Bosna i Hercegovina(ILUSTRACIJA) / Foto: Armin Durgut/PIXSELL

DR. FRA LUKA MARKOVIĆ: Vidi li akademik budućnost BiH na Bliskom istoku

Već duže vremena komentira jedan sarajevski akademik politička previranja u Bosni i Hercegovini. Iz njegovih mnogobrojnih tekstova koji se, navodno, zauzimaju za demokratski uređenu BiH, može se ipak naslutiti nešto drugo.

 

Piše: Dr. fra Luka Marković

Dr. fra Luka Marković / Foto: Fenix (A. Polegubić)

Njega građanski i etnički uređena BiH, što zahtjeva Dayton, ali i konstitutivnost triju naroda, očito malo zanima, iako svim silama trudi prikazati sebe kao jednog objektivnoga promatrača stanja u BiH.

Između redaka i određene misaone zbrke da se ipak naslutiti što čovjek doista želi. Ponekad hvali visoke predstavnike, a onda ih drsko napada, kao što je slučaj sa zadnjim. Hvali ih kad su protiv hrvatskih interesa, a brutalno napada kad pokušavaju te interese barem djelomično zaštiti.

GRAĐANSKA DRŽAVA

Silno se, navodno, uzbudi na mogućnost stvaranja muslimanske državice u BiH, uvjeren kako to neki Bošnjaci žele ostvariti u dogovoru s Hrvatima i Srbima, a onda grmi protiv onih koji bi se mogli dogovoriti s Hrvatima oko pravednoga uređenja Federacije u kojoj Bošnjaci ne bi Hrvatima birali političke predstavnike.

Upravo bi taj dogovor bio neka vrsta garancije opstanka BiH, jer bi prisilio i Srbe da počnu realno razmišljati i zaborave na priključenje Republike Srpske Srbiji.

Akademiku nije više problem mala bošnjačka državica, nego po standardima europske demokracije uređena BiH. Plaši se onoga što je, navodno, želio kritizirajući duge. Kao da mu smeta što bi BiH u slučaju dogovora koalicionih bošnjačkih stranaka s Hrvatima i Srbima postala građanskom državom poput Švicarske i Belgije, koja bi štitila, među ostalim, i nacionalne interese konstitutivnih naroda.

Švicarska i Belgija jesu građanske države koje poštuju i etničko. Što više etničko je u njima pristalo na građansko, jer se ne boji nadglasavanja manjih etnija od strane brojčano jačih. Takvo ustrojstvo u BiH osiguralo bi dugoročno mir. Uostalom, Bosna i Hercegovina kao multietnička država može samo tako i opstati. Svaki pokušaj dominacije jednih nad drugima, doveo bi ponovno do sukoba i mogućega razlaza.

Što želi uvaženi akademik uopće? Što želi taj uporni kritičar onih koji se osjećaju drugačijim od njega, pa ipak su u BiH svoji na svome? Njegov zadnji tekst ga razotkriva. Iz njega bi se moglo zaključiti da je silno zabrinut zbog mogućnosti da SDA neće biti više značajan politički faktor u BiH. On to ne spominje. Pa ipak tako nešto se da zaključiti iz njegovoga zadnjeg napisa u kojem govori o tome kako Bošnjaci nemaju svoju državu, te bi zbog toga BiH morala biti daleko od one prave zapadne demokracije.

OD ISTOKA DO ZAPADA

Krije li se iza svega ipak želja za bošnjačkom državicom? Do sada mu nije bila poželjna. Pitanje je kakva i kolika. Čovjek je očito razočaran što čitava BiH neće jednoga dana biti bošnjačka. Pa kako će biti kad u njoj žive još dva konstitutivna naroda? Vidi čuda neviđena. Onaj koji indirektno predbacuje SDA da želi bošnjačku, muslimansku fildžan državicu, odjedanput su silno zabrinuo da bi Bošnjaci mogli postići dogovor s Hrvatima i Srbima oko uređenja BiH, što bi vodilo njezinom opstanku i ekonomsko prosperitetu, ali i približavanju Zapadu. U slučaju korektnog dogovora, bila bi čitava bošnjačka, ali isto tako hrvatska, srpska i onih drugih koji se poput Komšića ne mogu svrstati. Kojima pripada akademik? Retoričko pitanje. Koga to zanima? Ljude se cijeni po korektnosti i objektivnosti. Pa ipak njegove zadnje izjave daju naslutiti ponešto od toga.

