Svejedno s kojeg aspekta se promatra Božić, ateističkog ili vjerničkog, ne može se zanijekati da njegova poruka govori o važnosti ljubavi i mira među ljudima.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Većina ljudske patnje ne dolazi od prirodnih katastrofa, nego od čovjeka, njegove nesposobnosti da dadne prednost ljubavi pred mržnjom, miru pred nasiljem. Ima i onih koji kažu da je Bog u svom stvaralačkom pohodu mogao djelovati i drugačije, stvoriti čovjeka koji će činiti samo dobro. Ali to ne bi bio čovjek, ono što podrazumijevamo pod ljudskim stvorenjem, nego programirani robot bez slobodne volje. Naime, samo se u odnosu na slobodnog čovjeka može govoriti o odgovornosti.
Robotu, pa i onom najsuvremenijem, se ne može pripisati odgovornost, jer ne djeluje iz slobodne volje, nego onako kako ga je programirao čovjek. Upravo je ta spoznaja ono što poziva čovjeka da se ne skriva iza razornog oružja koje je djelo njegova uma i ruku, djelo njegove slobode. Oružje, produkt tehnologije, nije uzročnik zla, zlim postaje tek u ljudskim nakanama da ga upotrijebi kako bi pokorio druge, ili čak uništio. Upravo destruktivna zbivanja u današnjem modernom svijetu, navodno, prosvjećenom vremenu, pozivaju na promišljanje o čovjeku i njegovom poslanju.
S pojavom prosvjetiteljstva u 18. stoljeću, prošireno je uvjerenje kako će nestati zlo, jer će čovjek postati racionalniji, harmoničniji i bolji. Nažalost, ta se predviđanja nisu ostvarila.
Leži li sklonost zlu izvan čovjeka ili u njegovoj darovanoj slobodi
Sjena zla lebdi još uvijek nad čovječanstvom, i to s daleko većim mogućnostima razaranja. Pokazalo se da prosvjećenje nije oslobodilo čovjeka zla, što više ono je ojačalo njegov utjecaj. S obzirom na potencijal atomskog oružja, zlo može doprinijeti i kozmičkoj katastrofi, pa i nestanka samog ljudskog roda. Leži li sklonost zlu izvan čovjeka ili u njegovoj darovanoj slobodi, u nesposobnosti da shvati kako sloboda uvijek uključuje i odgovornost za sebe, druge, ali i svijet u cjelini? Nažalost, nema jasnog i potpunog odgovora na pitanje izvora zla i njegove prisutnosti u ljudskom životu. Biblija, kao i neke druge religijske knjige, ukazuje kroz mitske priče na to da zlo egzistira i izvan čovjeka, te da ga svojim utjecajem udaljava od Boga.
Evolucijska teorija koja govori o tome da je sklonost zlu posljedica ljudskog porijekla iz životinjskog svijeta, nema uporište u realnosti. Čovjek, pa i onaj prosvjećeni, je, svejedno pod čijim utjecajem, daleko spremniji i moćniji učiniti neizmjerno više zla nego životinje. Upravo ta činjenica, s obzirom na ljudsku bestijalnost u sukobima u Ukrajini i Gazi, pa i čitavom svijetu, upozorava da napredak ne oslobađa čovjeka od zla. Nedavno je poznati znanstvenik, pristalica redukcionističkog materijalizma, Richard Dawkins ustvrdio kako čovječanstvo s napretkom postaje sve civiliziranije i humanije.
Takva razmišljanja ne demantira samo eksplozija zla u vrijeme fašizma i komunizma, nego i ono destruktivno koje se danas događa u svijetu. Rat u Ukrajini, s obzirom na ponašanje velikih sila, mogao bi izazvati apokaliptička vremena. Kako promijeniti čovjeka i svijet, zastaviti prodor zla u njegov život? Eksploziju zla, bez obzira na njezino porijeklo, može zaustaviti samo eksplozija dobra. Svijest o prisutnosti zla, osobni doživljaj zla, može biti čak i poticaj čovjeku da se odluči za dobro. Psihoterapeut Viktor Frankl ukazuje na tu mogućnost. Zlo nacizma koje je doživio u koncentracionom logoru, potaklo ga je da se odluči za praštanje a ne za mržnju, i to ne samo zbog drugih nego i samoga sebe.
Božić simbolizira ljubav
U svetkovini Božića, koja u centar ljudskog života stavlja praštanje, ljubav i mir, otvara se prostor za djelovanje u tom smjeru. Iako se Isusu u borbi protiv zla pripisuju i čudesa, čak i ona koja trijumfiraju nad metafizičkim zlom, u njegovim nastupima na prvom mjestu stoji govor o nužnosti ljubavi i mira među ljudima. Božić simbolizira ljubav, jer govori o tome da Bog po Isusu pruža svijetu ruku izmirenja, i to zaboravljajući njegovu zloupotrebu slobode. Upravo taj dar poziva čovjeka da i on zaboravi nanesenu nepravdu i osposobi sebe za darivanje. Praštanje je uvijek plod ljubavi. Većeg dara od ljubavi nema.
Na to upozorava i sveti Pavao kad stavlja ljubav ispred vjere. Utoliko bi se moglo reći da onaj tko istinski vjeruje, istovremeno i ljubi. Ili obratno, da onaj koji ne ljubi i nije pravi vjeruje. Svijet od zla neće spasiti razum, prosvjetiteljstvo, znanost, pa ni tehnologija, kako su to zastupali određeni znanstveni krugovi, nego samo ljubav koja će uspjeti plodove ljudskoga uma staviti u službu dobra svih ljudi. Božić, blagdan ljubavi, je simbol izmirenje Boga i čovjeka, ali istovremeno i poziv čovjeku da napravi pozitivni iskorak prema drugima, pa čak i prema onima koji su mu nanijeli nepravdu. Božić ukazuje i na to da nema mira među ljudima bez izmirenja. Upravo danas kad svijetu prijete apokaliptička vremena, potpuni trijumf zla, nužno je, poruka je Božića, u tišini razmisliti o tome na koji način otvoriti srce dobru a zatvoriti ga zlu.
Fenix-magazin/MD/Dr. fra Luka Marković
