Oko jednoga citata, koji se pripisuje poznatom ruskom književniku Dostojevskom, vode se zanimljive diskusije. Iako dobar poznavatelj Dostojevskog Gerald Krieghofer tvrdi da citat ne pripada Dostojevskom, isplati ga se pročitati u kontekstu svjetskih previranja.
Piše: Dr. fra Luka Marković
Navodno je Dostojevski rekao slijedeće: „Tolerancija će doći do takve razine, da će inteligentnim ljudima biti zabranjeno njihovo mišljenje, kako ne bi uvrijedili debicile“. Vrlo ozbiljna analiza slovenskog filozofa Slavoja Žižeka o sukobu Izraela i Palestinaca upućuje na to da je za mudre ljude „najbolje“ šutjeti, ukoliko ne žele izazvati bijes onih koji dirigiraju javnim mišljenjem, ili su obične jadne kreature koje se svrstavaju bez razmišljanja.
Svim kritičarima Žižeka, pa i onim iz Izraela, bi trebalo biti jasno da bez razgovora i racionalnog analiziranja prošlih događanja na tom području neće nikada biti mira. Na to upućuje i jedan razgovor dvojice žurnalista, Izraelca i Nijemca. Razgovor se, koliko se sjećam, odvijao, početkom nove godine. Bilo je to nekoliko godina nakon ujedinjenja Njemačke, u vrijeme ekonomske krize koja se pojavila kao posljedica integracije siromašnih regija bivšega komunističkoga DDR u razvijenu ekonomiju Zapadne Njemačke.
Pita njemački kolega izraelskog kakvo je stanje u Izraelu. Ovaj odgovara da je dobro, ali da nema nade. Na upit izraelskog kolege kakvo je stanje u Njemačkoj, odgovara ovaj da je jako loše, ali da ima nade. S obzirom da je Izrael okružen s preko 400 milijuna neprijateljski raspoloženih Arapa, nema veliku perspektivu ukoliko ne dođe do pravednog rješenja palestinskog pitanja. Ono što krasi ozbiljan razgovor o problemima, bilo političkim, ekonomskim ili ideološkim, jest korektan donos prema mišljenju onoga koji drugačije razmišlja. To je bio uvijek, pa i danas je, jedini put i način da se dođe do pozitivnog društvenoga stanja koje bi moglo zadovoljiti sve strane i otvoriti vrata budućnosti.
Nažalost, povijest ljudske civilizacije nije povijest tolerancije i uvažavanja mišljenja drugoga. Kroz čitavu povijest utjecaj na događanja koja su kreirala budućnost imali oni koji su držali vlast. Nažalost, to se dobrim djelom može reći i za ljude religija. Inkvizicija je bila posljedica takovog jednostranog dogmatskog razmišljanja u pojedinim klerikalnim krugovima. Užasno stanje u Iranu uzrokovano je nesposobnošću vjerskih poglavara da shvate nužnost dijaloga s onima koji ne žele primitivni odnos prema religiji, odnos koji dokida svaku vrstu slobode mišljenja i govora , a time i slobodan načina života. Ono što se događalo poslije Francuske revolucije, zahvaljujući ljudskoj sklonosti diktaturi, imalo je često i negativna obilježja, iako je iza svega stajala ideja o slobodi. Ono najgore i najdestruktivnije se dogodilo ipak za vrijeme dva zloglasna sustava, fašizma i komunizma, koji su zbog nesposobnosti njihovih ideologa da čuju mišljenje drugoga, počinili grozne zločine protiv ljudskosti, vraćajući razvoj europskog humanizma nekoliko desetljeća unazad.
Pokazalo se da čovjek može biti daleko brutalniji od životinje, jer mu razum omogućava, što se ponajbolje vidjelo u doba komunizma i fašizma, da izmišlja načine zlostavljanja svojih neistomišljenika. Ako bi iz ičega moderno zapadno društvo trebalo izvući pouku, onda je to iz povijesne činjenice da su zla vremena nastajala uvijek kad se pokušavalo ušutkati neistomišljenike, kad je umjesto razgovora vladalo stanje tiranije jednoumlja.
Utoliko bi se svaki zdravi i odgovorni pojedinac morao s gađenjem odnositi prema bilo kojoj vrsti diktature, pa i onoj nametnutoj od strane javnog mišljenja. Zar nije grozno i pogubno promatrati kako se danas oko problema Gaze čitav svijet svrstava na dvije strane, na one koji besramno prešućuju teroristički čin Hamasa i na one koji osuđuju samo zlodjelo Hamasa, a nemaju hrabrosti progovoriti o dugotrajnoj krivoj izraelskoj politici, koja može biti pogubna i za sam Izrael. Nažalost, javno nametnuto mišljenje odlučuje i u ovom opasnom slučaju što je istina a što nije.