Čovjek iznosi u zadnje vrijeme u bošnjačkim medijima tezu kako BiH ne pripada ni Istoku ni Zapadu. Navodno je Bosna i Hercegovina specifična država i zaslužuje posebnu političku i ideološku orijentaciju. Bošnjaci nemaju svoju državu, zato njihov interes mora biti drugačiji od drugih naroda. Koji bi to mogao biti interes, ako se odbace Istok i Zapad? Ne misli akademik valjda na Bliski istok ili na Tursku? Ako i misli, ima pravo na svoje mišljenje. Pa ipak jedno bi morao znati: multietničke države se ne uređuju prema željama jednoga naroda , nego kroz razuman dogovor svih. Gospodin akademik zaboravlja da u BiH postoje mnogi, pa i među Bošnjacima, koji je vide radije na Zapadu nego na Bliskom istoku ili u Turskoj.

Za akademika i njemu slične zapadni novac je poželjan, ali ne i demokracija u kojoj su svi građani ravnopravni, sve vjere isto tretirane, a etničko manjega naroda zaštićeno od premoći većega. Uostalom, u zapadne zemlje iseljavaju ne samo Hrvati i Srbi, nego i Bošnjaci.

Bog zna koliko bi mladih Bošnjaka odselilo u te „retrogradne i islamofobne zapadne zemlje“ kad bi imali hrvatsku putovnicu? Nitko ne želi na Bliski istok. A i kako će željeti, kad odatle masovno dolaze mladi ljudi u Europu, pa čak i u jednu siromašnu i posvađanu BiH.

Poslije akademikova teksta, čovjek se pita gdje se to nalazi Bosna i Hercegovina. U Europi? Geografski sigurno. Istina, ima nekih koji bi je radije vidjeli na Istoku u naručju majčice Rusije. A tu su i oni koji ne bi bili nesretni da je malo jače zagrli Erdogan ili poneki od bogatih šeika s Bliskog istoka, onih koji tretira žene kao potrošnu robu. Pitanje je da li su spomenuti doista za to silno zainteresirani. S obzirom na pomoć koju pružaju BiH, očito nisu. Zanimljivo bi bilo znati da li se uvaženi akademik ponekad upita zašto te bogate arapske zemlje uvoze milijune kršćanskih, budističkih i hinduističkih radnika, a ne žele prihvatiti napaćene izbjeglice iz islamskoga svijeta, pa čak niti iz onoga arapskoga? Je li u pitanju sklonost izbjeglica neradu? Ni u kom slučaju. Mnoge pridošlice iz muslimanskih zemalja se vrlo brzo snalaze u zapadnim državama. Naravno, to se odnosi na one koji su došli potražiti bolji život, a ne širiti konzervativni islam. Svojim radom mnogi od njih žive bolje nego prosječan Nijemac.

PRITISAK NA SCHMIDTA

Dakle nije u pitanju nerad. Pa što je tada razlog? Možda ih radije vide u Europi? Ili ne žele imati posla sa izbjegličkom sirotinjom koja treba pomoć dok se ne snađe. Njemačka država, koliko sam upućen, troši preko dvadeset milijardi Eura godišnje na izbjeglice i ne plače zbog toga. A ne plaču niti izbjeglice, jer im je jako dobro u Njemačkoj i zapadnim državama u kojima, prema mišljenju uvaženoga akademika, vlada islamofobija. Ma ne misli on to ozbiljno. To je bio samo dio strategije, kao i kod Komšića, kako bi se izvršio pritiska na visokoga predstavnika Schmidta da ne promijeni Izborni zakon.

Kako stvari stoje, ne bi me iznenadilo da akademik i njemu slični počnu ipak glasno protežirati bošnjačku državicu u BiH, jer vide da je vrag odnio šalu – da od klasične građanske BiH, bolje rečeno samo bošnjačke, nema ništa. Jer ako se BiH pravedno uredi, neće moći najbrojniji narod jednoga dana njom ovladati i drugima propisivati što se smije a što ne smije raditi, što je poželjno a što nije.

Akademik bi ipak trebao ostati miran. Previše su Čović Dodik i Izetbegović popili zajedno kava da bi se tek tako razišli. Ali tko zna? Čuda su moguća. Možda i taj „truli Zapad“, pogura malo političare k pronalasku pravednoga rješenja u BiH. Uostalom, sve tri monoteističke religije u BiH, a u zadnje vrijeme i kvantna fizika, vjeruju u čuda. BiH je potrebno doista čudo kako bi se napokon izvukla iz ruku političkih analitičara koji jedno govore a drugo misle.

Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković

Pogledajte drugo

WHO UPOZORAVA: Neke bakterije u krvi postale otporne na sve antibiotike u 2020.

Povećana otpornost bakterija, koje uzrokuju infekcije krvi, na lijekove, uključujući rezistenciju na antibiotike posljednje linije …