti. Rat se u Ukrajini možda moglo izbjeći da je umjesto bahatosti bilo više iskrene diplomacije sa svih strana. Sve te priče pojedinih zapadnih samodopadnih, dirigiranih stručnjaka kako će Ukrajina u konačnici pobijediti Rusiju, gura taj patnički narod u samoubojstvo.
Međunacionalni sukobi
Ako i u BiH dođe do međunacionalnih sukoba, bit će za njih kriva, barem djelomično, i američka politika koja ne shvaća da se tu državu ne može urediti kao građansku po uzoru na Ameriku ili Njemačku, nego samo po uzoru na Švicarsku ili Belgiju. Nažalost, zapadni svijet ne shvaća da bošnjačka ljevica, s malim postotkom Hrvata i Srba u njoj, nije sposobna potisnuti Izetbegovića. Uostalom, kako mogu vjerovati Amerikanci i zapadni političari da o demokraciji znaju nešto ljudi koji se još uvijek pozivaju na Josipa Broza, jednog od najzloglasnijih diktatora u zadnjih stotinjak godina. Istina i zapadna politika ga je obožavala, jer je uspio svojom diktaturom zadržati Jugoslaviju na okupu. Nažalost, zapad nije naučio ništa od raspada Jugoslavije.
Niti BiH se ne može očuvati kao državu ukoliko u njoj ne budu zadovoljni svi narodi. Protežiranje Bošnjaka, ne uviđajući veliki potencijal sukoba između onih među njima koji su za više islama i onih drugih opčinjenih Titom, nije nikakva garancija mira i stabilnosti u BiH. Sve kad bi Hrvati i Srbi prihvatili klasičnu građansku državu, da im Bošnjaci biraju političke predstavnike, došlo bi u BiH do sukoba.
Istina, bošnjačka ljevica i Titovi pioniri su jedinstveni u želji da potisnu ono etničko s političke scene u BiH, ali iz različitih motiva.
Prvi vjeruju da bi u doglednom vremenu mogli stvoriti muslimansku državu, dok drugi sanjaju o tome da bi im se s vremenom pridružili razočarani Hrvati i Srbi. Istina, to bi se s vremenom i moglo dogoditi, jer su mnogi Hrvati i Srbi razočarani korumpiranom i nepotističkom politikom Čovića i Dodika. Ali upravo bi to dovelo do velike napetosti u BiH, jer bi ona bošnjačko muslimanska opcija bila potisnuta u stranu.
Poučeni iskustvom iz dosadašnjih promašaja glede odnosa prema islamskim državama, Amerikanci bi trebali shvatiti, s obzirom na negativnu renesansu islama u svijetu, da bi takvo političko stanje moglo dovesti do opasnih sukoba u BiH.
Što preostaje?
Uvažavanje etničkoga i građanskoga principa, ali i toga da sami Bošnjaci moraju odrediti vlastitu politiku u BiH, koja, istina, ne smije biti na štetu hrvatskoga i srpskoga naroda. Hrvati i Srbi ne smiju biti prevaga u među bošnjačkim odnosima, kao što niti Bošnjaci ne smiju sami nametati Hrvatima njihove političke predstavnike.
Facit: BiH nije Amerika ili Njemačka, nego vrlo komplicirana država u kojoj je kroz povijest jedna etnička ili vjerska grupa imala uvijek privilegije u odnosu na druge dvije. Vrijeme je za uspostavljanje ravnoteže i korektnih odnosa među etničkim grupama i građanima. To je jedini put koji može dovesti do stabilnosti i mira u BiH. Amerikanci bi to trebali znati.
Fenix-magazin/SIM/IK/Dr. fra Luka Marković