Svaka vrsta diktature, pa i one nametnute od strane javnog mišljenja (mainstream) isključuje slobodu onoga koji drugačije misli, što za posljedicu ima jednoumlje, koje je bilo uvijek uvod u destruktivni odnos prema drugome i drugačijem. Danas ljudi u zapadnim zemljama žive, istina, u svijetu u kojem nema državnog fizičkog nasilja.
Nitko ne treba strepiti da će zbog svojega mišljenja biti od strane vlasti fizički maltretiran ili doživotno zatvoren. Pa ipak nije sve tako ružičasto. Čovjeka se ne ubija i muči samo fizički nego i psihički, kad ga se pokuša zbog njegovoga stava omalovažiti, proglasiti smećem društva, nazadnim ološem, neprijateljem istine. Nažalost, i danas se događa počesto ono što se događalo u vrijeme raznih diktatura.
Svojevremeno su sve vrste diktatura oblikovale prosudbo o onome što je dobro a što loše. Svi oni koji se nisu mogli složiti s njihovim stavovima, bili su neprijatelji društva, pa čak i tada kad su s dobrim namjerama tražili samo razgovor o određenim problemima. Tendencije za isključivanjem dijaloga i nametanjem mišljenja određenih krugova je danas prisutno u zapadnom društvu.
Umjesto srednjovjekovnih vojnih i vjerskih diktatora, pokušava javno mnijenje (mainstream) lobističkih ekonomskih i političkih krugova određivati što je istina a što laž, što je dobro za društvo a što loše. Strah da ne budu proglašeni zaostalim smećem ušutkao je mnoge umove.
Zar se to ne očituje i u pokušaju da se diskreditira mišljenje Slavoja Žižeka glede sukoba u Gazi? Nažalost, u društvenom ozračju nametnutog mišljenja imaju poslušni debicili uvijek „prednost“ pred onima koji razmišljajući traže istinu.
U zapadnom svijetu je liberalizam na političkom, ekonomskom i ideološkom polju postao nepisanim zakonom kojega se moraju pridržavati svi, pa čak tada kad se kilometrima daleko vidi da je laž, i to ona budućnost društva. Ono što pojačava opasnost u takvom svijetu nametnutog liberalizma i lažnog humanizma jesu upravo debicili koji koriste glavu kako bi klimanjem potvrdili ono opasno umjesto da se služe razumom koji se nalazi u njoj.
U priči o humanom svijetu natječu se često i oni koji nemaju nikakav osjećaj za drugoga čovjeka, kojima je važno poliranje vlastitoga imidža. Takav odnos prema istini doveo je do toga da su u zadnje vrijeme prihvaćene mnoge ideje koje i nisu garancija da će se društvo razvijati u dobrom smjeru. Jedan od takvih ideja je i ona, nametnuta od određenih europskih političkih i ekonomskih krugova, kako će se migranti, svejedno iz kojega podneblja, kulture i religije dolazili, vrlo brzo integrirati u zapadno društvo.
Da je to bila velika laž i prevara, pokazuje najbolje danas strah europske politike od islamskog terorizma zbog sukoba Hamasa i Izraela. Nažalost, puno je nametnutih „istina“ od javnog mnijenja (mainstream) koje će u zapadnom svijetu dovesti do nesagledivih posljedica. Jedna od tih je i uvjerenje kako se može biti slobodan bez odgovornosti, ili kako pojedinac treba iskoristiti svaki užitak koji mu se pruža.
Takva ideologija je dovela upravo do toga da gotovo sve zapadne zemlje nemaju mladost, a time niti dovoljno radne snage. Uzrok za pozitivan odnos prema migracijama, koje donose sa sobom ideološke promjene u zapadnoj civilizaciji, ne treba tražiti samo u navodnom humanizmu europskog čovjeka, razumijevanju za izbjeglice – njegovoj želji da pomogne, nego i u potrazi za radnom snagom. Vrijeme je za otvorene razgovore, a ne za diktaturu, pa niti onu nametnutog javnog mišljenja (mainstream).
Uostalom, za budućnost zapadne civilizacije i mira u svijetu nisu odgovorni samo političari i ekonomski profiteri, nego svaki pojedinac. Upravo je to razlog za razgovor, dijalog i dogovor, a ne šikaniranje onih koji poput Slavoja Žižeka misle drugačije o određenim problemima.
Fenix-magazin/MV/Dr. fra Luka Marković
