Za vrijeme polaganja cvijeća ispred „Vječne vatre“ u Sarajevu govorio je Željko Komšić, prenose mediji, kako se varaju oni koji misle da se može očuvati suverenu BiH s onima koji negiraju osnovne povijesne činjenice.
Piše: Dr.Luka Marković
Pri tome je uz srpske secesioniste spomenuo i HDZ. Očito je mislio i na aktualne Čovićeve i Dodikove koalicijske partnere.
U jednom bi se čovjek mogao složiti s Komšićem, a to je u činjenici da je političare Republike Srpske zahvatilo ludilo secesionizma koje može izazvati ponovno međunacionalne sukobe u BiH. Žalosno je da Komšić ne vidi ili ne želi vidjeti da njegova politika, kao i onih Bošnjaka koji ga naivno ili podmuklo podržavaju, ugrožava također opstojnost BiH, jer preferiranje unitarnog uređenja šteti također izgradnji suverene i prosperitetne BiH.
Teško je znati da li trenutni bošnjački partneri u novoj koaliciji na razini Federacije i države igraju svoju igru odugovlačenja s prikrivenim ciljevima slabljenja hrvatske pozicije ili su dobronamjerni, ali istodobno i nemoćni. Svejedno, i ako ozbiljno žele demokratski uređenu BiH prema europskim standardima, a ne onu prema komunističkim ili arapskim političkim kriterijima, pri čemu bi im Švicarska i Belgija mogle biti uzor, omogućavajući Hrvatima da biraju svoje predstavnike, oni trenutno, nažalost, nemaju dovoljno političke moći sprovesti to u djelo.
Neispunjena Čovićeva obećanja
Zna to dobro i Čović, pa ipak se upustio u igru u kojoj će hrvatski narod biti vjerojatno ponovno izigran. Čovića to, vjerojatno, i ne muči puno. Da ga muči, davno bi otišao u mirovinu, jer je do sada barem stotinjak puta obećao brzu promjenu za Hrvate diskriminirajućeg izbornoga zakona, što nije ispunio, ili nije mogao ispuniti. I u ovoj trenutnoj koaliciji je obećao brzo pronalaženje novog izbornog zakona koji bi skinuo Komšića Hrvatima s grbače, što bi zasigurno dovelo do bolje suradnje Hrvata i Bošnjaka.
Nažalost, počeo je vrlo brzo zaboravljati što je galantno obećao. Svjesni opasnosti Komšićeve lukave profitabilne igre, upozoravali su svojevremeno pojedini vjerski bošnjački predstavnici i iskusni političari kako ga Bošnjaci ne bi trebali nametati Hrvatima. Ali, nažalost, izmanipulirani Bošnjaci, koji nisu shvatili Komšićevu igru, birali su ga ponovno.
Prozren u Livnu i Tomislavgradu
Ostavimo Komšića po strani, njega hrvatski interesi i onako ne zanimaju. Sumnjam da ga zanimaju i bošnjački. Da ga zanimaju ne bi svojim kandidiranjem zavađao Hrvate i Bošnjake. Važnije je pitanje: Zašto obećava Čović hrvatskom biračkom tijelu ono što zna da ne može ispuniti? Iz jednostavnog razloga. Čovjek želi ostati u vlasti, zadržati poziciju koja omogućava financijski uspjeh i kontrolu nad hrvatskim narodom. Pitanje je samo dokada.
Prozreli su ga oni u Livnu i Tomislavgradu, a kako izgleda i u Srednjoj Bosni. Poneka događanja upućuju na to da ga izbjegavaju i političari unutar HDZ-A u Hercegovini. Vjerojatno je to i razlog da se češće nalazi u Posavini nego u Hercegovini, ako izuzmemo Mostar.
Očito je da su pojedini, oni hrabriji unutar njegove stranke, počeli ozbiljnije razmišljati o sudbini hrvatskoga naroda u BiH. Upravo za to ima puno razloga. Danas u svijetu ima više u BiH rođenih Hrvata i njihovih potomaka nego u njoj samoj.
Zabrinuti za sudbinu naroda
Istina, krivicu ne snose samo Čović i njegovi najbliži suradnici, nego i loše gospodarsko stanje koje je prouzročeno nesposobnom i bahatom politikom u čitavoj zemlji. A tamo gdje je politika nesređena, gdje nema one istinske demokracije i suradnje među strankama, brige za dobro čitavoga društva, tamo nema niti gospodarske perspektive. I dok narod odlazi, podjednako iz sva tri naroda, Komšić, Čović, Dodik, Izetbegović i mnogi drugi bosansko-hercegovački političari postaju iz dana u dan imućniji.
