Stradanje ukrajinskoga naroda podsjeća na Isusov put na Golgotu. Ima ih podosta koji s Isusom potajice suosjećaju. Tu su i oni, čak i među prijateljima, koji znaju da je nevin pa ipak iz straha šute. Ali tu su i oni treći koji s nestrpljenjem iščekuju njegov konačni pad i uživaju u njegovoj muci i smrti. Čovjek se rado identificira s onom prvom, pa i drugom grupom, jer nosi u sebi sklonost dobru. Ali od vremena do vremena pripada i onoj trećoj koja pokazuje svu bijedu ljudskoga roda, jer uživa u muci drugoga.
Piše: Dr. fra Luka Marković
Isusov slučaj na Golgoti poziva uvijek iznova ljudski rod da se pokuša izvući iz kaljuže zla u koju se strovalio, da pruži otpor želji da ovlada drugim, da mu bude bog, da pobjedi u sebi mržnju i okrene se ljubavi. Ali pokazalo se kroz povijest – pokazuje se još uvijek – da čovjek može biti veća zvijer od zvijeri. Nažalost, uvijek kad se jedni ponadaju da su mir i ljubav na dohvat ruke, pojave se oni koji upropaste ljudske snove i dadnu prednost mržnji i razaranju umjesto ljubavi i miru.
‘Golgota’ ukrajinskog naroda
Danas kad se prisjećamo Isusove Golgote i ljudske zlobe povezano s njom, ne možemo ne vidjeti „Golgotu“ ukrajinskoga naroda, koji je iščekivao radost Uskrsa a doživio vremena tame – ona vremena u kojima ne caruje Bog, nego sotonski rog. Ono što ohrabruje, jest svijest da i danas postoje oni koji suosjećaju s patnjom toga naroda, koji mu, na svoj način, pokušavaju olakšati bol. Ali, nažalost, tu su i oni koji ne vide njihovu muku, bol i suzu, koji uživaju u „Golgoti“ ukrajinskoga naroda. I to samo zbog toga, jer su oni koji čine zlo, navodno, njihovi prijatelji. Do neba se čuje krik nedužnih u Ukrajini zbog onoga što čine ruski zločinci. Ruski zločinci, a ne ruski narod. Na poseban način odjekuje krik nedužnih zbog podrške zlu i razaranju od strane onih u Ruskoj Crkvi koji se tako rado pozivaju na Isusa na Golgoti, ali i zbog šutnje srpskih crkvenih poglavara koji ne vide, ili ne žele vidjeti, ono što bi morali vidjeti. Nema prijateljstva, barem ne kod Božjih ljudi, koje može opravdati zlo. Uostalom, takvo prijateljstvo počiva na krhkim nogama, kao što je bilo prijateljstvo židovskih i rimskih poglavara koji razapeše Isusa.
Isusov put na Golgotu završava ipak pobjedom. I „Golgota“ ukrajinskoga naroda će završiti pobjedom, bez obzira kakav će biti ratni ishod. Završit će pobjedom, jer zlo ne može nikada, bez obzira koliko mu čovjek bio sklon, trijumfirati nad dobrom, niti mržnja nad ljubavlju.
Trijumf ljubavi
Isusov put na Golgotu završava trijumfom ljubavi, Božje ljubavi. Istom se smije nadati i ukrajinski narod, jer zlo, koliko god bilo zastrašujuće, nema nikada zadnju riječ. Kao što se nakon svake noći događa dan, tako se i nakon svake tame pojavljuje svjetlo. A kad se pojavi svjetlo i rasvijetli sve, blistat će od radosti oni koji stajaše na strani pravde i istine, dok će se crvenjeti od stida, ako ga uopće imaju, oni koji se odlučiše za stranu tame. Upravo o tome govori nešto i povijest Isusa iz Nazareta.
Fenix-magazin/SIM/IK/Dr. fra Luka Marković