Mnogi od onih koji prizivaju građansku državu, znaju dobro da takva ideja ne može proći, jer je Hrvati i Srbi neće prihvatiti, a vjerojatno niti dobar dio Bošnjaka koji se protivi stvaranju bosanske nacije. A kad bi doista do toga i došlo, to bi dovelo do jačeg utjecaja islama, što bi motiviralo na odlazak i mnoge Bošnjake u Hrvatsku, naravno i one poput Komšića, koji su stekli dovoljno kapitala prodajući maglu naivnim Bošnjacima kako je moguće urediti BiH kao čistu građansku državu.
Politička braća blizanci
Uostalom, nije nikakva tajna da dobar dio političara iz BiH, i to ne samo Hrvata, posjeduje vrijedne nekretnine u Hrvatskoj. Komšić ne manipulira samo Bošnjacima, nego i Hrvatima. On i Čović su, politički gledano, braća blizanci. Utoliko bi se moglo reći da će biti Čovića dok je Komšića, i obratno bit će Komšića dok je Čovića.
Komšićevo uzurpiranje hrvatske pozicije daje uvijek iznova priliku Čoviću da se nametne Hrvatima i pored stotine neispunjenih obećanja. S druge strane Čović pomaže Komšiću ostati na vlasti utoliko što druguje s Dodikom, te na taj način stvara neraspoloženje kod Bošnjaka, uvjeravajući određene krugove među njima kako je bolje uzeti barem Federaciju, ako se ne može osvojiti čitava BiH.
Nažalost, ošamućeni Hrvati ne mogu to prepoznati, dok među Bošnjacima nema dovoljno mudrih političara koji bi pojasnili narodu kako pravo Hrvata da biraju svoje predstavnike neće uništiti BiH, nego njihovo guranje prema secesionističkim Srbima. Upravo bi otvaranje mogućnosti Hrvatima da biraju svoje predstavnike, udaljilo ih od srpske secesionističke i rusofilske politike.
Srpska megalomanija
Uostalom, i Hrvati bi trebali znati da se srpska politika neće zaustaviti samo na secesiji Republike Srpske, nego će s vremenom posegnuti i za onim prostorima na kojima su Hrvati još uvijek većina u BiH.
Taj „nebeski narod“ koji nestaje brže nego bilo koji u Europi, koji ni pola teritorija Srbije ne može popuniti, ima još uvijek apetite na tuđe prostore. Varaju se i oni u Hercegovini koji misle kako je definitivno riješeno razgraničenje sa Srbima. Kako će biti riješeno kad su mnogim srpskim političarima i analitičarima puna usta priče kako su hercegovački katolici prekršteni Srbi?
Zar nisu Srbi prvo krenuli na Hercegovinu, pa onda na druge dijelove BiH? Otvorili im se mogućnost, a otvorit će se s ovakvom kalkulantskom zapadnom politikom, krenut će u ponovna osvajanja. Koliko su pouzdana i demokratski orijentirana obećanja Amerikanaca, progovorio je ovih dana nekadašnji član Predsjedništva propale države Bogić Bogičević.
Da su Amerikanci stali istinski uz pravo Hrvatske i drugih republika na odcjepljenje, raspala bi se Jugoslavija mirnim putem kao i Čehoslovačka. Upravo je njihovo inzistiranje na očuvanju propale države ohrabrilo srpsku hegemonističku politiku da pod parolom očuvanja Jugoslavije pokuša stvoriti veliku Srbiju. Ta neodlučna i neupućena američka politika pružila je danas Srbiji priliku da ponovno zagospodari Crnom Gorom. A kad se to dogodi, neće se zaustaviti. Ne znaju oni stati na vrijeme. Da su znali, ne bi na prostorima bivše države i šire bilo toliko prolivanja krvi.
„Političke budale“ u Hrvata i Bošnjaka
Uostalom i Hrvati i Bošnjaci bi trebali napokon shvatiti da bi Amerikanci dali Srbima sve samo da ih odvoje od Rusa. Što ako se to doista i dogodi? Misle li doista naivne „političke budale“ u Hrvata i Bošnjaka kako će tada još uvijek zapadna politika biti protiv srpske hegemonističke ideologije?
A o kakvom se stanju u Crnoj Gori radi, pokazuje najbolje činjenica da prestaje izlaziti poznati crnogorski časopis za književnost, kulturu i društvena pitanja ARS, časopis u kojem je surađivala europski orijentirana crnogorska intelektualna elita. Kako mi reče poznati crnogorski književnik i urednik spomenutog časopisa Milorad Popović, kojega sam preko Dražena Budiše upoznao na Interliberu u Zagrebu, nova crnogorska politika nema više novca za njegovo tiskanje.
A kako bi ga i mogla imati kad danas Skupštinom Crne Gore predsjeda deklarirani Srbin i rusofil. Razlog i za Zagreb da se zamisli, jer s razaranjem Dubrovnika i juga Hrvatske počeše četnici iz „srpske“ Crne Gore – oni koji i danas svojataju slavna imena hrvatske kulture i znanosti iz tog najljepšeg grada na čitavom Jadranu. Sapienti sat.
Fenix-magazin/SIM/Dr. fra Luka Marković
